Palestina

Reakcije i osvrti

Palestinci, Arapi i Izraelci

N apisao sam ovo uz diskusiju u dnevniku "Opet o NATO-u", a onda sam zaključio, kako se radi o temi kaja s tim naslovom nema veze, vrijedi objaviti poseban dnevnik.

Tijekom prve polovice 1990-ih imao sam više kontakata s nekim Palestincima. Mnogi su studirali u Zagrebu, što je olakšavalo komunikaciju. Bio sam i u sjedištu PLO u Tunisu.

Palestinci, koji žive u egzilu, ponose se time da imaju najveći postotak visokoobrazovanih među arapskim narodima. U trenutku kada je bila donesena odluka o stvaranju dvije države, Palestine i Izraela (potonja je okupirala prvu i UN su, protivno načelima o nepovredivosti granica, to priznale i sada daju Palestincima samo nekakvu "autonomiju") Palestinci, po svojem osjećaju, još nisu bili nacija; u slijedećim desetljećima, to su postali.

Zapravo, uče od samih Židova i načina na koji su oni preživjeli i kalili se u dijaspori.

Zbog ljevičarskih pogleda, imali su velikih problema i stvarali velike probleme konzervativnih arapskim režimima u zemljama u kojima su boravili i borave kao izbjeglice, pa su ih ovi pobili možda ukupno više, nego Izraelci.

Osvojite besplatan EnerGO tretman!
Syndicate content Syndicate content