pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Dugo i predugo izloženi smo trakavici Hrvatskog pristupa Europskoj uniji. Ta unija ima svoja pravila, svoje zakone i svoje institucije. Od budućih članica traži da se prilagode njihovim standardima i da zakone usklade pravnim stečevinama EU. Sve ok. Hrvatska vlada “štanca” zakone a Sabor ih izglasava. Nikog od njih, Vladu, Sabor i EU, ne brine što su ti zakoni samo mrtvo slovo na papiru. Što se zbog tog prividnog i papirnatog napretka nastavlja pljačka državnih dobara, smanjuju građanska prava, ugrožava opća sigurnost građana. Građani očekuju napredak zbog pristupnih pregovora i donesenih zakona. Vjeruju predstavnicima EU kada se slikaju s dr. Ivom i kada su zadovoljni napretkom. Napretka nema, sve je prijevara ove Vlade a i, svjesno ili ne predstavnika EU.

Mučna, skoro Bunuelovski nadrealistička atmosfera trese malim primorskim „mistom“ (znanim kao Makarska – mada je u ovoj priči samo ime grada sporedno - jer su recentni događaji u njemu postali paradigma hrvatske političke provincije). Taj stari i provjereni „partizanski“ podbiokovski kraj nikako da se stabilizira u pristigloj demokratizaciji, pa podmukle „malomištanske“ igre postaju sve okrutnije. Od posljednjih izbora (2005) tamo je odigrana poznata igra „namještenog političkog pokera“, u kojoj su se građani samo pitali kad je trebalo birati odabrane, a onda su izabrani počeli igrati po svome nahođenju. Dinastija Srzić se nešto između sebe isposvađala, a figure su se počele, slobodno od pravila igre, šetati po političkoj šahovnici - tu se upleo i Sanader, i Šuker, i Arlović, i Palarić,... Tako se na izborima izabrana vlast premjestila u ruke Dr.

Evo kakao su me slovensi zaustavili u pola noći, jer sam vozio 70 umjesto 50 km/h (valjda, jer mi je sve skupa bilo čudno, nipta mi nisu htjeli objasniti niti pokazati) kazna je bila 125 EUR, koje nisam imao pa su mi uzeli vozačku i prometnu, nisam mogao preko granice,... dva sata sam tražio bankomat i policijsku postaju da bi mi platio i dobio dokumente natrag...
http://www.youtube.com/watch?v=IcSHDGkyFQ8

ja sam svoju kaznu platio a što je sa policajem >Robertom Gaborom koji me zaustavio.. svoje policijsko vozilo parkirao je na pješačkom prelazu i tamo je vršio pregled, na pješačkom prelazu (raskršću) sam morao stajati dok sam puhao i dok je on mene provjeravao.... !!! i šta sad? nikome ništa... pisao sam mail Slo ministarstvu policije, policijskoj postaji, glasnogovorniku, načelniku ovome i onenemo i .... ništa, nitko mi ni riječi nije odgovorio... kad sam ja platio svoju kaznu bilo bi pošteno da i Robert Gabor plati svoju kaznu.... ništa mi ne preostaje nego ovo sve objavim javno kako su me slovenci namjerno maltretirali sve jedan kilometar do granice u Petišovcima (udaljeno 1 km od Murskog Središća) .... šaljite ovaj link dalje

Hrvatska je zgrožena. Novinaru godine, suvlasniku Nacionala, moralnoj veličini i prijatelju svih što nešto u hrvatskoj kradu, dileri uvalili kokain loše kvalitete. Policija se digla na noge, pretražila je stan i cijelu Ilicu kako bi očistili lošu kokicu.
Pa ljudi moji zamislite da se tim smećem truje susjed Stipe, prijatelji iz politike i pravosuđa. Ne, oni se neće trovati. Za njih je samo najbolja roba, čista droga.
Ravnatelj Marijan pobrinuti će se da policija pronađe dilera i da reklamacijom zamjene lošu robu. Od lošeg kokaina Ivek se nije mogao sjetiti tko ga je htio ubiti i kako mu se zove kokainski zastupnik. Pomogla je policija, nacrtala ubicu i dilera. Tek kad su ga nacrtali Ivek se sjetio da je to Renato, kućni prijatelj. Dalje je sve išlo lako, Renato je došao u policiju, uvažio reklamaciju i zamijenio kokicu. Kao nagradu policija mu je dala portret koji su izradili kako bi se Ivek sjetio imena svog dilera.

http://www.jutarnji.hr/crna_kronika/clanak/art-2008,3,18,vozac_sesvete,1...

dakle, stvar je jednostavna. svakom se može dogoditi da popije malo. svakom se može dogoditi i da nakon toga sjedne za volan. međutim, samim sjedanjem za volan u pijanom stanju vozač preuzima i određenu dozu odgovornosti za ono što se zbog toga može dogoditi. netko je ovdje svojedobno spomenuo kako bi oduzimanje vozila nekome tko je recidiv u kršenju prometnih propisa ili nedajbože u gaženju za vrijeme vožnje kršenje ustavnih prava i udar na privatno vlasništvo. smiješno! dakle, napiješ se, napraviš sranje, platiš kaznu, uzmu ti vozačku, pa se svejedno voziš i opet napraviš pizdariju i nitko ti ne smije oduzeti alat za maltretiranje okoline!? o da, predivno, pa možda je najbolje da se sada takvima počnu zabavljati raznorazne stručne službe i ispitivati nije li dotični možda imao loš odnos sa susjedovim psom koji ga je krivo pogledao u djetinjstvu pa zato pije i onda sjeda za volan?

Sva tri slučaja imaju naznake koji kod mene bude sumnju da pojedinci iz policije koriste ovlaštenja u svrhu političkih obračuna. Jasno, drugačije je djelo i drugačije pobude. Zašto kažem tri slučaja. Prvi slučaj je direktno političko proganjanje Damira Horvatovića, drugi slučaj je lov na vlasnika bloga Šibenska konoba koji je očigledno nažuljao trenutačno vladajuću opciju. Treći slučaj jest privatni poduzetnik na kojem se jasno vidi sva neučinkovitost našeg sustava.

Najnovija događanja u Šibeniku potvrđuju da vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada. Naime, način na koji se vlast obračunava s pojedinim ljudima u ovom gradu, s ljudima koji su članovi SDP-a kao u slučaju Damira Horvatovića ili ljudima koji se usude napisati tekstove s kojima se vlast ne slaže ili ljudima koji su pretjerano ambiciozni mimo volje lokalnih vođa podsjeća na neka prošla vremena za koja sam mislio da su davno iza nas.

Pisao sam neki dan o onim "zanimljivo" parkiranim vozilima na mjestima za vozače sa invaliditetom.

Ima na stranicama Hrvatskog saveza Udruga Tjelesnih Invalida jedan zanimljiv primjerak budale u srebrnoj KII.

Sjećate se onog magarca koji je svoje mega vozilo uspio parkirati preko čak TRI takva parkirna mjesta?

Postavlja se pitanje što bi čovjek trebao učiniti kad vidi da netko tako ostavlja auto?

Pokušala mi Trill još lani ostaviti u komentaru link na zanimljivi članak.

Pa kad joj baš nije uspjelo - poslala mi mailom.

A ja pogledao i našao materijala za pet-šest postova.

No, kako znam da moja lamentiranja nitko živ ne bi više dolazio čitati, podrezao sam si krila pa ću pokušati sve to sažeti u jedan post.

Ali malo duži. :-)

Svojedobno sam na svom blogu pisao o tome kako djus ratuje sa velikogoričkim komunalcima da se uvede pauk u Veliku Goricu koji bi odvozio automobile nepropisno parkirane na mjesto za invalide.

Svi znamo da su invalidska mjesta tako lijepo smještena blizu ulaza u ustanove koje posjećujemo, i često stoje neiskorištena.

I do bijesa, neće valjda baš sada naići netko sa tom naljepnicom tko bi imao pravo na to mjesto ...

A još je manje vjerovatno da će naići recimo - policajac.

Kad sa se 1990.god. vratio u Hrvatsku Zagreb je slovio kao siguran grad. Nije bilo mjesta u gradu gdje sam se osjećao nesigurno. U razdoblju rata kad smo se spuštali u podrume zbog uzbuna, to je bilo nešto drugo. Ali odmah nakon rata u Zagrebu se počela mjenjati sigurnosna situacija. I od onda do danas sve je gora, pa ma što izjavljivali tzv. stručnjaci.

Tako danas Zagreb svakodnevno slaže jedan dio musake. Red pljački banaka, pa onda na to pucnjava pred narodnjačkim kafičima, pa onda serija ubojstava, pa malo bacanja bombi u dvorišta ili pod vozila, pa red napada na zaštitarska vozila, red provala u stanove i kuće itd.itd. Tko bi sve to nabrojio.

I nakon svakog takvog kriminalnog događaja policija sa ili bez tužilaštva održava konferencije za za tisak, objašnjava i najavljuje akcije. Akcije koje Zagrebčani i te kako svakog časa osjećaju na vlastitoj koži, poput današnjih blokada grada i silnih kolona automobila koje su bile posljedica.

Ne sumnjam da policija zna što treba raditi i ne sumnjam da osjećaju kako javnosti, nakon većih kriminalnih događaja, treba objasniti što i kako policija radi.

A to je nastavak ove priče: Ipak me policija naljutila - obraćam se HHO-u (04.01.2008., petak)

Vidio sam da ste se raspisali u raspravi oko (ne)funkcionalne policije, i upotrebe sile... Pa ćemo u tom pravcu i nastavit...

Ukratko ću ovdje opisat jedno psihološko istraživanje, koje dokazuje nasilnost i primitivizam ljudske naravi, ne policije.. a i policajci su ljudi..
Ide ovako: U psihološkom eksperimentu, su skupljene dvije grupice ljudi, nasumično, punoljetni, i bez prevelikih kriterija.. Da bi jedna grupa igrala Zatvorenike, a druga grupa Čuvare.. I Zatvorenike su zaključali u ćelije, i Čuvari su ih čuvali.. Da bi nakon kraćeg vremenskog perioda od par sati, Čuvari počeli zlostavljati Zatvorenike.. Eksperiment je davno izveden, jer se takav način eksperimentiranja kasnije zabranio.. Ali sama činjenica da su Čuvari počeli verbalno i fizički zlostavljat Zatvorenike... A svi nepoznati, obični ljudi..

Pritvaranje novinara Željka Peratovića prošlog tjedna bila je jedna od najglupljih stvari koju su vladajući mogli napraviti. Osim što je pritvaranje novinara tipično za zemlje afričkih zemalja, a ne za zemlju kandidata članice EU, još veću glupost napravili su time što je takvim potezom Peratović dobio pažnju medija i sve o čemu je pisao na blogu odjednom je dobilo sasvim drukčiji smisao.

Priznajem, iako sam prilično redovito pratio Peratovićev blog, često puta sam bio sumnjičav u razne konstrukcije koje je Željko tamo iznosio, kao što su povezanost Mesića s nekim skupinama, koji sudac je povezan s nekim, razne teorije zavjere i sl. Danas, u svjetlu pritvaranja i oduzimanja računala, dobio sam jasnu poruku od države da Peratović govori istinu! U ovoj zemlji ako lažete, dobit će te privatnu tužbu za klevetu kao što je to Mikšić dobio, ali ako govorite neugodnu istinu, lako će se desiti da vam policija zakuca na vrata, a agenti raznih obavještajnih službi pročešljaju i vas i osobe iz vaše blizine.

Zadivljen sam Ne mogu vjerovati kojom brzinom naši organi pravosuđa i represije rade. Ovaj slučaj je vjerojatno slučaj koji će se učiti u školama.

Sutra je nedilja. Po prognozama bit će lip dan. Odlučim ja otić malo na ribe. Idem baciti panulu ili ću zaronit. Možda uloviti koji dobri bokun. Spremit lipu večericu za društvance. Plan je napravljen, sve je spremno. Sutra krečem.

Dižem se rano izjutra. Još je mrak. Dolazim u Mandalinu. Penjem se preko one neuređene obale. Po tko zna koji put opsujem u sebi zbog te rive. Obećavaju nam njezino uređenje ima već 20 godina, od kad sam bio mulac. Bit će valjda i to jedan dan, ako ništa drugo kad mi dođemo na vlast!
Krećem. Odmah bacam panulu. U kanalu se zna svašta ulovit. Nešto me ne ide, pa odlučim zaprašiti put Žirja na svoje sigurne pošte. Za nekih uru i po sam na pošti kod Žirja. Oblačim odijelo. Stavljam bovu i bacam se u more. Brrrr, tribalo mi je nešto vrimena da se prilagodim temperaturi. I krećem u lov. Nema baš nešto ribe, ali evo pada jedan fratar. Lip je. Tu negdi oko po kila. Lipi bokun. Eh da je više takvih.

Miro Laco, photo by Damjan Tadić/CROPIX

Miro Laco, pomoćnik pročelnika zagrebačkog ureda za zdravstvo Zvonimira Šostara, zaprijetio je novinarki Jutarnjeg lista smrću. Kako prenosi Jutarnji list Laco je izgovorio slijedeće: „Bacit ću te u Savu i ondje ću te potopiti. Ne pojavljuj mi se pred očima jer će biti problema. Ti si meni uništila ugled.“ Prva reakcija Šostara bila je da ne vjeruje da je Laco prijetio. Drugim riječima, Šostar očito misli da novinarka laže, ali je ipak dodao da je Laco posljednjih dana pod velikim pritiskom zbog slučaja zatrovane vode na Vrbanima III.