STRATEŠKI OKVIR ZA RAZVOJ 2006.-2013.
Borislav Škegro, savjetnik premijerke Kosor, dao je intervju Zoranu Šprajcu 6. veljače u Dnevniku HTV. U tom intervjuu Škegro je posebno naglasio da Hrvatska ima dokumente (programe, programska usmjerenja- op.a.) koje dobrim dijelom ne realizira i u tom pogledu posebno istaknuo «Strateški okvir za razvoj 2006.-2013.». Vrijedno je stoga podsjetiti se što to Hrvatska u tom segmentu ima, tko je autor tog dokumenta i kako se programske vizije sadržane u tom dokumentu, s obzirom na vremenski odmak od četiri godine, ostvaruju.
Već i sam naslov ukazuje na ograničene dosege dokumenta. Umjesto «Strategija razvoja Hrvatske 2006.-2013.» dokument nosi naslov «Strateški okvir za razvoj 2006.-2013.». Naslovom autori vjerojatno žele sugerirati da se radi o svojevrsnom konceptu, ali i u tom slučaju naslov je trebao glasiti «Okvir za strateški razvoj Hrvatske 2006.-2013.».
Komentar na Indexu.hr na današnje gostovanje Žužula kod Stankovića
U Veroni su Žužul, Sanader i predsjednik Nadzornog odbora Plive Ivo Čović razgovarali o umjetnosti, ne o poslovima, tvrdio je Žužul. Podsjetimo, njih su se trojica sasvim "slučajno" našli na operi u Veroni pa su zajedno večerali. Nedugo nakon toga Vlada je donijela odluku o prodaji Plive američkoj farmaceutskoj kompaniji Barr.
I sad maloumni hrvat, tipični čitatelj indexa, novina a i bogme ovog bloga čitajući ovo rečenicu zaključuje
- Sanader je prodao Plivu
- sve je dogovorio Žužul okupivši ih na večeri u Veroni
Dok je istina sasvim drugačija
- Pliva je bila u postupku preuzimanja koje je bilo nezaustavljivo. (diskusija o tome kako je Pliva izgubila svoju tržišnu snagu je ovdje bila već u 10 dvenvika pa nema smisla ponavljati detalje osim činenjice da je neuspjeh u generiranju "novog sumameda" bio ključni trenutak kada je postalo jasno da Pliva neće moći više opstati kao farma koja živi od vlastitih patentiranih lijekova)
Osjećam svoju moralnu obvezu da ovo podijelim sa vama:
Subject: FW: KAKO JE PROPALA PLIVA
Dragi svi,
u privitku se nalazi tekst koji opisuje propast zadnjeg diva ekspertnih
znanja u Hrvatskoj. Na žalost niti jedan od novinara ne želi ovaj tekst
objaviti u novinama. Ako se ipak uspije prodrijeti do bilo kojih novina koje ga žele objaviti, to sigurno neće biti integralna verzija koja je pred vama.
Zato vas molim da ga podijelite svojim prijateljima, poznanicima i kolegama kako bi istina o propasti Plive ipak došla do šireg kruga ono malo intelektualne manjine u Hrvata kojima je možda stalo.
I sad pitanje da li je :" Još Hrvatska ni propala dok mi živimo...." Ili
ćemo i dalje spavati???
Pozdrav
PLIVA IN MEMORIAM
Povijest „nastajanja“ Plivaša
( Za prikaz su korišteni podaci iz Povjesnice Plive, Zagreb 1996)
Upravo se pojavila informacija na business.hr:
Uprava Plive danas je na konferenciji za tisak objavila kako će otpustiti čak 790 zaposlenika.
"Od 2850 zaposlenika, u sljedećih godinu dana u različitim će fazama biti otpušteno 790 zaposlenika", rekao je danas predsjednik Uprave Plive Matko Bolanča.
Ovaj dodatak razdraganoj publici na maestralnom koncert podario nam je nesporni virtuoz gospodin premijer doktor Sanader (moram navesti sve ove riječi – inače će se naljutiti)… Ovim zadnjim potezom osigurao si je i publiku u Veroni i za buduće koncerte! Tako će on, Čović i Žužul moći svirati pred punim auditorijem!
Ned, 02/12/2007 - 13:23 — G-news
Vlast i glasaci dijele istu iluziju.Kako ce vjecno zivjeti na kredit i racun banaka, a one ce sve to financirati i sto je jos gluplje jednog dana otpisati dugove.
Osobno procjenjujem da ce za 8-10 mjeseci doci do naglog slijetanja na nos i nezgodnog budjenja.Sve to potpomognuto negativnim trendovima iz svijeta: rast cijena energenata i klimatskim promjenama.( jos nisam ni imao pojma koliko se kupilo opcija i sklopilo oklada na cijenu nafte od moguce i 200$/brl.)
Gledajuci iz Zagreba koji se nalazi u bankrotu i sve vrijedno mu je pod hipotekama i prebaceno na otplatu stanovnicima kroz suluda poskupljenja od parkiranja, komunalnih naknada, groblja itd. pa tako do cijele drzave.Kako pisu, skoro ce prodavati i poslovne prostore u vlasnistvu grada, sto je najludja stvar koja se moze napraviti!
No svatko prodaje ono nad cime vlada.Grad vlastitu imovinu, a drzava tzv. drzavnu tj. nacionaliziranu.A Zagreb sve to i uz rekordno visoki prirez od 18%!
Jeste li se ikad upitali što povezuje Damira Vrhovnika, Mariju Šolu i Željka Čovića?
Ništa, reći će mnogi, jer kakvog bi dodira trebali imati predsjednik uprave jednog brodogradilišta s tada predsjednicom uprave trgovinskog lanca ili predsjednikom uprave farmaceutske kompanije, a pitanje je jesu li se i osobno poznavali, osim po čuvenju.
No, nije baš tako, svo troje su naime članovi HUM - CROMA, Hrvatskog udruženja managera, Damir Vrhovnik, predsjednik uprave Remontnog brodogradilišta "Viktor Lenac" d. d., Marija Šola, predsjednica uprave Trgovinskih kuća "Nama" d. d. i Željko Čović, predsjednik uprave Tvornice lijekova "Pliva" d. d. na tim funkcijama proglašavani managerima godine, odnosno dobitnicima godišnjih nagrada HUM - CROMA, kako se to onda zvalo.
Tako je Damir Vrhovnik dobio nagradu 1993., Marija Šola 1994., a Željko Čović 1995. sve prema "strogim" kriterijima, nedajbože da bi tu politika imala svoje prste, HUM - CROMA, jer je i Miroslav Kutle proglašen laureatom za 1992. godinu.
Vidite koliko su bili strogi kriteriji HUM - CROMA, a ocjenjivači ozbiljni ljudi.
Prema nekim neprovjerenim informacijma gazde iz TEVE navodno su sugerirali zaposlenicima PLIVE da si potraže posao jer ih TEVA "neće trebati".
Člankom iz kolovza 2008. pod gornjim naslovom (www.feniks.bloger.hr) ja sam taj rasplet gotovo predvidio:
"PLIVA, ponos hrvatske farmaceutske industrije, kako joj volimo tepati, tvrtka s 85 godišnjom tradicijom, nositeljica 380 zapaženih patenata na području farmaceutika, posebno poznata po razvoju epohalnog lijeka, antibiotika širokog spektra, kojeg se karakterizira kao lijek koji je poboljšao kvalitetu života, AZYTROMYCINA, ulazi po svemu sudeći u područje sumraka, što može značiti samo jedno, njen potpuni nestanak.
AZYTROMYCIN je nastao kao plod dugogodišnjeg rada, u to vrijeme istraživački orijentirane tvrtke, koja je lijek patentirala u čitavom svijetu, ali nije imala kapitala da poprati njegov plasman.
Prije nekoliko tjedana vratio nam se Ivo iz Dubrovnika i slavodobitno objavio kako je s njihovim premijerom ugovorio zamjenu dionica između INA-e i MOL-a.
Premijer Ivo Sanader i njegov mađarski kolega Ferenc Gyurcsany potvrdili su u u Dubrovniku dogovor o zamjeni dionica između Ine i MOL-a ocijenivši da je to dobro rješenje za obje naftne kompanije. Ova će transakcija omogućiti da oba partnera, Hrvatska i Mađarska, postignu nešto što stvara dodatnu vrijednost za obje strane, rekao je Gyurcsany nakon sastanka sa Sanaderom na marginama dvodnevnog međunarodnog skupa Croatia summit 2008... (Limun.hr)
U trenutku kada vjerodostojnost Vlade i njihova odluka o sudbini "Sunčanog Hvara" dolaze u pitanje, hvarski gradonačelnik postavlja sebi pitanje o istinskim vrijednostima društva i hrvatskih interesa. Kako se uistinu brane hrvatski interesi u 21. stoljeću? U prošlosti je to bila borba za teritorij i očuvanje granica, jezika i kulture hrvatskog naroda. Danas sve to imamo, a opet nam se čini da nam neke stvari izmiču iz ruku. Hvarski gradonačelnik, gospodin Pjerino Bebić, napisao nam je svoj osvrt na pitanje o kojem razmišlja proteklih tjedana.
Jeste li sjedili ikad sa svojim prijateljima s kojima ste odrasli, s kojima ste se borili za sve u životu i rekli: "Ne mogu više podnijeti!", pa odlučili uzeti stvari u svoje ruke? Eto to se dogodilo meni i mojoj "Dici s Pjace" - društvu koje je odrastalo s Hvarom i svoju budućnost definiralo prema budućnosti svoje zajednice. I danas stojim u Zagrebu čekajući pregovore s Vladom zajedno s tim ljudima i ostalim mojim borcima za prava Hvara i Hvarana koje sam kroz svoj kratak politički put upoznao.
Sunčani Hvar - priča koja traje od početka hrvatske samostalnosti
JANAF, INA, HP, T-Com, Pliva, Podravka i HEP, samo su neka od mnogobrojnih poduzeća koja su bila ili jesu u potpunom ili većinskom vlasništvu države. Država je kao vlasnik (bila) zadužena za organizaciju i efikasnost upravljanja poduzećima u njenom (većinskom) vlasništvu. Osim što je osiguravala nadzornu funkciju putem odgovarajućih odbora, država je uvijek imenovala i upravu koja je trebala osigurati zakonitost, racionalno i efikasno upravljanje i, u konačnici, ne mali prihod državnom proračunu.
Strateški važna poduzeća trebaju zadovoljavati strateške interese društva i države pa upravljanje njima nije šala. Upravljanje velikim gospodarskim subjektima je oduvijek tumačeno kao posao koji se ne može povjeriti bilo kome niti ga može obavljati bilo tko. Zato su kandidati za takva radna mjesta oduvijek pažljivo birani iz kruga najpouzdanijih stranačkih ljudi i navodno najsposobnijih upravljača. Nakon osamostaljenja to mogu biti i navodno nestranačke osobe. Tako je bilo u socijalizmu a tako je i sad. Nekada partija a danas vladajuće stranke, oni su koji pažljivo usklađuju interese i biraju osobe kojima će povjeriti upravljanje ogromnim društvenim bogatstvom.
Neovisni, ali ne i neutralni