I ja sam je ovih dana čuo,i pročitao, u detalje. I trebao sam vjerojatno i pogledati film o „Neđi od Ljubuškog“, prije nego vam ispričam priču o tom čovjeku o kojem se u Hrvatskoj malo zna. Da sam i kojim slučajem stigao na premijeru filma u Ljubuški, održanoj u ponedjeljak, 16. srpnja 2012. probijao bih se, zaštićen kordonom BiH policije do Gradske vijećnice u Ljubuškom gdje je film na koncu drame, prikazan. A, samo nekoliko sati prije prikazivanja tog filma koji je uznemirio i podijelio prije projekcije Ljubuški, pa i veći dio BiH javnosti, bilo je neizvjesno hoće li film uopće biti prikazan. U 19 sati prije je izgledalo da neće nego da hoće, jer „tvrdi Hrvati“ pjevali su rodoljubne pjesme i sprječavali da „meki Hrvati“, i društvo uz njih, preuzmu ključeve Gradske vijećnice. Odlično je reagirala policija i spriječila nerede!
VRHUNAC DRAME U LJUBUŠKOM
U kratkom prikazu za prvi broj mrežnog glasila "Zelena politika", koji će izaći večeras ili sutra (vidi: http://zelenapolitika.info), napisao sam da su ovi antivladini prosvjedi imali dosad tri stadija. Možemo govoriti o nultom, 18. veljače, prvom stadiju 22-26. veljače, te drugom, 28. veljače - i sad mogu dodati: do jučer. Dogodile su se neke bitne promjene.
U ovom trenutku, želim prvenstveno ukazati na dramatični preokret, koji se dogodio jučer navečer pred hotelom "Panorama", ili kako li se već nesuvislo engleski sad zove.
(Jučer sam bio samo na početku prosvjeda - dolje na slici s Perom Kovačevićem - u sedam sati bila je tribina u KIC-u o mogućnostima alternativne ekonomske strategije za Hrvatsku i za svijet, govorila su četiri doktora ekonomije - mora se netko i time baviti...)
Donesena je presuda u slučaju protiv kastavskog župnika Franje Jurčevića koji je objavio tekst putem bloga (koji su prenijeli i pojedini mediji) u kojem je podržao nasilje ekstremističkih skupina na beogradskim ulicama za vrijeme „Parade Ponosa“ i napisao kako je ono što se u Beogradu događalo "dokaz da moralne nakaze i psihopati sve više ovladavaju sredstvima javnog priopćavanja, ulicama, ustanovama, gradovima". (...)
Župnik je dalje osporavao pravo na javno okupljanje LGBT osoba, te osim što je dao podršku nasilnicima iz Beograda otvoreno je poticao na nasilje iz mržnje u Hrvatskoj riječima: "Bravo za normalne Beograđane! Tako bi trebali postupati i normalni Zagrepčani kada ovi bolesnici okupiraju javne puteve i javne površine". (...)
ZADNJA BEČKA KRIZANTEMA
Zvona u prošlom stoljeću odlivena,
zvone zvonom opomena.
Crkva bečka u Srednjoj Europi,
trpi i zvoni, zvoni i trpi.
"Ima li klanja.......na Balkanu,
...................dolje.........
i u ovom svetom danu?"
U kojem je rat glavna tema,
kao što je u Beču, more krizantema.
Položit će cvijeće neznani
na grobove znanih,
znani na grobove neznanih.
Misleći da je sve pokriveno,
jesenje, sivo, sneno,
previdjet će drugačiji znamen ponad groba:
netaknuto lišće breza i tužnih vrba.
Utihnula zvona.
Kao otprije Pupin i Stančić,
Bošković i Pančić,
kao Vuk Karađić i Gaj,
kao Krleža i Jova Zmaj.
Samo neki unutarnji zvon opomena.
Oko posjećenih humaka,
srpskih i hrvatskih vojnika,
sudit će zločincima rata.
Brine li ikoga, ovog svetog dana,
zadnja opomena,
Zadnja bečka krizantema?
Beč, Svi sveti l99l.
---------------------------
Napomena:
Ne znam kako vi, ali nakon ove silne buke oko objave jednog nevjerodostojnog spiska osumnjičenih hrvatskih branitelja, nisam primijetio da se smanjio broj nezaposlenih ljudi u Hrvatskoj, da se smanjio broj onih koji rade, a ne primaju plaće, da se smanjio broj onih koji obilaze kontejnere tražeći koju plastičnu bocu, ili pak broj onih koji nakon završetka radnog vremena tržnica skupljaju povrće i voće - ispod štandova, nisam zamijetio da je netko novi osuđen za nevjerojatne krađe vaših, mojih novaca koje smo dali državi i drugim političkim zajednicama da nam rade i grade uvjete za bolji život??
POLA U DRŽAVNU FARMU, POLA SEBI KUĆI
Prisjetio sam se ovog svog članka pišući komentar uz tekst Grdilina "Sjećanja i zahvala". Za mene je i nakon 17 godina osobito značajan. A razmislivši malo, mislim da je i politički relevantan.
Napisan je 25-26. svibnja 1992., na hrvatskom. Aktivistica Antiratne kampanje Hrvatske Aida Bagić prevela ga je na engleski. Poslan je u svijet tadašnjom "alternativnom" elektronskom mrežom GreenNet (dio Useneta; pojam "internet" još je bio slabo poznat). Objavljen je pod naslovom Deserters and soldiers in Croatia: or, how can you be a pacifist in a country under siege? u mjesečniku Peace News, glasilu War Resisters International, najstarije pacifističke organizacije, lipnja 1992. Po vijestima koje su kasnije do mene doprle, kasnije je preveden (sa engleskog) na španjolski i talijanski. Jednom sam dobio e-mail iz Čikaga od nekih studenata, koji su na seminaru "prorađivali" moju ispovijed. Koliko vidim, ne može ga se naći na internetu danas (Peace News ima arhivu od 1994.). Iz članka možete vidjeti zašto mi pacifisti uglavnom idu na živce. ;->
Prošloga sam tjedna objavio članak o štrajku glađu Nataše Pifar Mihelić, što se dobro uklopilo u seriju mojih napisa o pacifizmu i nenasilnoj akciji. Tada sam samo usput spomenuo štrajk Branimira Glavaša, čiji uzastopni štrajkovi glađu traju čitavu ovu godinu. O tome je mnogo teže pisati, teže je donijeti sud na temelju načela.
Sada stižu vijesti da je Glavaš, nakon što je u trećem štrajku glađu ove godine izgubio 25 kilograma, u stanju kad prijeti opasnost od nagle smrti. Usprkos tome, Vrhovni sud je potvrdio odluku da se Glavašu produlji pritvor. U obrazložennju je navedeno da štrajka glađu "isključivo zbog pritiska na sud" i da je sam kriv za svoje pogoršano zdravlje. Nastavak suđenja je predviđen za ponedjeljak.
Vjerujem da jest kriv
Članak objavljen an mojem blogu na blog.hr odlučio sam prenijeti i ovdje. Vjerujem da će ljude zanimati, iako se ne radi o politici u užem smislu riječi; ali svakako o politički relevantim društvenim pojamava.
Počeo sam pisati nastavak jučerašnjeg napisa o kontroverzaam pacifizma. Onda mi je pažnju privukao aktualni slučaj štrajka glađu u Hrvatskoj. Kako je tekst o tome narastao, opća razmatranja ostavljam za neku drugu priliku.
Pristaše nenasilne akcije u borbi za pravdu promoviraju metode koje su razradili i primjenjivali Mahatma Gandhi, Martin Luther King, Stjepan Radić i drugi. Naravno, također i Isus iz Nazareta i kršćani u prva tri stoljeća (kasnije su i oni posegli za nasiljem u međusobnim obračunima i likvidiranju "paganstva".).
