Kada je prije 8 godina Valery Giscard dEstaing iznio prijedlog ustava proširene Europe, tadašnji državni tajnik Vatikana msgr. Angelo Sodano je izjavio:
"Katolička crkva je ozbiljno zabrinuta rezultatima koje je do sada postigla Konvencija koja priprema ustav ujedinjene Europe"
"U preambuli tog teksta se ne spominje kulturno i duhovno nasljeđe kršćanstva".
Preambula budućeg europskog ustava spominjala je naime „kulturno, vjersko i humanističko nasljeđe“, ali ne i krščanstvo.
Takav stav i danas zastupaju europski čelnici, pozivajuči se na to da se etički angažman u Europi temelji na Sokratovoj etičkoj sumnji spram dogmi i aksioma. Oni drže da se pravna država temelji na pravu politeističkog Rima, na germanskom pravu, poput franačkog, koje je i danas dijelom ugrađeno u anglosaksonsko pravo.
Razlog izgnanstva krščanstva iz ustava EU je i taj da je, po mišljenju tih novih gospodara Europe, demokracija niknula pod Atenskim hramom, na Areopagu, kroz rimske comitie, te kroz skupštine kakav je bio gotski hring, pa slavenski sabor, a sve prije monoteizma. Naglašava se da je današnja Europa plod judeokrščanske kulture uz jaki utjecaj Islama.
Kao što je većini poznato, 4. i 5. lipnja papa Benedikt XVI. će doći u posjet Hrvatskoj.
Taj jedinstveni događaj za većinu katoličkih vjernika u Hrvatskoj ovih dana se naglo i očekivano profanirao u prizemni pokušaj politickog, a naročito izbornog samopromicanja vladajuće kleptokracije koja taj posjet na žalost sve više zloupotrebljava i u svojim obračunima sa opozicijom.
Iako je posjet Pape Hrvatskoj službeno najavljen kao posjet povodom 50. godišnjice smrti blaženog kardinala Alojzija Stepinca u 2011, u godini obitelji, koji će se nakon njegovog odlaska ubuduće slaviti tog dana, što znači da ćemo dobiti još jedan nacionalni praznik, sam državni odabir tog termina Papinog posjeta Hrvatskoj daleko više koincidira sa samom izbornom godinom i propalom željom vladajuće kleptokracije koja je dosta naivno očekivala da će prije tog Papinog dolaska dobiti konkretan termin o zatvaranju svih pretpristupnih pregovora sa EU i konkretan datum našeg ulaska u nju, te sa tim posjetom staviti politički šlag na svoju slavljeničku tortu, nego li sa tim sakralnim motivima.
Josip Ruđer Bošković (1711. –1787.) bio je jedan od najslavnijih Dubrovčana i Hrvata u hrvatskoj povijesti. Plebejac po porijeklu, otac se doselio iz sela Orahov dol u Dubrovačkom zaleđu, bavio se uspješno trgovinom, bogato se oženio iz poznate obitelji Bettera, te su postali uvažena dubrovačka obitelj, koji su djecu odgojili kao izuzetne intelektualce. Ruđerova braća Baro (1699. - 1770.) bio je poznati hrvatski pjesnik latinist, Petar (1706. - 1727.) bio je hrvatski književnik i prevoditelj, dok sestra Anica (1714. - 1804.) uz Mariju Betteru-Dimitrović, Lukreciju Bogašinović, Juliju Bunić, Nadu Bunić i Katarinu Zrinsku spada u prva velika ženska imena hrvatske književnosti (odnosno, predstavljaju začetak tzv. ženskog pisma). No Ruđer je sve njih daleko nadmašio; ne samo njih u obitelji, nego sve Hrvate tog vremena, ali i najveće europske učenjake tog doba. Završio je svećeničke „skule“ u Rimu, tadašnjem centru svijeta, postao član isusovačkog reda, svećenik – isusovac, ali je i njih nadrastao postavši jedan od najvećih polihistora svog vremena (tj. matematičar, astronom, geodet, fizičar, filozof, pjesnik i diplomat) i kao takav uvažavan diljem Europe. Ono što je manje poznato, u svojim dubokim razmišljanjima dosizao dalje od atoma, radi čega se stalno kretao na granici između pravovjerja i hereze, da bi zapravo tek u skorije vrijeme dobivao prava priznanja i proglašavan začetnikom kvantne fizike. Za ovu prigodu za nas je najzanimljiviji njegov diplomatski rad, iz kojeg se može mnogo toga i danas naučiti.
Ja nisam antiteistkinja. Ja sam – ateistkinja. Razlika nije velika, ali je bitna. Dok antiteisti "vjeruju da nema" (teisti "vjeruju da ima"), ateisti "ne vjeruju da ima".
Zato se i nisam baš prepoznala u prozivanjima pape Benedikta XVI. koji je ateiste prozvao "slugama paklene tmine". Iako je Papa vjerojatno mislio i na mene, mislim da se mene, koja ne vjerujem niti da Boga ima niti da ga nema jer naprosto ne vjerujem, to ni na koji način ne dotikavlje.
