Neovisni, ali ne i neutralni

In memoriam: Vuk sit, a (samo političke) ovce na broju

Iz dnevnika Hrvatske televizije:“Tekst sporazuma p r o c u r i o je u javnost“.

Kakva sramotna činjenica: iz vrha naše vlasti mora nam p r o c u r i t i tekst sporazuma (preko dobronamjerne Slovenije koja više nije mogla trpjeti tajnu svoje velike pobjede nad Hrvatskom i neopravdane napade svoje javnosti na nju) – valjda kao rezultat uspješna pregovaranja i dogovaranja hrvatske vlasti ,sa susjednom državom, u ime hrvatskih građana. „Procurio“ je, jer su oni dogovorom odlučili da je stigao trenutak kada treba procurjeti.
Slovenska istina se pokazala u svom sjaju, a hrvatska bijeda u svojoj „procurenoj“ sramotnosti. Opet se pokazala istinitom spoznaja kako je lakše tajiti sramotu i neuspjeh, nego prikrivati uspjeh i radost. Crvena boja više neće biti simbol krvi prolivene za svoju domovinu, već njezina darivanja od strane demokratski izabrane vlasti tuđinskim interesima na vječni spomen „ sjajnoga poraza bez kapi prolivene krvi“ u domovinskoj akciji „svi milom ili silom moramo u Europu“.

Studentska revolucija će biti ugušena u krvi!

Neće u krvi, ali će biti ugušena. Ili bolje rečeno, ugašena.
Neće biti primjene sile, ali ipak će nas sve boljeti.
Jer će nas samljeti nevidljivi žrvanj koji melje sve misleće i kreativne snage.

Ap misli da je žrvanj izgubio snagu i da je napokon nastupio trenutak kad se može s rogatim bosti, ali Gnjus postaje ipak oprezniji i nakon što je najvio gecrk ove godine, sve pomjera u realnije okvire: Kad stvar malo vise ode u krajnost a ucini se da bi koji sitnozuban mogao prokuziti bit, onda se vade prema potrebi iz jedne prastare kutije 2 kosti za glodanje.Na jednoj pise Bleiburg, a na drugoj Jasenovac.
Onda se opet nastavlja hapanje dok ovi to glodaju, vec 5632 put.
Moglo bi to jos jedno 20-30 godina.Samo ako se od nekud nadje lova.Proda cijela Dalmacija, Slavonija ili recimo Istra...

Mene je devedesetih prao poduzetnički zanos. Rekao mi je jedan stariji gospodin, tadašnji suvlasnik firme u kojoj sam još radio: vi mladi poduzetnici, vi ćete biti motor napretka.
Ali uskoro sam počeo osjećati da me trga neki nevidljivi žrvanj.

Jadan je narod koji izašao na ulice i rekao DOSTA! zbog jednog radia, a nije kadar izaći na ulice i reći DOSTA! zbog puno bitnijih stvari poput budućnosti svoje djece, boljeg života, ravnopravnosti svakog čovjeka ove zemlje, vladavine prava, antikorupcije, itd.

U ovoj zemlji u državnim tvrtkama nemože se kupiti paket A4 papira od 500 listova da netko ne "uštipne" makar 100 kuna. Nemože! Svi to znaju i govore da je to "normalno" i da je to tako. Nije to "tako" i nikad neće biti "tako" dok ljudi ne kažu DOSTA!

Pišem ovaj dnevnik jer sam zgrožen reakcijom građana Lijepe naše na najavljeni prosvjed. Uglavnom ga svi podržavaju, ali većina baš nije sigurna da li će se pojaviti. Svima njima svaki dan puna su usta nepravde, korupcije i svega navedenog u uvodu ovog dnevnika. Pljuju po Sanaderu redovito, izražavaju negodovanje svako malo, no kada treba izaći na ulicu i sve to glasno ponoviti, nema ih nigdje. Da je prosvjed organiziran u njihovoj toploj dnevnoj sobi, mislim da bi i onda našli nekakav izgovor za nepojaviti se.

Hipotetska situacija...

Jedan mali gradić, ispod 10 tisuća stanovnika. Po ničem poseban, ali lijep... Građani vole svoj grad i putem brojnih udruga rade na boljitku lokalne zajednice.

Tako ima i jedna udruga mladih. Svojim brojnim akcijama pokazali su se kao pametni i sposobni, a zamijećeni su i izvan granica naše države. Zbog toga su došli u sukob s lokalnim vlastima koji ne vole ništa što nije pod njihovom kontrolom.

Nedavno je ta udruga na natječaju dobila novce za jedan projekt u koji su mislili uključiti sve udruge i institucije na području grada. I sve super. Projekt je startao odlično, planovi su bili veliki, svi su se zdušno uključili. Ali...