INICIJATIVA 9
Vrijeme je kada „baviti se politikom“ znači naučiti kako lagati u oči, kako potkupljivati medije i skretati pažnju sa važnog, kako skrojiti zakone koje je lako zaobići....Uglavnom, vrijeme je kada se iz saborskih stolica „prdi u latu“ koristeći zvonke dugometražne rečenice za koje niti sami nisu sigurni što točno znače. Između ostaloga „baviti se politikom“ znači i smatrati svoje neistomišljenike neprijateljima,a prema svojim istomišljenicima razgovarati sa zadrškom i dozom nepovjerenja,jer je sasvim izvjesno kako će jednom postati neistomišljenici,odnosno- neprijatelji.
Mogli bismo reći, čudna su i otužna ova vremena, kada nam povijest ne bi pokazivala kako je tako bilo od kada je čovjeka.
Riječ „POLITIKA“ je baš kao i svaka druga riječ. Sasvim obična i opisna.Mogli bismo reći čak i kako je to jedna predivna riječ,ako bismo mislili na politiku ljubavi. No ipak kada čujemo tu riječ,svima nam na pamet pada dosadašnje stranačko političarenje. Sadašnja politika nije prostor iskrene komunikacije niti časnih namjera, nego je spala na prostor u kojem je „tko će koga prije naguslati“,u biti jedina disciplina koja daje rezultate.
Nakon što sam odgledao intervju Sanaderovog čovjeka (Matijašević op.a.) na dnevniku Nove TV, postao sam uvjeren u ono što sam prije naslućivao a to je da referendum neće biti. Dakle naš dični Ozren nije htio egzaktno odgovoriti na pitanje što će biti s referendumom nego je izgovorio znakovite riječi na pitanje:
"Za što su građani dali svoje potpise?"
Građani su dali potpis za Zakon o radu u kojem će kolektivni ugovori imati vrijendost i važnost, u kojem će kolektivni ugovori kroz zakonske izmjene odnositi za sve zaposlene.
Ozrene,planino, poskliznuo se na prvoj stepenici?
Stigle su prve TV vijesti iz Vinkovaca, nakon prvog prosvjednog skupa HUS-a i građana koji je očigledno doživio fijasko! Postavlja se odmah nekoliko pitanja:
1) Kao autor očigledno sam precijenio snagu HUS-a i lokalnih organizatora u tom smislu posipam se pepelom!
2) Učinjeno je nekoliko organizacijskih grešaka koje mogu biti poučne za organiziranje ovih kao i drugih prosvjeda. Priznajem kada sam pročitao da je skup zakazan za 10 dopodne, radnog dana, mislio sam da je šala! Dakle, buduće prosvjede organizirati u večernjim terminima! Ne znam da li su na kraju osvanuli neki plakati?
3) Ako je HUS samo igrač HDZ-a, kao što neki upozoravaju, onda se sve slaže - kakav HDZ, neuspješan, takav i HUS, neuspješan(malo, ipak šale, dok se ne uvjerim da je HUS stvarno trojanski konj HDZ-a u sindikatima i među građanima),
4) Nije trebalo početi s Vinkovcima jer to nije grad s radničkom niti buntovničkom tradicijom, osim toga premali je a da lokalni činitelji tj. provincijalna atmosfera ne bi uplašili i ono malo voljnih protestirati,
Malo je onih koji vjeruju da su u Hrvatskoj promjene moguće - pripadam onima koji misle da su moguće, da su nužne i da su već počele. Idućih dana budi se istok Hrvatske (Vinkovci, Osijek..), uskoro će se buditi i zapad... Mislili što god o HUS-u i sindikatima, o Ozrenu Matijaševiću i njegovim kameradima, jedna iskra kresnuta u pravo vrijeme pa možda i ne na najidealniji način, zapaliti će ovu Hrvatsku koja je ovog trenutka- suha slama...
Što zapravo znači "harač"?
Pišem ovaj dnevnik a da prethodno nisam ukucao ime i prezime - Ozren Matijašević-u google kako bih saznao i neke biografske podatke o tom sindikalisti, vođi HUS-a. Gledam ga i slušam zadnjih mjesec dana, tog kršnog Splićanina, i kao politolog i novinar, pokušavam dešifrirati njegove nastupe i ocijeniti kolika je njegova snaga i može li taj čovjek povući neke poteze koji bi mogli značiti preokret u načinu razumišljanja i političkom djelovanju u Hrvatskoj.!! Jučer na TV javljao se iz Splita i objašnjavao nakane svog sindikata te izložio tajming demonstracija, uličnih demonstracija, kako ih je nazvao, gledam ga kako polemizira s vođama konkurentskog sindikata. Suvislo obrazlaže ciljeve odnosno zahtjeve svog sindikata (ukinuti harač porez, vratiti PDV na 22 posto, borba protiv korupcije it sl.). Poziva ne samo radnike nego i sve građane Hrvatske koji su "poniženi i uvrijeđeni", posebno mlade, umirovljenike, nezaposlene... da mu se pridruže. I rekli biste, ništa u tome nema posebnoga!
Sjaj u oku - znaci odlučnosti, iskustva, snage!?
Slušam jutros rano reprizu sinoćnjeg Otvorenog (na HRT+). Tema je restrukturiranje brodogradilišta: Sudjeluju moj "idol" Polančec, te primorsko-goranski župan Komadina i sindikalni čelnik Matijašević. Priče je uvijek isto prepoznatljivo: Damir bi popuzanski odmah pred EU moćnicima skidao gaće, Ozren bi od radnih mjesta spašavao što se spasiti dade, a Zlatko upozorava da trčanje u bezuvjetnu privatizaciju radi 20.000 subvencioniranih radnih mjesta u brodogradilištima, znače dodatno uništavanje još 40.000 drugih (iz čijih se poreznih davanja ta grana i subvencionirala), a to predstavlja egzistencijalno ugrožavanje više 150.000 ljudi (radnika i njihovih obitelji).
Sve se to tako "mirnodopski" odvijalo dok u jednom trenutku Damir nije prigovorio Zlatku kako je "je o svemu tome lako govoriti onima koji ne sudjeluju u pregovorima" – što je za mene značilo "prosvjetljenje" radi mnogih stvari, bila je to jedna jako važna, slikovita i znakovita primjedba koja je moja razmišljanja odvela u nepredvidljivom ali interesantnom smjeru:
Da su inspektori Gospodarske inspekcije bili na godišnjem odmoru i da nisu tako savjesno primjenivali novi Zakon o trgovini i samo par dana nakon njegovog stupannja na snagu nisu pozatvarali nekoliko zagrebačkih pekara, Sanader ne bi trebao s godišnjeg odmora naređivati Polančecu da pripremi uredbu o izmjeni zakona.
Podsjećam, Zakonom o trgovini regulirano je do u detalje i radno vrijeme trgovina. I to na zahtjev sindikata. Uz veliku pomoć Kaptola.
Uzaludna su bila sva upozorenja izrečena u Saboru da takav pristup nije dobar.
Čitam u dnevnim novinama i ne mogu povjerovat u ono što piše, a bogme i nakon trljanja očiju opet piše kako sindikalci na „svom“ prosvjedu 12.04. ne žele Stjepana Mesića. Neki će sada kazati da nije tragično bilo bi smiješno. Naši vrli sindikalci su opet pokazali svoju kratkovidnost da ne kažem debilnost valjda naslijeđenu još iz onog vremena kad im je jedini posao bio nabaviti svježe svinjske polovice, suvo meso, ulje itd.
Dakle u onom trenutku kada im je sa neba pala prilika da skup 100% uspije i dobro zaljulja vladu što „svojim“ skupom zasigurno i žele, oni kažu kako Stipe ne može govoriti na tom skupu jer on tj. skup, pazi sad „nije politički skup“. Iskreno kazano i sam sam mislio nekako doći u Zagreb 12.04. no nakon ovog jasno pokazanog altruizma, naglo me obuzeo realizam naše političko trgovačke svakodnevnice.
U petak 15. lipnja 2007. godine napisao sam tekst kojim sam obznanio da je Hrvatska u ratu. U zaključku sam ustvrdio “Hrvatska je u ratu. Napadnuta je na cestama, napadnuta je u parlamentu. Napadnuta je vlada. Nitko ne pruža otpor bandi koja razara državnu kasu, cestovnim razbojnicima, gusarima koji harače otocima, pašalićima koji kopaju po naseljima. Ti gnjusni neprijatelji drže kao taoce zastupnike i vladu, oni jadni preplaćeni i sa privilegijama “nemoćno” promatraju okupaciju Hrvatske. Jadna pravna država izdahnula pred navalom mita i korupcije."
