Prije 20 godina na današnji dan, sa nevjericom i sa ushićenjem moja familija je sjedila za stolom i promatrala na TVu, pad Berlinskog zida, simbola komunizma.
Nakon otvaranja i propuštanja tisuća Njemaca, Njemci iz Istočne Njemačke su krenuli u Zapadnu Njemačku, obrnutog procesa nije bilo.
Na današnji dan cijeli svijet se prisjeća tog dana i gdje su bili i što su radili kad se desio taj prekarasan i izniman trenutak.
Osobno ja sam bila beskrajno sretna, jer sam znala da zločinačka komunistička jugoslavija neće i ne može opstati. Bila sam u pravu.
Njemačka se ujedinila i dan danas se osjeća razlika u mentalnom sklopu i bogatstvu između dvije nekadašnje države. Još uvijek stanovnici nekadašnje Istočne Njemačke, pate zbog razornog utjecaja komunizma na njihove mentalne sklopove.
U Hrvatskoj je situacija ista, iako deklarativno veliki Europejci, Hrvati su još uvijek u mentalnoj klopci komunizma, potpomognuti komunističkim kadrovima koji su i dalje, manje više tajno i prikriveno, kreatori Hrvatske politike i ekonomije.
Neovisni, ali ne i neutralni