U zadnje vrijeme u pozadini se aktualizirala priča o financiranju javnih inicijativa. Tako se da primijetiti da se ekipi ne da (najčešće jednostavno ne stignu uz sve životne obaveze) participirati u javnom političkom životu Hrvatske, s obzirom da je tematika prilično zahtjevna, te padobranski đir nema pretjeranog smisla.
Zatim je Oštrić nedavno primijetio u jednom komentaru čini mi se, kako u Hrvatskoj civilni sektor ne financira narod, građanstvo, javnost, već je financiranje utemeljeno na donacijama Države ili stranih političkih fondova. Tako i cijeli civilni sektor umjesto da se može slobodno boriti za javni interes, nužno mora uvažavati činjenicu da tko te plaća, tko ti omogućava da postojiš, jeste stvarni sef iliti grana koja se ne reže.
U Hrvatskoj tako ne postoji niti običaj, niti praksa javnog financiranja društvenih i političkih projekata sa strane onih za koje takvi politički projekti i služe. A nema džaba ručka.
OK. Oštrić je spominjao što možemo poduzeti, no malo me je zbunila situacija gdje je naveo da je MENI očito najviše stalo do tog slučaja.
Naime, ako je MENI očito najviše stalo do tog slučaja, onda imamo problem. A problem je u detalju zbog čega smo onda uopće radili udrugu POVODOM represije nad kolegama blogerima, ako je MENI najviše stalo.
Vjerujem da je Oštrić pogriješio u toj procjeni i da nisam jedini koji je odlučio sudjelovati u HBOu upravo i prvenstveno zbog ovog i ovakvih slučajeva.
Dapače, smatram da ako ćemo nastaviti NIŠTA ne raditi po slučaju Fintića, dok ćemo hrliti da dajemo izjave gdje god stignemo, da ćemo tada graditi karijeru pozera i jebivjetara, preciznije, da ćemo se samo suvišno kompromitirati, da ne koristim teže riječi. Ukratko, furati đir koji nam se samo može obiti o glavu.
Upravo zbog toga vjerujem da slučaj Fintić mora postati upravo naš NULTI slučaj gdje se svi moramo angažirati, a sve ostalo, dokle god taj slučaj stoji po strani, nemamo APSOLUTNO NIKAKVO PRAVO isfuravati.
Ovaj dnevnik i registracija nastali su isključivo zbog zapažanja koja ma navode na zaključak da politika polako ali sigurno gubi svoj smisao i postaje stratište demokracije na kojem pojedinci vode svoje križarske ratove.
Već duže vremena pratim što se događa na ovom blogu i naravno nije mi promaklo da su Željko Peratović, alijas 45 lines i nekolicina Peratovićevih pristaša u potpunosti zapljuvali do nedavno sasvim solidan imiđ politike. Mraku je vlastita politika očigledno izmaklo kontroli i postala politikantstvo na uštrb demokracije, jer mrakova politika, prerasta u peratovic.blog.hr.
Mrak je uveo sistem po kojem se nepoželjni kritičar bez i jednog jedino slova protuargumenata, jednostavno marginalizira. Ovaj novi mrakov sistem glasovanja je upitna „demokracija“ na staklenim nogama, koja omogućuje da tri neistomišljenika, ili tri glupaka obezvrijede mišljenje pametnog čovjeka. Mislim da je politika okrenula pilu naopako i umjesto da bude strah i trepet zla ovog društva, postaje saveznik anonimusa i marginalaca.
Mjesec lipanj polako isparava a ja nikako da stignem nešto napisati.
Zapostavila sam ono zašto sam eto protekle dane uložila puno truda, BLOG. Ali ne na ovaj klasični način, već nešto, puuuno korisnije.
Dakle, oni koji još nisu čuli, Blogerska Organizacija na hrvatski način samo što nije. Ne pitajte se tko, kada i zašto jer je Zvone Radikalni već sve objavio na svom postu PRIKUVALO!!!....a bogme je i meni :))
E sad, obzirom da se mi zalažemo za radikalnu transparentnost nekoliko riječi od mene, tek toliko da se zna.
Skupili smo se i nismo posustali. Eto, već četrnaest dana radimo, diskutiramo, kreiramo, crtamo, pišemo, u maniri odličnih učenika :)) Ako vas zadovoljimo, bit će to najveća nagrada za nas, jer smo grupa altruista, koji će se ujedinjeni boriti za blogerska prava.
Sad dolazi pitanje, kako ćemo se mi to boriti za blogerska prava? Da vam otkrijem odmah, neću, jer nebi bilo poslije zanimljivo...
JOT organizacija ne krije NIŠTA. JOT organizacija traži pomoć od SVAKOGA i podžava i radi ono u što vjeruje i zbog čega postoji. JOT organizaciji javnost je ravnopravan partner, prijatelj. I upravo zbog toga kao između bilo koja dva PRAVA prijatelja nema tajni. Niti razloga da tajne postoje. Jer sve tajne na kraju krajeva imaju i cijenu. JOT organizacija tajne nema.
Što je onda sa tajnama, sa tajnim podacima, zakulisnim pričama i sličnim? Ništa. JOT organizacija njima se ne bavi. JOT organizacija legitimira svoje djelovanje na temelju onoga što svatko može provjeriti, na temelju javnih informacija, te naravno u svojem djelovanju forsira ogoljavanje dijelova koji moraju biti javni (šireći svoj prostor djelovanja), ali u ovome trenutku iz nekog nelegitimnog interesa ili razloga nisu.
Ajmo operativno na primjerima spomenuti tajne. Primjer BUHE. Postoji prijedlog da osobe poput Šibenskog konobara budu članovi ali samo pod uvjetom da objave svoj stvarni identitet vodstvu udruge. Tog trenutka udruga naravno da više ne može biti JOT, jer barata tajnim informacijama.
Prošlo je godinu i pol dana od kada je pollitika.com zaživjela. Imali smo dosta vremena da razmijenimo generalne stavove i da se kvalitetno onjušimo. Veći dio tema smo već obradili, koliko se teme mogu obraditi na jednom laičko-intelektualnom nivou, bez suvišnih angažmana, naravno.
Nove teme dolaze i dolaziti će. I uvijek će ih biti. Naravno, te teme više neće biti tako vruće, s obzirom da nam svo ovo vrijeme ista giljotina visi nad glavom. No, moći ćemo uvijek pričati o nečemu.
Osobno nisam više zainteresiran za tu priču.
Naime, pollitiku.com od samog početka doživljavam kao generator novih političkih vjetrova, utemeljenom na otvorenim i pametnim ljudima sposobnim da sagledaju političku situaciju u punoj širini, te da samim time budu u poziciji i da promišljeno politički djeluju.
Vjerujem da bi ovaj brain cluster bilo mudro utilitarizirati da maksimizira svoj utjecaj na političku stvarnost. Tko želi da bude dio tog procesa, naravno. Jer činjenica je kao što Silverci kaže da su neki ljudi jednostavno došli pisati o politici, bez velike želje da iskoriste svoje znanje i sposobnosti za unaprjeđenje političke situacije.
Neovisni, ali ne i neutralni