Pokazao sam već glavne elemente po kojima je sasvim jasno da Milanovićeva vlada zaista neće mijenjati smjer:
http://pollitika.com/quotvlada-ne-mijenja-smjerquot
već temelje Tuđmanove građevine dodatno „učvršćivati“ injektrajući u njih blato.
Jer što nego ustrajni nastavak tabananjaTuđmanovim bespućima obmana i laži može biti izgradnja Memorijalnog centra u Vukovaru pod egidom „promicanja istine“ o DR i Vukovaru, a zapravo držanje u funkciji prodavanja muda pod bubrege osmoškolcima.
U besparici trošiti novac da bi se mogle širiti obmane i laže pod zajednilim imenom proglašen eistine.
Pitam se samo koje će se to tamo istine promicati, one koju je aktualni ministar za kopita i rogove, Predrag Matić Fred, iznio na svojem gostovanju kod A. Stankovića u NU2,
http://feniks.bloger.index.hr/post/vukovar-je-pao-onog-dana-/526284.aspx
ili one koju danas tako uporno gura zajedno s ministrom psihološkog profila nalik onom Mirka Norca, A. Kotromanovićam, u zajednici s kojim je pokrenuo i inicijativu za uvođenja odličja „Junak DR“ koje bi nosila ime Blago Zadro?
Imao sam sreću i čast sudjelovati na jednom malom, privatnom skupu koji je u proljeće 1990. organizirao ekonomski stručnjak Branko Horvat na terasi svoje vile pod Sljemenom. Ne mogu spominjati tko je sve bio prisutan (dvije osobe najmanje aktivne su i danas u javnom životu Hrvatske!), ali i ne mogu zaboraviti neke naglaske iz razmišljanja Branka Horvata koja mi se danas čine šokantno dalekovidnima: raspadom Jugoslavije, pogotovo ako se to dogodi na krvav način, bit će razbijeno koliko - toliko jedinstveno tržište i granice između državica dodatno će osiromašiti svaku državu za sebe i one će postati laki plijen međunarodnih kompanija,korporacija, koncerna, banaka… Nacionalne ekonomije u svim ex-YU državicama, sa deindustrijalizacijom kao najočitijoj činjenicom, upropastit će te ekonomije, posebno ako se privatizacija obavi na nestručan i nepravedan način! Spomenuo je nešto što se danas događa i o tome se uglavnom u Hrvatskoj šuti - bar dvije države – Italija i Mađarska - imaju ne baš simpatične ambicije dominacije, bilo ekonomske, bilo političke, ili obje.
Poštovana kancelarko gospođo Angela Merkel!
Sehr geehrte Frau Kanzlerin Angela Merkel!
… s posebnim naglaskom na izgradnju TE Plomin 3 pogonjenu ugljenom.
Pripremajući se punih 8 godina za preuzimanje vlasti, nositelji aktualne hrvatske vlasti su se izgleda, štono bi se reklo, malo prekombinirali, pa im ništa ili gotovo ništa ne uspijeva; najavljuju pa demantiraju, zadaju si rokove pa ih polongiraju, Linić tvrdi jedno, Čačić ga ospori i obrnuto …
Ili je možda ipak bliže, istini tvrdnja da ni SDP ni njegovi koalicioni partneri punih 8 godina u opoziciji nisu radili ništa, a kamoli se pripremali za bilo što.
Što će reći da je i smušeni i ni na čemu zasnovani Plan 21 zbrzan samo za potrebe predizborne propagande.
Što je onda to što pogoni sadašnje vlasti, koja je to njihova spiritus movens kad u Vladi nemamo jednog jedinog čovjeka za kojeg bismo mogli reći da ima bar malo onoga što se zove osjećaj za opće dobro, jer sve njih pogoni jedino goli osobni interes, neovisno o tome bio on isključivo u funkciji stjecanja materijalnih dobara ili puke potrebe za osjećajem moći ili u potpuno iracionalnoj, nikome razumljivoj sferi?
Dvije kamenčine na „dva kamenčića”
„Ratifikacija- jednostrani je međunarodni čin kojim država na međunarodnom planu daje svoj pristanak da bude vezana međunarodnim ugovorom.”
„Moderna ustanova ratifikacije u međunarodnom pravu razvila se u 19. stoljeću, u doba građanskih revolucija kao izraz za nadzor predstavničke vlasti nad izvršnom.”
....
Sporazum Račan-Drnovšek o pitanju razgraničenja u Savudrijskoj vali nije važeći, jer ga Hrvatski sabor nikada nije ratificirao.
Problem je trebao ići na Međunarodni sud, ali zbog toga što bi sud presudio po međunarodnome pravu po kojemu bi očito RH imala prednost zbog neratifikacije u Saboru, hrvatski političari podlegli su ucjenama Slovenije i Međunarodne zajednice, zbog svoje silne želje za ulaskom u EU.
Hrvatski političari pristali su na Arbitražu izvan Međunarodnoga suda, ali ne i hrvatski narod, jer mu nisu dali referendum o tom pitanju, kao što su to Slovenci omogućili svome narodu.
Neretvanskoj dolini, Dubrovniku i Istri ekocid, BiH podjela, a Mađarskoj Pelješki most
Pelješki most
Ovih dana, svjedoci smo, nagloga preokreta Vlade RH, prema projektu Pelješki most.
Ministrica vanjskih poslova RH je svoje aktivnosti usmjerila prema Bruxellesu, i doznali smo “svjetsko otkriće”- da Europska komisija dozvoljava sufinanciranje mosta iz EU-fondova.
Taj projekt, nekada su zvali “nacionalističkom budalaštinom”, a sada im je naglo postao „željena investicija”.
Otkuda sada nagla promjena prema tome projektu i naglo probuđena hrvatska integralistička i domoljubna želja da se RH poveže preko hrvatskoga teritorija, a ne preko teritorija RS, odnosno BiH?
Zato što EU-gazde iz svojih fondova, što je i normalno, osim za RH političare, daju novac jedino za prometnice u sklopu svoje (nad)države (EU), a u nju će uključiti i RH.
I tako, htjeli ne htjeli, naši tužni političari, prisiljeni su odraditi nešto i za građane RH, a ne samo za građane RS- preko koridora u drugoj državi.
SDP, stranka koja je od bivšeg SKH naslijedila oportuniste iz njegovog članstva i nemalu imovinu, a voli se pozivati na svoja socijaldemokratska opredjeljenja i zalaganja, muku muči sa svojom vjerodostojnošću.
Da ne idemo u same početke „demokratizacije“ Hrvatske, što je eufemizam za rat i pljačku, sjetimo se samo vremena od prije petneastak godina i vriske protiv „rušenja radničkih prava“, protiv „rasprodaje obiteljskog srebra“, traženja istraga „kriminala u procesu pretvorbe vlasništva i privatizacije“, zalaganja za „punu suradnju s Haaškim sudom“, protiv „suludog zaduživanja i usmjeravanja sredstava u potrošnju, a ne u investicije u cilju otvaranja novih radnih mjesta“, protiv „nepotrebnih stečajeva, zatvarnja poduzeća i otpuštanja radnika“ itd.
A onda dolazi godina 2000., Tuđmana više nema, HDZ gubi izbore, na vlast dolazi šesteročlana koalicija predvođena našim vrlim socijaldemokratima ...
Pojednostavnjeno, Dubrovačka Republika je svojevremeno prodala Turskoj područje Neuma i Sutorine da ne bi imala Veneciju na granicama. Nakon Drugog svjetskog rata, prilikom crtanja republičkih granica, Crna Gora i BiH mijenjaju teritorije: Crna Gora dobiva Sutorinu, BiH teritorij oko Sutjeske. A Neum ostadoše jedini izlaz BiH na more. I "rana na hrvatskom tkivu". I vječna tema predizbornih kampanja.
Nema smisla sada niti ukratko obrazlagati uzroke slabljenja Dubrovnika (jer to ne može biti kratko, a bit će samo meni zanimljivo), već ćemo se zadržati na stanju poslije Domovinskog rata. Nije čak ni bitno što je trgovinu i obrt zamijenio turizam.
Pelješki mostovi ?
Sredinom 2008 godine kada je bivši premijer postao svjestan da je trošenju i lakom zaduživanju kraj zaustavio je nekoliko investicija a među njima najeksponiranija i medijski najrazvikanija bio je Pelješki most s cijenom od 2,2 milijarde kuna.
Neki dan je naša premijerka pustila u rad plinovodni sustav u okolici Zadra i naravno pohvalila ulaganje u plinofikaciju cijele Dalmacije što bi po njenim riječima trebalo povećati gospodarske aktivnosti u tom dijelu Lijepe naše.
Doista, plinofikacija Dalmacije će potaknuti gospodarske aktivnosti u tom dijelu Lijepe naše u visini nekoliko milijardi kuna . Sama gradnja mreže koštati će oko 2,0 milijardi kuna , priključci po cijeni od 450 eura za obiteljske kuće i 225 eura po stambenoj jedinici u objektima kolektivnog stanovanja te izgradnja unutrašnje instalacije plina kao nabava, dobava i montaža plinskih uređaja i sustava za grijanje i hlađenje na plin donijeti će još oko 2,0 milijarde kuna i kada se uzme multiplikator 3 koliko se investicije povećaju među sudionicima cijelog posla dođe se do sume od 12 milijardi kuna investicija u nekoliko godina.
Eto doznali smo da se unatoč krizi i priznanju da smo "u banani", unatoč tome što vlasti nemaju blage dume kako se postaviti i što učiniti da se efekti krize na stanovništvo bar ublaže, ako ništa drugo, da se od izgradnje Pelješkog mosta, jedne od najnepotrebnijih stvari, neće odustati.
A od njegove izgradnje se neće odustati, paz' sad ovo, jer je prema premijerovim riječima "Pelješki most hrvatski ponos".
Ako misli pritom na Juru Radića i njegovog šogora, oni su Masleničkim mostom Hrvatsku dovoljno "isponosili" tako da bi ih svatko pametan držao podalje od bilo čega što se projektira ili gradi.
Da vidmo sad čemu bi ovaj "hrvatski ponos" trebao služiti, pogotovo u svijetlu činjenice da će i RH i BiH biti članice EU, a onda između njih i nikakve granične kontrole neće biti, pa se neće "dva puta čekati kod Neuma na putu prema Dubrovniku ili iz Dubrovnika".
Zar je zaista važno trošiti ogromne novce na projetkt koji se nikako neće moći otplaćivati kroz eksploataciju, jer ako se odredi mostarina u visini koja bi omogućavala njegovu otplatu, njime se nitko neće služiti, pa će se onda morati posegnuti za novcem iz proračuna ...
