Kaj samouvjereni ljudski populus postiže beskonačnim lamentiranjem o oblicima i suštini tamo nekakvih međuljudskih odnosa koje je netko (!?)još prejši stoljeća sedmog okrstio kao vladavinu naroda iliti demokraciju. Koliko ta mantra služi u humaniziranju homo-odnosa, a koliko kao planski spin „jakih“ u pokoravanju „slabih“!? I zakaj je uopće važno danas polemizirati o raznim definicijama demokracije – važno je, jer dok svjetina raspravlja silom prisiljena na „nenasilnu“ participaciju demokracije nema potrebe za upražnjavanjem mentalnih potraga za suštinskom preobrazbom svoje biološke opstojnosti. A to je poanta odabrano jakih – pustiti magluštinu na „misleće i pametne“, neka bauljaju u svom dodvoravanju akademskim i inim titulama i istovremenom stvaranju nanovo i nanovo tople vodice – dotle populus iz „stoljeća sedmog“ odumire brzinom od jednog Ivanić Grada na godinu. Pa naravno, populus je svjestan svoje nesvjesnosti i marginalnosti te stoga pokorno upražnjava razne tikove poput onog – glavu dolje, ruke na pleća...Bitno da imamo demokraciju, tako su nam rekli samoodabrani, a kad ONI nekaj veliju onda to postaje aksiomom po defaultu.
Svi znaju ali nerado priznaju.
Naravno da nema besplatnog ručka, doručka, liječenja, školovanja, čak ni sprovoda. Netko uvijek plati ili barem volontira. Pravo pitanje, dakle, glasi: tko, koga, zašto i dokad financira?
Netko treba platiti profesore, knjižnice, administraciju i struju i vodu. I ne postoji apriorni razlog zbog kojeg bi trebalo ovako a ne onako.
Dolje korporativno i potrošačko!
U Americi ne možeš studirati besplatno. Ne možeš i točka. Možeš dobiti stipendije iz raznih izvora. Možeš dići kredit. Ili platiti sam. Platit ćeš ili dići kredit ako imaš razloga vjerovati da će ti se investicija vratiti. Isto je i u Engleskoj.
Koliko je to loše, koliko zbog toga trpe Amerikanci i Englezi te njihova sveučilišta – o tome neka brinu oni, ako uopće misle da je to razlog za brigu.
Kao što vjerojatno već znate, jer su masovni mediji prenijeli vijesti (te također i prve, ovoga puta hitre, reakcije ministria obrazovanja i predsjednice vlade), danas u 14:30, nakon dva i pol sata rasprave, Plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu izglasao je ponovnu blokadu nastavnog procesa i preuzimanje studentske kontrole na Fakultetu. U slijedeća dva sata, odluka je realizirana te na tiskovnoj konferenicji predstavljena medijima. Jedna od prvih posljedica bila je storniranje dekanove zabrane novinarima da ulaze na Fakultet!
Nakon 34 dana prekinuta je blokada Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom ta 34 dana borbi za besplatno obrazovanje priključilo se svih sedam hrvatskih sveučilišta, a 14 dana blokirana je nastava i na dva osječka fakulteta, Filozofskom i Učiteljskom.
Od početka blockade nastave jasno je artikuliran jedini zahtjev, kojeg su prihvatili studentski plenumi svih fakulteta koji su i u jednom trenutku bili u blokadi. Zahtjev za besplatnim visokim obrazovanjem argumentiran je najčešće na način da nešto nematerijalno, kao što je obrazovanje mislećeg čovjeka, ne može biti ni na koji način kvantificirano, pa tako ni naplaćivano ili prepušteno neredu i kaosu slobodnog tržišta.
Budući je u ponedjeljak, 25. svibnja, u Rektoratu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku održana sjednica Rektorskog zbora visokih učilišta Republike Hrvatske, odlučili smo iskoristiti priliku i na tiskovnoj konferenciji postaviti nekoliko pitanja predsjedniku Rektorskog zbora, prof. dr. sc. Aleksi Bjelišu.
Ušli smo u hladno doba.
Proteklo dugo doba je bilo doba vatrenih osvajanja i odnosa te beskonačnog izbjegavanja tema i zamjena trošećih djelova, pa oružja i municija zakazuju od prekomjerne uporabe i sada se hlade. Bogu hvala!
Hladan je odnos između dvorišta i kokošinjca. Hladna je svaka inicijativa.
Dok hladno prolazim hladnim djelovima Zagreba, sve jake snage su se hladno povukle u svoje hladne štabove i podzemne bunkere te čekaju rasplet. Nebo nad Zagrebom je hladno. Hoće li raspleta uopće biti i kakav će biti, ili će, kao nakon kandijskog rata, to nešto potrajati sto godina?
Po svemu sudeći približavamo se velikoj (hladnoj) svečanosti. Mlijeko će i dalje biti mliko, novac će i dalje biti novac, a stablo stablo, samo će biti hladno.
Neovisni, ali ne i neutralni