Tagovi

Nepročitane knjige

Nisu knjige samo slova i sadržaj. Pogledam na zadnjoj stranici datume kad se trebaju vratiti knjige pa mislim je li i te ljude koji su čitali prije mene knjiga isto oduševila. Jesu li što naučili od nje. Je li ih zabavila ili je možda bila dosadna pa su je vratili nepročitanu.

Na zadnjoj stranici popularnih knjiga ima puno datuma, svi ih žele. Nekad treba i čekati da se dođe na red. Ali ima i onih manje propularnih s tek par datuma na kraju. Tri-četiri posuđivanja u desetak godina.
Često u takvim knjigama nađem puno podcrtavanja, kometara na rubovima stranicama, puno šaranja i mrčenja. Znači i to malo što su bile posuđivane su ih ljudi uzimali samo zbog posla. Da napišu seminarski rad, ili književnu kritiku. Dobili su zadatak od škole, faksa ili novina i izvršavaju ga. Knjiga nikog nije privukla iz čiste znatiželje, tek tako da vidi što ima unutra.

Otkad u zadnje vrijeme više čitam poeziju primjetio sam da dosta knjiga nije nitko prije mene posuđivao.

Poezija i profit

Barem jednom godišnje nas se obavijesti kako se u Hrvatskoj malo čita, kako građani Hrvatske malo čitaju i kupuju knjige. Onda ispadne da manje od pola stanovnika pročita barem jednu knjigu godišnje. Pa onih koji čitaju u prosjeku berem jednu knjigu mjesečno ispadne po nekim istraživanjima oko 10%.
Od tog broja oduzmimo one koji čitaju stručne knjige, publicistiku raznu pa za beletristiku ostane još manji udio redovitih čitatelja, a i od tih veliki dio odlazi na prozu.
Koliko onda ostane onih koji čitaju poeziju? Koliko ih redovito čita poeziju? Barem jednu zbirku mjesečno.
Sigurno bi došli do vrlo malog broja, a i onda ako oduzmemo sve one koji čitaju poeziju jer su s njom profesionalno povezani, bilo da su izdavači, književni kritičari, urednici u časopisima, prevoditelji, profesori koji predaju književnost, sami pjesnici...
Koliko ih ostane? Koliko ostane onih koji čitaju poeziju iz čistog užitka čitanja poezije?

A nije ni čudo da onda nemamo pjesničke superstare kod nas. Da nisu bogati, slavni i poznati. Da ne prodaju svoje knjige u velikim nakladama. Da ih se ne pita za mišljenje o svakoj gluposti koja padne novinaru na pamet.

Ode DUŠA, lako, prelako (pjesma s napomenom)

ODE DUŠA, LAKO, PRELAKO
Ljubo R. Weiss

I tako…
Nekada ljubav DO NEBA,
A sada ni do Virovitice!
Noć bez tvojih poruka,
Muka, muka, muka..
Eh, Dušo, moja djevojčice,
Iz Loznice, iz Loznice!
Nekada davno,
Iz okolice Virovitice,
Pobježe eto tako,
Brzo i polako…
Prelako grofice,
Neizbježno, Latinko!?
A oči, usne, lice?
Za spomen, ni slikice…
Nekada strasni,
Noćas ravnodušni…?

I tako…
Ode Duša,
Brzo i polako,
Lako, prelako…

Virovitica, 15. 12.2008.

Boje višnje

I za promjenu, kao odmor od političko-povijesnih tema, evo na poklon jedna moja ranije objavljena pjesma. Usput, VIŠNJE su mi najomiljenije voće! I ove sezone pretvorio sam se u višnju, toliko sam ih "smazao". Sve ih je manje na tržnici, njihova sezona je prošla, već smo u sezoni bresaka i lubenica.
I kada je pjesma bila "naljepljena, budući da zamalo svakodnevno primam mailom tužne priče Židova(Jevreja) s prostora ex-Jugoslavije, koji su velikom većinom bezočno prevareni u procesima privatizacije, ne samo u Hrvatskoj, nisam mogao a da ne dodam kratko objašnjenje nastanka pjesme. A to objašnjenje nije samo literarno, sorry...Usput, prije manje od dva mjeseca pokrenuo sam i Net grupu SOCIJALNO, JASNO I HRABRO ŽIDOVSTVO. Grupa je poluzatvorenog tipa i svaki dan naš glas se sve dalje čuje. Da li se i uvažava, ovisi o radu svakog pojedinca u grupi, vidjet ćemo u budućnosti da li itko reagira na dramatične priče nasljednika Židova(Jevreja) ex-Jugoslavije!

Ljubo R. Weiss: BOJE VIŠNJE

Ugasite, molim, svjetla oko mene!

Želim vidjeti zvijezde, jasnije…
Blize i daleke, posebno one treperave…
I «mala kola»…
Ona voze u djetinjstvo kada su dozrijevale:

NA KLUPI, pored naše crkve (sjećanje na Dan mladosti)

Svibanj je tada bio maj, i tako su nastale mnoge Maje! Bilo je toplo, danas je hladno, hladno... Pjevalo se, trčalo, ljubilo.. Nije bilo idealno, ali imali smo učenje, rad i radna mjesta. Ono što se zvalo luksuz bilo je u Trstu, a kupljeno u Trstu, dosta ravnomjerno je raspoređeno među narode i narodnosti, odnosno radnim ljudima. Plus nekome zaposlenome i cijeli, komforni stan. Nije bilo kopanja po kontejnerima, narodnih kuhinja i nepoštenja na svakom koraku!
Nije bilo zdravstvenog (seksualnog) odgoja u školama, tek u okviru nauke o čovjeku tko je htio, naučio je osnovno, sve ostalo bilo je učenje kroz praksu. Važno nam je bilo, dapače, BITNO nam je bilo da ima plave oči, da ima dugu kosu, velike grudi, dobro dupence i po mogućnosti i kućnom odgoju nosi minicu, i ima lijepe, duge noge, čvrstih butina. I naravno, da je izgubila nevinost. Ili da je nevina…svejedno, samo da znam gdje je i da joj fićuknem u osam, pod prozorom njenim.

Na klupi....(ovaj dnevnik valja izbrisati!)

Inače, vrijedi dnevnik s uvodom! Naime, pokušavam ovaj dnevnik izbrisati, ali ne uspijevam! Zna li netko savjet, kako da to učinim!?? Molim informaciju na PP!

Umjesto proze, jedna pjesma kao podsjetnik:

NA KLUPI PORED NAŠE CRKVE
(posvećeno Duški B.S.)
Ljubo R. Weiss

Događalo se to na klupi pored crkve,
I danas stoji još više rasklimana,
Ni tvoja, ni moja, ali naša.
Nemiran sam bio, vrlo nemiran,
Rekla si da ćeš doći samo ako se smirim,
Doći ćeš da me – uznemiriš -
Kišom poljubaca!
Do crkve u slavonskom mjestu,
Pitomom, ne tako daleko od Drave,
Dolazi se stepeništem što vodi u Nebo.
Držali smo se čvrsto za ruke,
Uspinjali smo se žurno,
Ti si imala sedamnaest,
Ja osamnaest, kiše poljubaca nije bilo.
Krao sam ih nespretan,
Nisam znao da su ti prvi filmski:
Prsti u tvojoj kosi, usna na usnu…
Nisam znao koliko me voliš!?
DO NEBA kažeš danas.
Kao dijete si mislila da je to najviše,
Da iznad Neba nema Neba…

Bila si vrsna matematičarka,
Ja pjesnik i učenik tako-tako.
No, govorio sam da postoji:
Neizmjerno, beskonačno,
Ljubav koja premješta brda,
Ljubav jača od mača,
Ljubav koja stvara čuda.
Nisi vjerovala sebi,
Meni još manje.

Marlene Dietrich: The Most Beautiful Legs in Hollywood (posvećeno lijepoj i hrabroj ženi)

Posvećeno lijepoj i hrabroj ženi:

JESTE LI I VI ZALJUBLJENI U MARLEN DIETRICH?
Ljubo R. Weiss

... Jeste li i vi zaljubljeni u –
Marlen Dietrich?

Dugonogu plavu anđelicu,
Znate sigurno onu fotografiju:
S podignutom desnom nogom,
Na glavi šešir, sjedi, čini se,
Na buretu piva, izazovna.
Onu koja pjesmom pita:
«Sag mir, wo die Blumen sind..?»
Koja pjeva himnu vojnika: «Lili Marleen»,
Onu Marlen glamuroznu, sanjivu,
Hrapava glasa, što pod kožu ubada?

Ona nije mogla u sjenu Hitlera,
Poput Eve Braun, na Berghofu,
Koju su zanimale fotografije, životinje,
Tablete za smirenje, laka literatura,
Najviše, ljubavni filmovi,
Koja je otišla u smrt u "Vučjoj jami",
Sa svojim voljenim vođom,
Kao sponzoruša i «Frau Hitler»,
Dva dana nakon vjenčanja.
Ne znam zašto spominjem «Frau Hitler»,
A zaljubljen sam u – Marlen Dietrich?
Čast dugonogoj plavoj anđelici,
Ali da nije pljunula Hitlera,
I pjevala za nekoliko generacija:
«Sag mir, wo die Blumen sind..?»,
ne bih se u nju, iskreno kažem,
zaljubio poput dječarca.

Oprostite na indiskretnom pitanju:
Jeste li i vi zaljubljeni u –
Marlen Dietrich?

(30. 8. 2010.)

LOVE STORY s malo politike, II dio

LOVE STORY – s malo politike, II dio (posvećeno izbjeglim prognanima i nestalim Srbima Hrvatske).......................................................................

LOVE STORY, s malo politike (posvećeno prognanim, izbjeglim i nestalim hrvatskim Srbima, a povodom Ex - Dana Mladosti)

Nadam se da ćete razumjeti zašto neke osobe koje spominjem u ovom dnevniku, koji nije klasični dnevnik, nego tekst između literarnog i publicističkog, navodim bez punog imena i prezimena? Prvo sam zamislio da pišem samo njihove inicijale ali, ipak sam kod nekih odlučio promijeniti imena. Mada je prošlo od tog mjeseca i tih događaja točno čak 44 godine, mislim da je bolje tako – na kraju krajeva, glavna junakinja je danas udana žena, živi relativno daleko od Virovitice, mala je vjerojatnost da sretnem nju ili njena muža, ali valja poštovati njenu privatnost. Ako bude zdravlja, njenu kćer mogao bih sresti jer njena je želja da posjeti Viroviticu i majčin rodni kraj.
Većina važnog što se dogodilo,a što želim opisati, dogodilo se u maju – svibnju, mjesecu koji mi je najdraži od svih dvanaest, mjesecu koji kao da je stvoren za – ljubav!
DRAGANA – EGZOTIČNA POJAVA OČIJU SRNE I BIJELOG OSMIJEHA

Osobito ne protiv Poljakinje koja ljubi (poema povodom Jom Hašoa i zrakoplovne nesreće kod Smolenska)

Ne govorite mi ništa protiv Poljaka,
osobito ne protiv Poljakinje koja ljubi.

Mi nećemo zaboraviti Auschwitz-Oswiencim,
ni one koji su od nas okretali glave,
ponajmanje prugu što za Birkenau vodi.
Mi nećemo pristati na križeve i samostane,
sred ili pored logora smrti,
no, uzet ćemo za ruku Poljakinju ustreptalu,
i poći u kino gdje glazbeni film se vrti.
U kinu na na bečkoj periferiji filmovi se daju,
za one koji govore "Gestensprache",
film o rocku i zvijezdi Chucku Berryju.
Film će gledati samo nas šestero,
s kino-operaterkom sedmero,
ako oduzmemo moju Poljakinju i mene - petero.
Mi smo imali vlastiti film nadahnuća,
repriza kojeg je nemoguća.
Film pored filma, kao koji puta ranije,
u zadnjem redu, u mraku
virovitičkog kina, u "Domu armije".
x x x
Gledala me očima srne,
upijajući riječi, sposobna da uči,
snena, mirna, ležerna,
s koljenima na prednjim sjedalima,
s rječnikom, papirom i olovkom u ruci,
i na čudnoj muci -

što hoće ovaj od mene o fluidu i struji govoreći,
što me pita za vraga i anđela,
što mi crta note po papirima,

Novi dnevnici

  1. u povodu ratovanja daleko oko nas od aluzija komentara 0
  2. Dezinfekcija i čišćenje- za laži poraženih i frustriranih od ppetra komentara 22
  3. Bandić i "Bandići" od bosancero komentara 13
  4. Prijevremeni izbori za gradonačelnika u Zagrebu? od Zoran Oštrić komentara 24
  5. KURDI, žrtvovan narod? od Ljubo Ruben Weiss komentara 14
  6. Argumenati ZA i PROTIV preferencijalnog glasovanja od DEMOS komentara 15
  7. Pa promijenimo konačno taj ustav, … III od Feniks komentara 64
  8. Referendum kao odraz od lunoprof komentara 15
  9. SDP dopušta HDZ-u osvajanje RH od aluzija komentara 0
  10. Nakon posjeta Putina Hrvatska treba revidirati politiku prema Srbiji od vkrsnik komentara 59
  11. Suđenje u Muenchenu okidač za lustraciju u Hrvatskoj od vkrsnik komentara 56
  12. živim okružen surogatima od aluzija komentara 0
  13. Kome će se prikloniti Srbija? od Weteran komentara 49
  14. Između dva referenduma od Zoran Oštrić komentara 35
  15. HNS i privatizacija autocesta od Weteran komentara 25
  16. Dolazi li nova zapadna ekonomska kriza ...? od Busola komentara 7
  17. Pet socijalističkih mitova od Tko je John Galt komentara 53
  18. Politika NE normalno prestvara u normalno (osvježeno) od aluzija komentara 0
  19. "Bezukus" - zadnja faza postmoderne od lunoprof komentara 111
  20. Stranputice liberalnog tržišta i demokracije - Ima li izlaza? od bet komentara 58
  21. Zakoni, zakoni jeftino dam samo da prodam. od bosancero komentara 1
  22. Matematika 101 od Tko je John Galt komentara 24
  23. I poslije dr. Dejana Jovića, dr. Dejan Jović od vkrsnik komentara 17
  24. EBOLA! Iako je Hrvatska u Europi, Europa nije u njoj! od ppetra komentara 239
  25. Bajka o dampingu od katkapital komentara 32

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • shiky

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 1
  • Gostiju: 24

Novi korisnici

  • jeffrey
  • Turist s razlogom
  • Endrina
  • Primarijus iz BiH
  • narko