Tagovi

Vjera i terorizam

Žrtvovanje vlastitog života za neki viši cilj zajednice kojoj pripadaš poznat je u mnogim religijama i ideologijama. Ipak izaziva jezu kad mladi ljudi, čak obiteljski i grupno, (braća, sestre, bračni parovi) svjesno odlaze u smrt ubijajući slučajne prolaznike.

Gledam pred par dana na nekom od TV -a jednog "pokajnika", vrlo intelektualnog izgleda i govora, kako priča o tome da se u jednoj fazi počeo zanositi idejom o samožrtvovanju radi odlaska u raj.

U XXI stoljeću!?

Ipak treba iskreno priznati da i u Kršćanstvu postoji još uvijek dosta vjernika, koji zaista vjeruju u raj i pakao, mada suvremene astronomske ili geološke spoznaje ne mogu locirati gdje bi se to zaista moglo nalaziti - osim negdje u paralelnim svemirima. Pritom svećenici dodaju tome svoj veliki utjecaj.

I u našoj kulturi postoji čin samožrtvovanja (npr. samospaljivanje - Jan Palach, samoubilački ratni ciljevi - Termopile, Kamikaze u Japanu ili Sava Kovačević na Sutjesci), ali tu nije bio cilj nekakav imaginarni "raj" za vlastito uživanje, nego spašavanje života bližnjih ili izazivanje društvenih promjena. Zato mi se čini da je ovakvo samožrtvovanje radi odlaska u raj i uživanja u društvu 80 djevica - čin previše sebičan (kao što je izjavio jedan palestinski samoubojica u izraelskom zatvoru, koji se u zadnji čas ipak predomislio).

Motivi su dakako razni, i s njima se teško racionalno nositi. Tradicija organiziranog samožrtvovanja u Islamskom svijetu poznata je iz vremena asasina (XI-XIII stoljeće). To je ona poznata priča o islamiitima i Alamutu (što je osnovao Hasani Ibn-al Sallah 1090 godine, a priču o asasinima je završio poznati "Starac s planine" Rašid ad-din Sinan u 13. stoljeću). Vrbovali su zanesenjaka i smišljenom obukom ih odgajali u prvoklasne specijalce, koje su onda slali da ubijaju političke protivnike. Da bi ih uvjerili u postojanje raja kao cilja samožrtvovanja, bili su osnovali "asasinski raj" (tj. vrt u kojem je bilo svega lijepog, od drveća, voća do djevica) omamili bi ih hašišom (odatle naziv asasin) gdje bi omamljeni proveli neko vrijeme, a potom bi se probudili "u ovom svijetu". Sam smisao takvog rajskog iskušenja nije bio toliko u uživanju, nego stvaranju olakog osjećaja da je smrt samo prijelaz iz jednog stanja u drugo.

Međutim, da se olako ne zalijećemo treba naglasiti da je asasinska filozofija uključivala samo ubijanje "krivaca" (tj. političkih protivnika), a isključivala masovne egzekucije nevinih slučajnih prolaznika. Tu leži razlika između asasina i suvremenih terorista.

Uostalom, taj islamiitski pokret (kao treća islamska opcija uz sunite i šiite) postoji i danas u vrlo prosvijetljenim Aga-Kanovim sljedbenicima (u Pakistanu i istočnom Iranu ali i širom svijeta. Školuju sljedbenike i potiču humano djelovanje i humanitarni rad.

Budući da su samoubilački poduhvati, u kojima je teror cilj, daleko od svake religije najveća odgovornost ka promjenama leži u prosvjetljavanju svećenika (bilo koje vjere) mada u tome slabo općenito stojimo (ne samo među nižim klericima nego čak i među najvećim veledostojnicima gdje ne postoji odgovornost za javnu riječ). U niti jednoj vjerskoj knjizi (Bibliji, Kuranu) ne piše da je ubijanje nevinih dozvoljeni vjerski cilj nego naprotiv vrhunski grijeh.

I naravno, odgovornost postoji i u društvenoj integraciji utemeljenoj na multikulturalnom uvažavanju i vjerskoj toleranciji suvremenog svijeta koji je stalnim migracijama temeljito izmješan. Zato smo svi pomalo odgovorni, jer je nesnošljivost prečesta pojava. I tu među nama. Izgleda da je toga svjestan jedino sadašnji Papa, koji na uskršnjem obredu pere i ljubi noge nesretnim migrantima - na opće zgražanje mnogih "pravovjernika".

HDZ se vraća jači nego ikada.

Sljedeće izbore dobiva naravno SDP. No, kako je situacija u zemlji posljedica godina oportunog političkog angažmana (svih, mada najviše naravno HDZovaca), a SDP jalova politička organizacija nedorasla političkoj situaciji, veliki problemi u Hrvatskoj, sve veći dug, sve više osjećaja nesnošljivosti i SDP unutar četiri godine
skupa s Josipovićem postaje omraženija stranka od HDZa danas. Slijede izbori i HDZ se vraća jači nego ikada.

Jučer je ovaj scenarij spomenuo Papar, ja nisam mogao da se ne naježim. Pogotovo zato što je scenarij izgledan ako ne dođe do nekog jačeg kopernikanskoga obrata u društvu.

Kaptol kao neustavni 4.stup vlasti


U vremenu kada država i financijski kolabira i kada sve stavke budžeta iliti prora?una doživljavaju u najmanju ruku prigušenje daljnjeg bujanja jedna stavka neshvatljivo generira paradoks – 250 mil Kn redovitih dotacija katoli?kom kleru u Hrvatskoj na razini svake prora?unske godine sa razine države plus dotacije iz lokalnih prora?una a kaj ukupno iznosi cca 500 mil Kn. Dakle 6 milijardi Kn keša za proteklih 12 godina važenja konkordata (ugovora).
Iako se u tre?em rebalansu Katoli?ka crkva odrekla 50 milijuna kuna, iz prora?una ?e dobiti 14 posto više, a ostale vjerske zajednice 10 posto manje. Dakle, u okolnostima kada se režu pla?e i mirovine, kada se uvode novi porezi jedna kasta povlaštenih – bogomdanih gra?ana ne živi hrvatsku stvarnost, dapa?e bahato inzistira na neprimjerenom socijalnom statusu. Hrvatska je s Vatikanom potpisala slijede?a 4 ugovora;
1.Ugovor o pravnim pitanjima od 18. 12. 1996;
2. Ugovor o suradnji na podru?ju odgoja i kulture od 18. 12. 1996;

Jel netko vidio hobotnicu

Jel ovo hereza, za osviještene sve manje. Hrvatska treba katarzu – veoma bolnu katarzu. A boli nema bez zla. Da, Hrvatskoj treba prepoznatljivo zlo koje ?e biti inicijalni detonator – eksplozije drasti?nih promjena bez kojih nema ni budu?e države, a bogme ni sada izumiru?eg naroda. Jesam li ovom hereti?kom tezom otkrio toplu vodu, ne – otkrio sam ledenu santu koju svi vide ali koju nitko osvijestiti ne želi, jer pretpostavlja strah i neizvjesnost, a stado žudi za mirom i sigurnoš?u. Ali, i sad mora biti taj ali – i ova „demokratska rješenja“ donose još ve?u koli?inu straha i neizvjesnosti jer odugovla?e i prolongiraju katarzi?ni „pakao“ na puno duže vrijeme. A vrijeme radi protiv države i naroda koji tako voli svoju državu. Voli ju tako posjedni?ki da bi ju najra?e požderao po obrascu – posle mene potop. To se zove domoljublje. I oni kaj šute su tako?er domoljubi – ne bi se šteli miješati u gozbu kanibala iz ?iste solidarnosti. Jel situacija zaista takva da je potrebno zazivati primjerenu silu ozdravljenja koja se name?e kao alternativa „parlamentarnoj demokraciji“ i pri?i o demokratskom rješenju puzaju?eg ropstva.

"PAKAO DELOŽACIJA - ZAŠTI?ENI NAJMOPRIMCI IZBACUJU SE IZ KU?A U KOJIMA SU ŽIVJELI 50 GODINA, A DRŽAVA NE PODUZIMA NIŠTA

1.)
1. X. 2009.
Poštovani,
Pretpostavljam da novinarki nije bilo dozvoljeno napisati u dolje navedenom ?lanku ono što je najvažnije, a to je ovo:
1. Mi smo nositelji stanarskog prava u tzv. privatnim neuseljivim i drugim stanovima, a nismo "zašti?eni najmoprimci", kao što nas pogrešno naziva Zakon o najmu stanova, jer je odredba toga zakona o ukidanju našeg stanarskog prava ništavna po Aneksu G me?unarodnog ugovora o pitanjima sukcesije, bez obzira na apsurdne odluke Ustavnog suda.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci