U ranim fazama države porezi su blagi u svojem pojavljivanju, ali ipak donose ogromne prihode…kako vrijeme prolazi, a kraljevi nasljeđuju jedni druge, oni gube svoje plemenske navike u korist civiliziranijih. Njihove potrebe i hitnosti rastu…uslijed raskoši u kojoj su bili doneseni. Stoga oni nameću svježe poreze na svoje predmete... oštro povisuju stopu starih poreza radi povećanja svojih doprinosa…Ali učinci na poslovanje zbog tog porasta u oporezivanju čine ih osjetnima. Ljudi se ubrzo obeshrabre u poslu usporedivši svoju zaradu s bremenom njihovih poreza…kao posljedica toga proizvodnja opada, a s njom i doprinosi oporezivanja.
Ibn Khaldun - 27.05.1332. Tunis - 17. 03.1406. Kairo;
Povela se priča na pollitici o grahu s kobasicama, pašticadi, pa rekoh ajmo ako ne gdje to, a ono bar prekratiti vrijeme čekajući kad do tamo. :)
Reklama za ugostitelja je više od dnevnika, nego kako svoj objekt oplemeniti na svrsishodven način?
Ja ću u ovom objektu koji sad gledam pojesti u vrijednosti od 30-90 kn i uplatim JIR PDV deset kuna na objekt putem sms-a ili weba ili ako objekt ima maloprodaju žestokog alkohola (kasnije slijedi objašnjenje) uplatiti na blagajnu, ili uz krajnjem slučaju na obližnjoj trafici ili banci (kako je već ovo zgoda da nisam isplanirao ;-). U objektu naručujem jelo i piće i po plaćanju računa objekta (koji nema PDV-a) izvršitelj plaćanja računa objekta preuzima potvrdu o plaćanju PDV-a ukoliko je pisanog oblika i uništava je u svjedočanstvu minimalno tako definirane dvije osobe. Moja narudžba sadržava hranu i vino, bez aperitiva u obliku žestokog alkohola kao maloprodajno ili veloprodajno doziran žestoki alkohol koji mi ugostitelj može uslužiti.
Kad bi Hlebinec postao ministar financija sa neogranicenim ovlastima Proracun Republike Hrvatske bi bio sasvim drugaciji od danasnjeg. No ne samo proracun, puno toga bi bilo drugacije. Sve bi moralo biti jednostavno kako bi svi mali hlebinci znali koliko ce im ostati kad plate sve racune.
Probati cu ispricati osnovni koncept sustava, sustava koji bi po mom hlebinskom misljenju danas najbolje odgovarao nasoj drzavi, poduzetnicima, gradanima, a mozda bi ga i premijer mogao shvatiti.
UPOZNAJTE BARBA MANIJAKA
Znate kako se ono kaže, ako se dogodi neko zlo ili ako govorimo o stvarima koje mogu imati ozbiljne posljedice po ljude, kažu da nije problem u nožu nego u onome tko ga koristi, tko ga drži. Kažu, ne ubija puška nego čovjek.
Bit je u onome kako se nešto koristi, stvar sama po sebi nije dobra ili loša. dobro, ne mora to baš uvijek samo tako biti, ali to je ok izjava.
Ja bih samo malo prebacio fokus s noža na onoga tko ga drži, jer u njemu je stvar zar ne? Ako su njegove namjere loše on će umjesto da nož koristi za npr. spremanje ručka koristiti nož za napad ne nekoga.
Ono što je meni problem, i kako vidim stvari u društvu i onima koji upravljaju državom kod nas sada, jest da imamo manijaka koji će što god držao u ruci to iskoristiti da te napadne.
Blog se preselio na novu adresu:
aleksandar-hatzivelkos.from.hr
Ovaj upis možete pak naći na ovom linku
Vremenom ću sve dnevnike preseliti na novu adresu, no blog na pollitika.com ne namjeravam brisati, u prvom redu radi komentara koji ipak predstavljaju tuđe uloženo vrijeme i mišljenje - čime, smatram, nemam pravo raspolagati.
Nadam se da se i dalje čitamo.
Prilikom potpisivanja ugovora o koncesiji za izgradnju i upravljanje Zračnom lukom Zagreb. Yves Gabriel, predsjednik Uprave Bouygues Construction Group, zahvalio je hrvatskoj Vladi na ukazanom povjerenju ističući da se radi o dugoročnoj suradnji jer unatrag 15 godina surađuju na isto tako važnom projektu kroz zajednički utemeljenu firmu Bina-Istra.
Pa evo kako izgleda ta suradnja za Hrvatsku:
-1995.godine Hrvoje Šarinić je doveo francuske investitore . Hrvatska vlada dodijelila je posao tvrtki Bouygues; osnovana je Bina-Istra.Ugovor o koncesiji između RH i Bouyguesa bio je gotovo kolonijalan, a smatra se da je to bio jedan od načina kako da platimo svoju nezavisnost utjecajnim zemljama EU. Prvo su Francuzi imali pravo naplaćivati cestarinu na običnoj dvotračnoj cesti ali su se Istrani pobunili jer nisu htjeli plaćati cestarinu za običnu cestu pa su Francuzi morali odustati od te naplate. No država im je zato zauzvrat "dala" naplatu kroz tunel Učku, odavno sagrađen.
Prodali smo banke i telekom i mnoge druge firme strancima i sada smo ovisni o njima. I nije to samo da su stranci vlasnici i bogate se na naš račun, nego su mnoge grane važne za stabinlost države pod kontrolom stranaca: financije, energetika, telekomunikacije. Tako mi dijelom i gubimo svoju suverenost.
Sad se svašta priča o mljekarima od kada su počeli prosvjedovati, ali zaboravlja se da bi nestankom proizvodnje mlijeka postali i tu potpuno ovisni o uvozu i to uvozu hrane što je vrlo važno za stabilnost države . Nije tu samo stvar je li mlijeko naše ili nije, već imamo li dovljnu proizvodnju hrane za sebe i može li se zbog neke krize dogoditi da ostanemo bez važnih prehrambenih proizvoda ili da oni postanu toliko skupi da ih ljudi više ne mogu kupovati, što opet može dovesti i do širih društvenih nemira. Hrana jest važna i neovisnost se mjeri i u tome možemo li bez ovisnosti o uvoznicima i stracima prehranjivati sami sebe.
Građani Hrvatske još pamte kakve je „genijalne“ efekte imao HDZ-ov harač da bi već na početku svog mandata Kukuriku koalicija uvela svoj podižući PDV kojim će tvrde riješiti sve gospodarske probleme u Hrvatskoj koje je stvorio a tko drugi do li „dragi“ im HDZ.
Gledajući isključivo ekonomskim logikom jasno je da selektivnim povećanjem poreza možemo imati određene pozitivnosti u smislu razvoja domaće ekonomije, proizvodnje prvenstveno ako se sve provede uz niz potrebnih mjera. No kada se veći porez nakon dugog lutanja i više probnih balona uvede svima, dakle neselektivno, onda po ekonomskoj logici samo državni aparat jest onaj koji može biti na koristi jer se radi samo o procesu birokratskog samoodržanja, uz promjenu da to sada radi SDP sa svojim partnerima.
Teško bolestan Todorić, bolesniji Agrokor i Hrvatska u komi
Naša dnevno politička stvarnost odvede nas daleko od realnog života i realnih problema, a jedna osobna tragedija prijeti gospodarstvu cijele države s puno većim posljedicama od ekonomske krize koja nas pritišće.
Već neko vrijeme vlasnik Agrokora gospodin Ivica Todorić kroz medije upoznaje i priprema javnost za novog gazdu. Ante Todorić je nasljednik carstva Agrokor, a s obzirom i na kontrolu političkih elita u Hrvatskoj možemo reći i budući Hrvatski Car.
Još prošle godine kružile su priče po Zagrebu o bolesti sadašnjeg Cara Ivice Todorić, ali je dinastija Todorić to u Večernjem listu demantirala i o tome se više u našim „nezavisnim medijima“ nije ni pisalo. Naš Car je bolestan, boluje od raka glasnica i zbog toga je malo u javnosti, a liječi se u najboljim bolnicama u Evropi. Kao čovjeku koji je bolestan želim mu potpuni oporavak ako je moguć, ali kao građani ove države ili bolje rečeno neproglašene carevine trebali bismo znati što će se dogoditi ako ova bolest , ne daj Bože, krene putem bez povratka. Može li prijestolonasljednik Ante Todorić sačuvati Agrokor i ne uništiti Carevinu Hrvatsku?
Ovaj sasvim kratki članak želim napisati kako bih pojasnio zašto smatram da je u slučaju prazne državne blagajne (dakle: kod nas) najbolje dići PDV, a ne uvoditi druge poreze.
Prvo da kažem da nisam ekonomist po struci, dakle, nemam diplomu. Ovo su razmišljanja na temelju zdravog razuma.
Postoji fama da u ovoj krizi treba poticati potrošnju i smanjivati poreze. To je tako u udžbenicima. Manji porez povećava potrošnju (jer se cijene smanjuju), a potrošnja povećava potražnju za proizvodima, a potražnja povećava proizvodnju, što dovodi do većeg zapošljavanja, a više zaposlenih do veće potražnje itd.
To je tako u udžbenicima. Međutim, potrošnja se može podijeliti na potražnju za domaćom robom i uvoznom robom. Uvozna roba su ne primjer čokolada, automobili, veći dio obuće i odjeće itd. Već je dosta vremena naša potrošnja iznad realnih mogućnosti (razlika dolazi iz zaduživanja). Velika potrošnja dovodi do toga da smo uglavnom orijentirani na uvoz, i na prodaju uvozne robe.
