Negirati istinitu tvrdnju, znači iznositi neistinu.
Znači li negiranje neistinite tvrdnje iznošenje istine? O tome vrlo precizno govori matematička logika, ali i određeni informatički sklopovi.
Glup naslov dnevnika?
Nije neistina, kako nije stvarno glup
Jesu li hrvatski građani takvi?
Nije istina da nisu takvi, ali je istina kako ih njihovi političari, ali i strani ne smatraju takvima.
Što odgovoriti na pitanje je li on/ona ružan?
Ako dobijete odgovor: ne, nije ružan. Što ćete stvarno misliti o ljepoti dotične osobe? Je li baš primjerak neke standardizirane ljepote kao rezultata majke prirode ili vrsnoga plastičnoga kirurga?
Dok negacija, negacije vodi prema istinitoj tvrdnji u navedenoj matematičkoj i informatičkoj logici, u društvenoj zbilji, ona dobiva različite konotacije, ovisno o tome tko ju je izrekao, u kojim okolnostima i kojoj publici je namijenjena.
Negiranjem činjenica stvarnost nije moguće promijeniti, ali je moguće utjecati na njeno prihvaćanje. Tada je izuzetno bitan psihološki učinak koji izaziva takva negacija.
Zamoljen sam prenijeti Vam tekst gospodina dr. Davora Vidasa, pa to i cinim. Dobio sam pismo elektronskom postom i prenosim ga u cijelosti, bez ikakvih intervencija u tekstu. Svoj vlastiti komentar dodajem naknadno.
Odgovornost za granice
Od najveće je važnosti da se preostala neriješena granična pitanja medu državama nastalima u raspadu bivše Jugoslavije urede temeljem međunarodnog prava. Pitanje razgraničenja sa Slovenijom za Hrvatsku nije primarno vezano uz pitanje što brže procedure za stjecanje formalnog članstva u EU. Indikativni rokovi u pregovorima za članstvo u Uniji u tom su sklopu zapravo marginalni, bez obzira na pokušaje stvaranja psihoze kako je upravo to – baš u ovoj, 2009. godini – ključno, gotovo sudbinsko pitanje. Hrvatska je povijest odveć duga i mukotrpna da bi se njezin narod danas moglo uvjeriti u takve priče.
Jučer, 12. siječnja, predsjednik slovenske vlade Borut Pahor govorio je u Ljubljani o graničnom sporu s Hrvatskom.
Ponovio je već poznata slovenska stajališta. Jedino novo što je rekao bila je slijedeća tvrdnja:
"Slovenija i nadalje podupire približavanje Hrvatske Europskoj uniji i ja se osobno, za razliku od nekih mojih kolega, protivim ulasku Hrvatske u EU u paketu, zajedno s balkanskim državama."
Hrvatski mediji prenijeli su sve što je Pahor rekao osim citiranog dijela o balkanskom paketu.
Novinari i urednici u redakcijama, koji su vidjeli cjelovitu agencjsku vijest, jamačno znaju zašto je izbačen dotični dio.Budući da su svi mediji postupili jednako, teško je pretpostaviti da se to dogodilo slučajno.
Nažalost, nije to jedina stvar koju građanstvo ne smije saznati. I Lisabonski ugovor, čini se, mora ostati zavijen tajnom.
Gotovo svi naši mediji analiziraju rezultate parlamentarnih izbora u Sloveniji.
„Izborni triler“ kako neki mediji, zbog tijesne pobjede socijaldemokrata (SD) Boruta Pahora nad SDS-om Janeza Janše (29:28 mandata) karakteriziraju rezultate još službeno nije završen jer se čekaju glasački listići poslani poštom i oni iz dijaspore. Janša nadu polaže na glasove dijaspore i očekuje da bi ti glasovi mogli utjecati na konačni rezultat jer je razlika između njega i Pahora samo 12.000 glasova. Treba spomenuti i to da je u svim anketama tjedan dana do izbora Janša vodio s 3 do 4 posto prednosti. Sve se preokrenulo u zadnji tjedan kampanje.
Analizirajući razloge ovog izbornog preokreta naši mediji ( HTV sinoć a tisak jutros) navode aferu „Patria“ ( o tome ste imali priliku, vjerujem već sve pročitati) kao jedan od razloga pobjede dosadašnje oporbe. Drugi razlog Pahorove pobjede pronašli su u njegovom izgledu. Mlad, zgodan, prekrasnih plavih očiju (bivši maneken) privukao je žene. U zbiru ukupnih glasova čak 54 posto dale su mu žene, napominju mediji.
Neovisni, ali ne i neutralni