Neovisni, ali ne i neutralni

Dugo planiram napisati ovaj članak. Pa, došao je čas!

Hrvatska je vrlo heterogena zemlja. Zapravo, jedan dosta pametni stranac mi je rekao: raznolikost je jedino što Hrvatsku izdvaja, po svemu ostalom nije zanimljiva. Nije heterogena samo krajolikom, već i stanovništvom.

Treba iskreno priznati da su razlike između, npr. Slavonaca i Dalmatinaca veće nego Čeha i Slovaka. Od običaja, nošnje, govora, arhitekture, načina života, prehrane itd.

Treba znati i da razlike kakve postoje između hrvatskih narječja u slavenskom svijetu "razdvajaju cijele skupine jezika". Treba priznati da Hrvat iz Kumrovca govori vrlo, vrlo slično Slovencu s druge strane Sutle. Treba priznati i da je većini Međimuraca lakše pratiti slovensku TV nego HTV — slovenski im je mnogo razumljiviji nego standardni hrvatski.

Svi smo svjedoci kako se sve češće događa da na pollitika.com svaka suvisla rasprava vremenom prijeđe na raspravu o ustašama i partizanima. Malo koji dnevnik, u zadnje vrijeme, nije zatrovan tom vječnom hrvatskom polemikom.
Neki skreću na tu temu ciljano da bi se izbjegla svaka normalna rasprava o pravim problemima. Neki skreću na tu temu ciljano da bi se produbila podjela među hrvatskim grđanima, po onoj divide et impera. Neki skreću na tu temu nesvjesno jer ih ponesu emocije jer su skloniji jednoj ili drugoj strani, a s druge strane kukaju kako se ništa ne događa osim ispraznih rasprava.
A manje ili više svi lijepo nasjedamo na tu temu i iznova i iznova i iznova se zaplićemo i saplićemo.

Ponekad nailazim na ljude koji nisu u stanju razmisljati o slici drukcije nego gledati je slozenu od elementarnih crno-bijelih cestica. I uokvirenu stereotipom. Statican, zamrznut prizor koji ne dovodi vise nista u pitanje. Uporni su to i dosljedni ljudi koji nikad nisu u stanju niti zamisliti sliku u BOJI - koncept boje im je doduse uvijek bio dostupan, ali ga nisu zeljeli prihvatiti, takvi nisu u stanju boju prepoznati zbog toga sto cijeli zivot zive u crno-bijelom svijetu, i tko ste vi da im namecete nesto drugo... Oni vec znaju sto je dobro i jedino ispravno!
Nadalje, postoji i problem dimenzija - kao sto sam jednom vec rekla - stvari treba promatrati u 3D projekciji, dati im prostornu, vremensku i jos pokoju perspektivu, staviti ih u kretanje i medusobnu interakciju, a onda se odmaknuti i pogledati BIG PICTURE. Neki ljudi naprosto nisu u stanju izaci iz dvodimenzionalne percepcije koja im je laksa za probaviti i koja im trazi manje umnog i emotivnog napora. A i zgodnije je ponavljati necije tude misljenje, nego imati svoje, pa k tome jos i drukcije - izlazes se niti malo ugodnoj mogucnosti da te kriticari zivog prozvacu i ispljunu ako nisi u stanju dobro braniti svoj stav. Za braniti svoj stav treba imati znanja, raspolagati relevantnim cinjenicama i imati hrabrosti. A za sve tri stvari treba jako puno raditi. Zato je jednostavnije i bolje imati necije TUDE misljenje, onakvo kakvo smo si odabrali, ili ga je odabrala sila koja nas je postavila upravo na ovo mjesto u zivotu, vremenu i svijetu gdje smo sad.