pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Prije nekoliko tjedana vratio nam se Ivo iz Dubrovnika i slavodobitno objavio kako je s njihovim premijerom ugovorio zamjenu dionica između INA-e i MOL-a.

Premijer Ivo Sanader i njegov mađarski kolega Ferenc Gyurcsany potvrdili su u u Dubrovniku dogovor o zamjeni dionica između Ine i MOL-a ocijenivši da je to dobro rješenje za obje naftne kompanije. Ova će transakcija omogućiti da oba partnera, Hrvatska i Mađarska, postignu nešto što stvara dodatnu vrijednost za obje strane, rekao je Gyurcsany nakon sastanka sa Sanaderom na marginama dvodnevnog međunarodnog skupa Croatia summit 2008... (Limun.hr)

U trenutku kada vjerodostojnost Vlade i njihova odluka o sudbini "Sunčanog Hvara" dolaze u pitanje, hvarski gradonačelnik postavlja sebi pitanje o istinskim vrijednostima društva i hrvatskih interesa. Kako se uistinu brane hrvatski interesi u 21. stoljeću? U prošlosti je to bila borba za teritorij i očuvanje granica, jezika i kulture hrvatskog naroda. Danas sve to imamo, a opet nam se čini da nam neke stvari izmiču iz ruku. Hvarski gradonačelnik, gospodin Pjerino Bebić, napisao nam je svoj osvrt na pitanje o kojem razmišlja proteklih tjedana.
Jeste li sjedili ikad sa svojim prijateljima s kojima ste odrasli, s kojima ste se borili za sve u životu i rekli: "Ne mogu više podnijeti!", pa odlučili uzeti stvari u svoje ruke? Eto to se dogodilo meni i mojoj "Dici s Pjace" - društvu koje je odrastalo s Hvarom i svoju budućnost definiralo prema budućnosti svoje zajednice. I danas stojim u Zagrebu čekajući pregovore s Vladom zajedno s tim ljudima i ostalim mojim borcima za prava Hvara i Hvarana koje sam kroz svoj kratak politički put upoznao.

Sunčani Hvar - priča koja traje od početka hrvatske samostalnosti

JANAF, INA, HP, T-Com, Pliva, Podravka i HEP, samo su neka od mnogobrojnih poduzeća koja su bila ili jesu u potpunom ili većinskom vlasništvu države. Država je kao vlasnik (bila) zadužena za organizaciju i efikasnost upravljanja poduzećima u njenom (većinskom) vlasništvu. Osim što je osiguravala nadzornu funkciju putem odgovarajućih odbora, država je uvijek imenovala i upravu koja je trebala osigurati zakonitost, racionalno i efikasno upravljanje i, u konačnici, ne mali prihod državnom proračunu.

Strateški važna poduzeća trebaju zadovoljavati strateške interese društva i države pa upravljanje njima nije šala. Upravljanje velikim gospodarskim subjektima je oduvijek tumačeno kao posao koji se ne može povjeriti bilo kome niti ga može obavljati bilo tko. Zato su kandidati za takva radna mjesta oduvijek pažljivo birani iz kruga najpouzdanijih stranačkih ljudi i navodno najsposobnijih upravljača. Nakon osamostaljenja to mogu biti i navodno nestranačke osobe. Tako je bilo u socijalizmu a tako je i sad. Nekada partija a danas vladajuće stranke, oni su koji pažljivo usklađuju interese i biraju osobe kojima će povjeriti upravljanje ogromnim društvenim bogatstvom.

I dok sutra predsjednik Vlade Ivo Sanader bude zajedno s predsjednikom Republike Stjepanom Mesićem pregledavao počasne postrojbe na Trgu bana Jelačića, nijedan politički ili ini komentator neće se sjetiti spomenuti da je upravo na taj isti dan prošle godine taj isti predsjednik Vlade Ivo Sanader službenim zrakoplovom sa suprugom putovao na privatnu večeru u Veronu. Na kojoj je neslužbeno odlučio kome će prodati Plivu:-( Iako sam siguran da se predsjednik Vlade u ovom trenutku najmanje želi sjećati cijele priče - ako se ne varam još Povjerenstvu za sprječavanje sukoba interesa nije dostavio račun iz Verone - dosad je jedino poslao očitovanje tajnice Vlade da je bio na službenom putu.

Svi se još uvijek dobro sjećamo afere „Verona“ gdje su se Ivo Sanader, Miomir Žužul i Željko Čović eto sasvim slučajno našli na jednoj operi, a kao rezultat gledanja te opere Ivo Sanader tada je radikalno promijenio svoj „čvrst“ stav od toga da država neće prodavati svoj udio u Plivi, pa do toga da će država prodati svoj udio najboljem ponuđaču.

Nakon što je afera izbila, sva trojca tvrdila su da su se tamo našli slučajno i da ništa nisu dogovorili, niti da su mogli dogovarati. Čak je i HANFA potvrdila da je preuzimanje obavljeno u skladu sa zakonom. I tako je to do neki dan bila ona poznata priča „svi znaju da je nešto bilo, ali nitko ne zna što“. A onda…

Riječi koje dobro zvuče, ali se nikako ne daju primijeniti zajedno na standard političkog ponašanja u Hrvatskoj. Evo primjera. Naša Vlada proda Liburnija Rivijera Hotele. Digne na noge cijelo Primorje. Tajni dijelovi ugovora i cijela prodaja su nacionalni interes. Tako reče Vlada i krene dalje.

POGLED UNATRAG KAO PUTOKAZ ZA BUDUĆNOST

Ljeto Gospodnje 2006. je iza nas. Eksplicitno razmišljanje o prolazu vremena izbjegavamo, iz jednostavnog razloga jer u nama stvara strah. No, svi, i ne samo poslovni ljudi, na kraju godine povlače bilancu. Iako smo novogodišnjim slavljem samo imaginarno ušli u neko novo razdoblje i nama je baciti pogled unatrag, kako bismo znali kamo idemo, zapravo kakvi ulazimo u novu godinu.

Protekla godina pokazala je svu umješnost bahate, prgave, bezobrazne i bezobzirne marionetske politike istih takvih ljudi. U ovom vremenu krivokletnika mali čovjek manji je no ikad, a utjehu mu daje spoznaja da sekunde uporno i nezaustavljivo otkucavaju jednako njima, kao i nama, ma koliko sat koji nosimo na lijevoj ili desnoj ruci koštao.

Taman kada mislite kako su političari uštogljene osobe bez imalo smisla za humor, koji apsolutno sve shvaćaju s krajnjom ozbiljnošću, a svoje izjave precizno formuliraju kako bi izbjegli svaku moguću pogrešnu interpretaciju, onda vas iznenadi Miomir Žužul sa svojom izjavom koja je objavljenja u Večernjem Listu.

Iz onoga što sam čuo, predsjednik Mesić nije mislio na mene kad je govorio da ista osoba uvijek iskače iz paštete. Sam voditelj me je povezivao s aferama Enron, Bechtel, Imostroj te, kako je Mesić kazao, mućkama s golemim površinama za stambenu gradnju oštar je Žužul.