pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Zagrebački pročelnik za kulturu Pavle Kalinić i blizak Bandićev suradnik stanarima Vrbana III osmislio je rješenje za probleme stanara koji muku muče sa zatrovanom vodom već godinama. Naime rješenje je vrlo jednostavno.

Naime, vi glupi stanari… drugi put pazite od koga kupujete stan! E! Pa nije valjda Bandićeva vesela družina kriva što je grad godinu dana zataškavao slučaj zatrovane vode, već vi… glupi ljudi… što ne pazite od koga kupujete stan bez obzira na to što su svi stanovi bili sa uredno izdanim dozvolama grada Zagreba.

Tko god je jučer na raznim TV postajama mogao pratiti nastup u Vrbanima, gradonačelnika Milana Bandića i članova gradskog poglavarstva mogao je samo zaključiti: kolektivno ludilo.

Javnosti je već duže vremena poznato da u zagrebačkom naselju Vrbani, u Palinovečkoj ulici, u novosagrađenim zgradama iz slavina istječe voda koja smrdi, koja sadrži nedopustive količine otrovnih i po život stanara opasnih sastojaka.

Zbog toga je jučer Bandić sa svojim dvorskim ludama posjetio i pio vodu iz … ma nećete vjerovati, hidranta. Ne onu zatrovanu iz kuća.

Da Bandiću voda škodi i da mu je alkohol draži, to smo znali, ali da tih par čaša vode kod njega i kod njegovih poslušnika izaziva takova haluciogena stanja, to si nisam mogao zamisliti.

Bilo je to davno. Mene više nitko ni pod razno nije pozivao na bilo kakve priredbe, događanja, domjenke ili sl. Samo bi se koji put Boris Maruna smilovao i pozvao da ga pratim nekud kud je i on bio pozvan. Tako sam se, početkom 1989., iznenada našao u Društvu novinara na nekoj konferenciji o ljudskim pravima. Sjećam se da je bilo puno uglednih političara a u pauzi je pokraj mene Zvonko Maković diskutirao s Vesnom Pusić dobro pazeći da ni jednim pokretom ne oda da me poznaje. Maruna je nešto raspravljao s Žunecom (mislim da se tako zvao), sinom poznatog opernog umjetnika i onda je došao do mene. U tom trenutku pristupio nam je Pavle Kalinić. Površno sam ga poznavao jer se jednom uključio u neku kontakt radio-emisiju Omladinskog radija u kojoj sam i ja sudjelovao, pa je čak rekao da mu je drago što sam se aktivirao i da bih ponovo trebao aktivirati barem u kulturi.(Za one koji neznaju, ja sam s meni svojstvenim diplomatskim umijećem uspio već od 1992.god. biti u Hrvatskoj persona non grata i od 1993.bez posla).

U tri dana (od prekjučer do danas), u medijima koji nisu anti-SDPovski, pojavila se prvo kolumna, pa vijest i potom poricanje te vijesti.

Od svega smatram najintrigantnijim ovaj dio "kolumne" Pavla Kalinića (poznat i kao Davor Domazet - Lošo SDP-a) na bivšem iskonu:
Tako će vjerojatno biti i u svakoj velikoj stranci koja (u Hrvatskoj je to pravilo) nema samu po sebi razumljivu unutrašnju demokratsku strukturu. Dolazak novog vodstva izravno vodi i do prestrukturiranja, u kojem će se mnogi naći na izlaznim vratima. To je već viđeno i drugdje. Pobjednik, koji će nakon "demokratskih" pregovora i dogovora preuzeti stranku je, u stvari, onaj koji za sebe i sljedbenike uspije sačuvati ona tri slova – prepoznatljiv brend. Čak i ako se stranka rascijepi po pola (kako se svojevremeno rascijepio i HDZ) - pobjednik uzima sve: i ime i prilike koje iz toga proizlaze.

Višegodišnji trud SDP-ovog rukovodstva da iz stranke ukloni svaki, pa i najmanji trag bilo kojeg svjetonazora konačno je urodio plodom. Uspjeh im je gotovo zagarantiran, međutim izgleda da o svom pravom i istinskom cilju Račan nije najbolje upoznao sve svoje članove. Tako izvjesni Mato Gavran, inače saborski zastupnik, naivno pita otkud jedan Ante Kotromanović na čelu stranačkog Savjeta za branitelje. Pretpostavljam da bi on na čelu tog Savjeta ipak nekog tko je svjetonazorski blizak SDP, pa možda čak (pazi sad drskosti) i dugogodišnji član SDP-a. E, ne može, to je suprotno strateškom cilju da se SDP ne može povezati sa bilo kojim svjetonazorskim načelima. SDP mora ostati čist od bilo kakvog stava, koji nije moguće promijeniti preko noći.