pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Čitam u dnevnim novinama i ne mogu povjerovat u ono što piše, a bogme i nakon trljanja očiju opet piše kako sindikalci na „svom“ prosvjedu 12.04. ne žele Stjepana Mesića. Neki će sada kazati da nije tragično bilo bi smiješno. Naši vrli sindikalci su opet pokazali svoju kratkovidnost da ne kažem debilnost valjda naslijeđenu još iz onog vremena kad im je jedini posao bio nabaviti svježe svinjske polovice, suvo meso, ulje itd.
Dakle u onom trenutku kada im je sa neba pala prilika da skup 100% uspije i dobro zaljulja vladu što „svojim“ skupom zasigurno i žele, oni kažu kako Stipe ne može govoriti na tom skupu jer on tj. skup, pazi sad „nije politički skup“. Iskreno kazano i sam sam mislio nekako doći u Zagreb 12.04. no nakon ovog jasno pokazanog altruizma, naglo me obuzeo realizam naše političko trgovačke svakodnevnice.

U petak 15. lipnja 2007. godine napisao sam tekst kojim sam obznanio da je Hrvatska u ratu. U zaključku sam ustvrdio “Hrvatska je u ratu. Napadnuta je na cestama, napadnuta je u parlamentu. Napadnuta je vlada. Nitko ne pruža otpor bandi koja razara državnu kasu, cestovnim razbojnicima, gusarima koji harače otocima, pašalićima koji kopaju po naseljima. Ti gnjusni neprijatelji drže kao taoce zastupnike i vladu, oni jadni preplaćeni i sa privilegijama “nemoćno” promatraju okupaciju Hrvatske. Jadna pravna država izdahnula pred navalom mita i korupcije."