pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Hrvatska je prema prvom članku Ustava: socijalna država u kojoj narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem. Vlast u Hrvatskoj pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.

Dakle vlast pripada narodu, a ne političkim strankama ili pojedincima. Izabrani predstavnici naroda dužni su obnašati vlast u interesu naroda. Isti ti predstavnici dužni su poštivati Ustav i zakone RH.
Jedna od temeljnih odredbi ustava je ravnopravnost državljana. Svaka neravnopravnost dovodi do diskriminacije. Diskriminacija može biti na temelju:rase, boje kože, spola, spolnog opredjeljenja, bračnoga stanja, po­ro­dičnih obveza, dobi, jezika, vjere, političkog ili drugog uvje­re­nja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, rođe­nja, društvenog položaja, članstva ili nečlanstva u političkoj stran­ci, članstva ili nečlanstva u sindikatu te tjelesnih ili duševnih poteškoća.

Ima nekoliko stvari koje su se desile u proteklih desetak dana što me nije bilo a o kojima nisam imao prilike pisati. U tri (po meni najvažnije) sudjeluje ili je direktno povezana jedna te ista osoba, ministar gospodarstva Damir Polančec.

1. Prvo što se dogodilo je da je Darko Marinac napokon dobio nogu. Podravka je inače jedan čudni organizam koji je očito pomalo šizofren oko toga tko je njegov pravi vlasnik. Kao što sam to pisao već ranije, čim je Damir Polančec uletio u vladu počelo se govoriti o ESOP zakonima, što ja smatram samo legaliziranjem management buyouta kojeg Polančec sprema u svoje i moža još ponečije ime. Ako pogledate parametre poslovanja Podravke, praktički je čudo kako se bilanca Podravke već godinama održava na istoj razini bez ikakvih pomaka osim povećanja troškova koji rapidno izjedaju profit. Kao mali dioničar Podravke naravno da sam uzrujan takvom nesposobnošću managementa, no jednako tako se pitam koja je krajnja instanca te priče. Moje je mišljenje da se ekipa već godinama sprema za preuzimanje, rapidno čišćenje bilance i potom prodaja za 3x više vrijednosti nego što je to danas riječ. Pitanje je naravno da li je ekipa za to sposobna u što ozbiljno sumnjam. No bilo kako bilo, interes vlasnika nije nužno i interes države i iznimno je nezgodno kada se Polančec koji je i previše povezan s Podravkom u poziciji kanalizirati mišljenje dvije strane odjednom. Toliko o sukobu interesa.

JANAF, INA, HP, T-Com, Pliva, Podravka i HEP, samo su neka od mnogobrojnih poduzeća koja su bila ili jesu u potpunom ili većinskom vlasništvu države. Država je kao vlasnik (bila) zadužena za organizaciju i efikasnost upravljanja poduzećima u njenom (većinskom) vlasništvu. Osim što je osiguravala nadzornu funkciju putem odgovarajućih odbora, država je uvijek imenovala i upravu koja je trebala osigurati zakonitost, racionalno i efikasno upravljanje i, u konačnici, ne mali prihod državnom proračunu.

Strateški važna poduzeća trebaju zadovoljavati strateške interese društva i države pa upravljanje njima nije šala. Upravljanje velikim gospodarskim subjektima je oduvijek tumačeno kao posao koji se ne može povjeriti bilo kome niti ga može obavljati bilo tko. Zato su kandidati za takva radna mjesta oduvijek pažljivo birani iz kruga najpouzdanijih stranačkih ljudi i navodno najsposobnijih upravljača. Nakon osamostaljenja to mogu biti i navodno nestranačke osobe. Tako je bilo u socijalizmu a tako je i sad. Nekada partija a danas vladajuće stranke, oni su koji pažljivo usklađuju interese i biraju osobe kojima će povjeriti upravljanje ogromnim društvenim bogatstvom.

Potpredsjednik Vlade Polančec je prije radio u Podravci i bavi se "restrukturiranjem" Podravke i sličnim, pa se otvara pitanje eventualnog sukoba interesa i pitanje političke logike i odgovornosti, tim više jer su otvorena pitanja drugih slučajeva prodaja državne imovine i sličnog od strane zastupnika (HNS), oporbenih stranki (SDP, DC) i javnosti.

Uz ostalo, Linić iz SDP-a, koji je u prethodnoj Vladi obavljao državne funkcije kao Polančec sada, prigovara potonjem da se od tih konkretnih slučajeva samo izvlači protupitanjima oko drugih slučajeva prethodne Vlade. Za Linića poneko otvara slična pitanja npr. neobično jeftine prodaje raznih hotela Štroku.

Sredinom 2005 godine otkrilo se kako je Sanaderova vlada na zatvorenom dijelu sjednice odobrila nagodbu između Dom holdinga i SN holdingom te je na njih prenijela dionice Liburnia rivijera hotela kao naknadu za pogrešne procjene tržišnih vrijednosti tvrtki koje su bile predmet kuponske privatizacije. Na taj način su Darko Ostoja i George Eltz vukovarski postali najveći hotelijeri u hrvatskoj ako ne na najboljim hrvatskim hotelima onda barem na ekonomski najiskoristivijima. Vrijednost nagodbe se tada procijenjivala na oko 600 milijuna kuna. U cijeloj priči je važno spomenuti ulogu potpredsjednika vlada Damira Polančeca koji je svojevremeno za vrijeme svog članstva u upravi Podravke bio potčinjen Ostoji koji je pak bio član nadzornog odbora.