(Napisano 16. 01. 2013.)
„Sve dotle dok gospodarske subjekte i gospodarstvo u cjelini budu vodili „kreativci“ (stručnjaci s područja prirodnih znanosti), razvijat će se i poduzeća i gospodarstvo u cjelini“ - misao je koju mi je negdje potkraj 70-ih godina prošlog stoljeća izrekao jedan 15-ak godina stariji kolega, iskusni strojarski inženjer, kojega sam imao priliku upoznati radeći pod njegovim vodstvom na jednom zahtjevnom razvojnom projektu.
On je inače „pekao zanat“ kod njemačkih inženjera koji su kao ratni zarobljenici bili angažirani na razvoju proizvodnje kakva dotad u Jugoslaviji nije postojala. Tako je u jednom gradu u unutrašnjosti niklo kasnije respektabilno poduzeće, za vrijeme „mraka“ jednako poznato i priznato kako u zemlji tako i izvan nje, a onda ga je nenadano, kao i sve nas, „obasjala“ Tuđmanova „svjetlost“, prvo mu oduzevši „osobnost“, poduzeće je u svojem imenu imalo omrznutu rječcu, a onda ga u procesu pretvorbe i privatizacije, kao i mnoga druga dotad prosperitetna poduzeća, „pomnožila s nulom“. Danas ne postoji niti „u tragovima“.
Očiti minusinteligent, ali velemajstor političkog preživljavanja i mimikrije, nešto najgore što uopće može postojati na društveno-političkoj sceni neke zemlje, predsjednik HSS-a Josip Friščić, obznanjuje kao svoju veliku zaslugu svojedobno spriječavanje prodaje “Podravke” “Atlantic grupi”.
Čovjek izjavljuje:
"Prodaja Podravke jednokratno bi značila da će država dobiti novac i baš ništa drugo. A ja nisam otišao u Zagreb da bih svoj kraj ostavio bez najvećega gospodarskog subjekta" i dodaje da je Kosorici zaprijetio da će, ukoliko država ipak odluči prodati svoj paket dionica “Podravke”, HSS napustiti koaliciju i time srušiti Vladu.
Ta njegova izjava je vjerojatno istinita, ali je i produkt naknadne pameti, jer je u trenutku aktualnosti te priče don Giuseppe, čovjek djeluje u maniri kakvog mafijaškog bossa, postavljao vlasniku Atlantic grupe pitanje: “Tedeschi, otkud ti penezi?”
Dakle tada on ne obznanjuje nikave prijetnje ili svoje neslaganje s prodajom “Podravke”, već samo svoju bojazan kako potencijalni kupac nema novca za tu pozamašnu transakciju.
Tedeschi se okreće na drugu stranu i kupnjom slovenske “Droga Kolinske” zorno pokazuje da “Atlantic grupa” ima “penez”.
Stručne službe obmanjuju i vladu i ministre
Sve se više približava trenutak kada će Hrvatska ući u EU. U skladu s tim ciljem naša Vlada i ministarstva donose sve više raznoraznih zakona i propisa kako bismo se uklopili u postojeću pravnu praksu EU. Svako malo rade se usporedbe s EU , pojedinim zemljama i prosjekom EU. Tako se možemo pohvaliti da u cijenama hrane već sada imamo 94% prosjeka EU, što i nije neobično kada znamo da je najjača firma u RH upravo iz proizvodnje i prodaje hrane Agrokor, a blizu su i Podravka, Vindija i dr. U istom istraživanju je utvrđeno da neke nerazvijene zemlje u EU imaju niže cijene od cijena u Hrvatskoj , između ostalih Nizozemska, Španjolska, Velika Britanija, Slovenija, Malta i Portugal bili su do 10 posto jeftiniji. U Litvi, Slovačkoj, Estoniji, Mađarskoj, Češkoj i Letoniji cijene su bile povoljnije od 10 do 30 posto, a u Bugarskoj, Rumunjskoj i Poljskoj od 30 do 40 posto .
Nekako ispod radara je prošla informacija kako je Hrvatska vlada prodala INA-u mađarskom MOL-u. Naravno, akteri priče će zasigurno demantirati da se tako nešto dogodilo, cijela akcija je posložena tako da i ne bude primjećena, a lansiran je prigodni dimni zid koji je trebao odvratiti i ono malo ljudi koji bi se možda zakvačili na informaciju da se tako nešto uopće dogodilo.
Prije svega suosjećam i dajem punu potporu kolegi Marku Rakaru u cijeloj ovoj po meni iskonstriranoj aferi. Zato ću ovje novinarski izložiti vlastiti neovisni pogled na cijeli slučaj, za kojeg ne kažem da je točan, ali je svakako intrigatno hipotetski.
Svi koji nešto pozornije prate politiku i zbivanja vrlo dobro znaju da je u svakom političkom događaju ili potezu "timing" izuzetno važan i da se ne smije zanemariti njegov značaj.
Pogledajmo kad se i kako se dogodila ova afera. Prije svega Hrvatsku potresa pitanje tko stoji iza afere "Podravka", jer očito ne radi se samo o Polančecu, tu je nova afera u kojoj su s prstima u pekmezu i ministri iz SDP-ove vlade, nakon dužeg vremena (pročitajte Mirtafloru iz Rijeke) zabilježen je jedan ozbiljan radnički skup i najavljeni novi, Jadranka Kosor nema autoriteta da nastavi s antikorupcijkom čistkom među svojim ministrima, Vlada se opet zadužila za 500 milijuna eura, najavljena su a neka i provedena nova poskupljenja, Pukanićevi transkripti otkrili su Pavićevu odnosno EPH-a povezanost s kriminalom. Mislim da je i ovo dosta.
Jedan prijatelj mi je prije nekoliko godina objašnjavao kako je ekonomija poput parnjače, treba ti puno para da bi je pokrenuo, a naša ekonomija u ovome trenutku ne samo da stoji nego podaci ukazuju kako klizimo u nazad. U biti, onako sa strane amatera ekonomiste, gotovo je nevjerojatna brzina i snaga kočenja koja je dovela do situacije u kojoj smo se našli.
Postoje oduvijek u politici sitne i krupne ribe, kao i kazališnim predstavama i filmovima režiseri, glumci, glavni i sporedni, te statisti.
Jučerašnja vijest dana bilo je uhićenje Damira Polančeca, bivšeg potpredsjednika Vlade RH, sada već bivšeg potpredsjednika HDZ-a. Pretpostavimo da je većini pollitičara poznata kronologija, događaja, od jutra do navečer, tim više što su kamere i fotoaparati brzo bivali uključeni. Očekivao sam već neki dnevnik na ovu SUPER TEMU, ali kako je izostao pišem ovaj jutarnji, mada su moja «specijalnost» noćni dnevnici. I pišem ga, pomalo tašt, stoga što sam o Damiru Polančecu pisao dva puta. Prvi put još 29.l0.2009. s naslovom «Podravka» te rumeni Polančec i šjor Sanader - bez putovnica» a 9.l2.2009. «Sanadera i Polančeca ispitati, ako treba i uhititi».
Politika je umijeće mogućeg, a kako vidimo iz najnovije Premijerkine kulinarke izišao je novi recept za Podravkinu juhu, "Od srca za Nadana".
Ovakvi politički recepti u tako važnoj strateškoj industriji podsjeća na istrebljenje do posljednjeg daha.
Nadam se da će svi kritičari Tedeschia konačno shvatiti da je jedini spas za Podravku njena privatizacija inače je uskoro neće biti.
Za pocetak, da razjasnim, nisam od onih koji gledaju i kupuju samo nase proizvode. Mozda bi trebao, mozda ne, nije sad bitno, ali neke stvari koje sam primjetio zadnjih mjeseci su mi dosta zasmetale. I stvarno nisam previse usporedjivao, slucajno sam primjetio slijedece:
Ketchup - sa velikim logom Zvijezde i Podravke, iako bi svatko normalan ocekivao da je to proizvedeno kod nas, ipak su to neke velike firme, koje proizvode sve i svasta. Ali malo boljim pogledom na deklaraciju njihovih ketchupa, pise sitnim slovima da je zemlja proizvodnje - Mađarska!
Toast - Klara i Mlinar. Sve isto kao i u prvom slucaju, veliki logo, koji svima govori da je to hrvatski proizvod. Ali citanjem sitnih slova, šok, bar meni, jer su zemlje prozivodnje - Italija i Njemačka.
Medenjaci - Kraš. Prvim pogledom, nitko ne bi rekao da to nije origanalni Kraš proizvod, ali mala slova govore drukčije - Srbija.
Ovo su primjeri koje sam primjetio, bez ikakvog proučavanja i traženja ovakvih primjera. Sve me strah na što bi sve naišao da malo detaljnije počnem proučavati otkuda su pravi 'hrvatski' proizvodi.
Od kad sam ovo primjetio, u glavi mi se vrte 2 pitanja...
Prenosim priopćenje sa mrežnog sjedišta Crvene akcije.
Petak, 19 Veljača 2010 17:30
U posljednje vrijeme svjedoci smo iskonstruiranih medijskih napisa o lošem poslovanju Podravke kao i o kreditnim malverzacijama bivše uprave i nastalim golemim dugovima prema stranim bankama. Glavna svrha i namjera ove medijske kampanje je da, prije svega, među radnicima Podravke i stanovnicima Koprivnice stvori dojam da je njihova firma na rubu propasti, te da na taj način da neku vrstu opravdanja za privatizaciju i širom otvori vrata krupnom privatnom kapitalu. Kao jedan od glavnih interesenata za preuzimanje Podravke nametnuo se vlasnik krupnog kapitala Emil Tedeschi. U medijima prikazivan kao uspješan biznismen koji je „iz ničega“ i samo „vlastitim radom“ stvorio uspješno poslovno carstvo, upravo on figurira kao najpoželjniji kupac.
