Zovemo je evolucija. Počela je prije 30.000 godina. "Star Trek - Zvijezdane staze" nisu budućnost u koju smo teletransportirani iz doba dinosaurusa i mamuta; nismo u Enterpriseu-u i ne putujemo svjetlosnom brzinom svemirom već pužemo našim zakrčenim i zagađenim ulicama; ja nisam Spock, ti nisi Sulu, a nema ni Kirka. Umjesto da si ih rješavao, 30.000 godina si probleme izbjegavao izmišljajući nove nazive za njih. Trideset tisuća godina su se problemi nagomilavali. I evo nas danas tu gdje jesmo.
Globalna financijska kriza? Ovo nije ekonomska kriza, ovo je kriza gluposti i lažnog morala, u toku je najveća pljačka u povijesti. Problem nikada nije predstavljao problem sam po sebi već reakcija na problem. Nema više okolišanja, ti si naš najveći problem. Naš problem nisu globalna financijska elita, lukavi advokati, prljavi političari, korumpirani sindikalisti i sva ostala banda. Naš najveći problem si ti, upravo tako, lično ti.
Kratki (ljetni) dnevnik.
Privatizacijska pljačka je termin koji se uglavnom koristi za ono što nam se dogodilo ranih 90ih godina prošlog stoljeća. Po meni Privatizacija = Pljačka.
Svakako preporučam Kukuriku koaliciji da nakon smjene vlasti i preuzimanja iste od KukuNama koalicije, nacionalizira svu privatiziranu imovinu. Ta imovina ne vrijedi više niti desetinu vrijednosti od vrijednosti u trenutku privatizacije, ali je prvi korak ka vraćanju opljačkanog.
Nije to niti velika šteta samim 'gospodarstvenicima' - vlasnicima navedenih firmi, jer su 'gospodarstvenici' koji su sudjelovali u privatizaciji te firme dobili za 0 (nula) kuna, isisali sve što se isisati dalo, radnike otpustili i firme većinom zatvorili. Rijetke su firme koje i danas posluju, a na te načine su promijenile vlasnika. To su firme kojima su većini još kroz vrijeme otpisivani dugovi prema državi u višedesetinamilijunskim iznosima.
... pardon "stvaranjem" države?
Orući po mozgu i prizivajući u sjećanje nekakva bivša vremena, prisjećam se kad je tamo početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća SIV objavio da je SFRJ stranim vjerovnicima dužna 21 mlrd USD.
Sjećam se kakvu je to nevjericu i konsternaciju u društvu izazvalo, pogotovo u Hrvatskoj, gotovo da je uvedeno izvanredno stanje, jer su komunisti, a pogotovo to vrijedi za SKH, vodili politiku pod geslom "pokrij se onoliko koliko je pokrivač dugačak".
MMF je doživljavan kao djelo samog pakla, a svaki vanjski dug kao korak koji vodi u imperijalističko ropstvo.
SIV je u uvjetima gotovo izvanrednog stanja poduzimo sve moguće, uz brojna odricanja stanovništva, da vanjski dug smanji, što je na kraju provođenjem Markovićeve reforme i uspio.
Danas u Hrvatskoj čiji je dug tri puta veći od onog koji je imala SFRJ početkom osamdesetih se gotovo nitko radi toga ne uznemiruje, Vlada najavljuje i nova zaduženja.
Zašto je tome tako i gdje su korijeni takvog ponašanja?
INA koja je mogla, u vrijeme kad ju je "obasjala Tuđmanova svjetlost", bez problema kupiti desetak MOL-ova ili OMV-a, završila je sama na "jelovniku" MOL-a, a njena prodaja, a pogotovo većinska prava upravljanja, koja je stekao MOL, je sve prije nego čista i transparentna.
Osim onoga što se odvijalo pred očima javnosti, najavljuje se da se puno više toga odvijalo daleko od njezinih očiju, pa se čak govori da bi INU mogla zadesiti sudbina PLIVE, pa da jednostavno nestane sa sa spiska relevantnih poduzeća.
Izašle su na svjetlo dana i makinacije s ININIM dionicama u aferi PODRAVKA, što je sve dovelo do toga da SDP zatraži osnivanje saborskog istražnog povjerenstva koje bi trebalo istražiti koji se to vrag događao i još se događa s INOM.
Problem je u tome što je kao ishodište uzeta prodaja MOL-u 25 % plus jedne dionice koja transakcija je proveedena za vrijeme koalicijske vlade. Jer treabalo je istražiti što se događalo s INOM od vremena HDZ-ovog dolaska na vlast.
U to vrijeme INA diljem svijeta istražuje potencijalna ležišta nafte i plina koristeći trinaest bušaćih garnitura i tri platforme, svoju, "Panon" i dvije u zakupu.
U recentnim ideološkim raspravama na pollitici.com mojem svjetonazoru (ideologiji) suprotstavljeni tabor najjasnije i najrigidnije oslikavaju g-news i superhik. Ne znam koji se „stvarni“ ljudi kriju iza tih nickova i kakve su im osobne biografije, no to u ovom trenutku nije niti bitno. Ono što je interesantno jest način na koji napadaju i brane određena gledišta jer radi se upravo o oglednim primjerima kako funkcionira suparnička ideologija i njezini ideolozi.
2. i 3. Srpnja svjedok obrane je bio Ivan Galović županijski državni odvjetnik u Zadru, i to neprekidno od 28 prosinca 1990. do danas.
Galović je prvo objasnio da se njegov princip donošenja odluka u to vrijeme svodio na hitno procesuiranje svakoga tko je mogao biti procesuiran. Konkretno hitno se procesuiralo krivična djela koja su uključivala teške krađe, krađe, pljačke, ali ne i ubojstva jer su ona zahtijevala detaljniju istragu.
Na to ga je Kehoe pitao: Zašto je bilo od izuzetnog značaja za vas da hitno procesuirate kaznena dijela teških krađa, i krađa u slučajevima kad su ljudi uhvaćeni sa ukradenom imovinom? Ako nam možete objasniti da li ste imali veći cilj na umu.
Opet slušam istu priču,
"intelektualci" odjednom od svud niču.
Svi znaju kako i kuda,
dok treba tipkarat, ima ih po svuda!
Svi imaju neke savjete,
dok upadaju drugima u usta,
internetske stranice nam prepune "heroja",
a ulica odviše pusta!
Žale se svi kako premala im plaća,
al nema ih za čut,
kad treba dignut stražnjice iz naslonjača!
Kad treba krenut korakom u boj,
odjednom zaboravljaju parole:
"Moja hrvatska i moj dom!"
Tada im svejedno postaje,
tko ih pljuje a tko gazi,
bitno je da se u njih nedira,
dok loši zakoni već su na snazi.
Nije bitno tada,
dal hrvatska je moja i tvoja,
ti hrvati veliki se zatvaraju,
a četri zida svoja.
I mrmljaju sebi u bradu,
kako imaju status loš,
jedva se živi od plaće do plaće,
i svi se trpaju u isti koš.
Koš kazališne publike,
što i sada je na snazi,
odigravaju svoje preformanse,
dok ih Bič Božji gazi!
čekaju na "povoljnije" vrijeme,
da se odluče,
hoće li otići na prosvjed,
ili ostati kod kuće.
i razlozi su dosta "jaki"
za njihove dileme,
valjda iskušavaju koliko dugo još,
mogu stiskati reme!
I dok oni čekaju
i dok se bezobzirno klate,
Lupi petama i reci evo sve za Hrvatsku,
stih koji slušam stalno na radiu,
Neki su lupili i puno više,
zato demokracija kod nas spada u mrtvi" klišej,
Igramo se stalno nekih demokrata,
a nečije djete već 18 godina viče: "Gdje mi je tata?"
Neke su fronte još pune kostiju,
dok Velikani bezbrižno primaju Hostiju!
Nerazminirana područja uzimaju živote,
dok se lažni branitelji kod nas kote.
Nikad ratišta ni crtu prve bojišnice vidjeli,
al' očito su se Nekome od Gore jako svijdjeli,
danas voze aute, grade vile,
20-godina mlađe im žene hodaju u haljama od svile.
Ne plaćaju struju, ne plaćaju vodu,
i nemo'š se zajebat, prepoznaješ ih po hodu:
Prolaze pored branitelja pravog,
žena ga gura u kolicima, na krilo je stavio malog.
A oni jure, zdravoga tijela,
5 000 eura u đep psihijatra,
i invalidska mirovina je sijela.
Danas u štampi vijest još jedna:
branitelj si raznio glavu,
ubila ga nemoć i bijeda.
ostavio ženu i 2-godišnje djete,
što u suzama se pita: "Mama, gdje to anđeli lete?"
Ulice odavno prepune krvi,
"mladost" se kod nas odavno mrvi.
Sve je pusto, čuje se samo "klik"
nebo propara bolan krik.
Opet ću se osvrnuti na nedavne upise profesora, goxica i isprovociranoga koji su pozvali na neke nove vidove organiziranja ekipe. Istina, prvi je problem kada se nakon prvog impulsa ekipa ne vrati. No za pretpostaviti je da ce se netko od njih možda i vratiti, ali da će doći i nova ekipa koja ce prolaziti opet iste faze. Imali smo ovih slučajeva podosta u prošlih par godina, a i općenito govoreći, svako malo se netko pojavi sa idejom kreiranja stranke, opcije, predlagatelja zakona i slično.
Ovdje na pollitika.com-u ima podosta ekipe i ima svakakvih stavova. Iz iskustva mogu primjetiti da su neki pojedinci iz moje pozicije fundamentalno u krivu i to po kljucnim pitanjima koja su koliko god to zvučalo blesavo, pitanja o ustašama i partizanima, istina, u jednom apstraknijem obliku koji se povlači kroz situaciju Domovinskog rata.
Tako kada govorimo o korupciji za primjer, ta korupcija je samo posljedica nesređenog sistema i nepostojanja temeljnih političkih standarda gdje je pitanje korupcije daleko manje važno od istih.
Oko pljačke RBA u Sesvetama i stradanja policajaca ima više kontroverzi i petljavine ne zna se jel' više od policijskih dužnosnika ili od šefa zaštitarske tvrtke.
Svi se peru od odgovornosti za pogibiju jednog i ranjavanje više policajaca, iznoseći u javnost za slučaj posve irelevantne podatke, čime zapravo obmanjuju tu javnost koju tobože informiraju.
Pa se tako vode prijepori oko toga tko je prvi obavijestio policiju o pljački, a da nitko ne navodi za što bi to trebalo biti važno. Ispada kao da su policajci stradali radi toga.
Pa se pita zašto zaštitar nije pokušao spriječiti pljačku, što ima jednaku težinu kao pitanje zašto je zaštitar ostao živ.
Ovlasti i dužnosti zaštitara i policajaca nisu ni iste ni slične, pa tako zaštitar smije koristiti oružje samo i jedino u slučaju ako mu je život ugrožen, a policajac može upotrijebiti prisilu i oružje prema procjeni trenutne opasnosti, zaštitar nije pri obavljanju svojeg posla obavezan izlagati svoj život i zdravlje, a policajac je itd. itd.
