Ima nas koji ne moramo voditi brigu o tome jesmo li ili nismo u Evropskoj zajednici odnosno kako ćemo glasovati u nedjelju 22. siječnja 2012. Prvo, datum je već tu, nekako se brzo prišuljao, i evo nas na glasačkim mjestima na kojima smo, dijelom, bili 4. prosinca 2011., za izbore za Sabor RH. Drugo, doživotna dozvola boravka u Austriji, upisana u hrvatsku putovnicu, omogućuje mi rad, boravak i kretanje u državama Evropske zajednice, njih 27.
Doživio sam ulazak Austrije u Evropsku zajednicu radeći u svojoj knjižari -antikvarijatu u Beču, tako da su mi u živom sjećanju atmosfera pred ulazak Austrije u EU. I poslije tog događaja nisam primijetio neku veliku prednost zbog toga, niti primjećujem danas da Hrvatska nešto izuzetno gubi što još nije u EU - pratim događaje u Austriji i ovdje u Hrvatskoj, shvaćajući koliko smo obje zemlje male u odnosu na svjetske sile i koliko, posebno Hrvatskoj, treba rada, znoja te poštivanja zakona i morala da bi postali dio evropske porodice naroda i država.
Na ovaj dnevnik potaklo me pitanje koje je postavio Golgota ispod jednog drugog dnevnika - naime, ako njemu, obrazovanom i dosta bistrom, iskusnom... nije jasno, kako je s ostalima..?
„Puls Hrvatske“ je neka vrsta emisije HRT koja je trebala zamijeniti Latinicu, no i pored truda voditelja Branimira Bilića i gostiju, ova emisija nije se približila kvalitetom ni izdaleka Latinici. Forsira se neka dramaturgija emisije koja bi trebala zalijepiti gledatelje za ekran, no gledam je iz navike, a ne iz oduševljenja. Imam jednostavno dojam da je Branimira Bilića ovaj tip emisije nadrastao i da, vodeći ih zadnjih godina (Lice nacije) nema više tanani osjećaj za sugovornike i da ne moderira emisiju kako bi potakao kvalitetnu raspravu, već da bi je sjeckao i istakao - samog sebe! Istina, i sugovornici počesto nemaju što inovativnog i originalnog za reći, i tako odličan termin i emisija, cijenim, razočarava gledatelje. Slično je i s Otvorenim u četvrtak kada uvijek ista četvorka ( Dujmović, Mijić, Popović, Šola) komentira događaje, a opet, slično je i s emisijom Peti dan, kada svaki put ista četvorka (Čačinovič, Čaldarović, Horvat, Raspudić), uz poneki bljesak, manje-više zamara gledatelje.
Postoje dvije ključne dimenzije govora predsjednika Republike Ive Josipovića u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. U svakom slučaju treba pozdraviti njegovo ustrajavanje na potrebi da se sva tri naroda okrenu prema budućnosti kako se prošlost ne bi ponovila, ali neke njegove ocjene upravo o prošlosti predstavljaju kontradikciju. Pogledajmo, međutim, koje su to dvije ključne dimenzije njegovog istupa. Prva je unutarnjepolitička, a druga je vanjskopolitička.
OTVORENO PISMO
Uredništvu Jutarnjeg lista
Hrvatskom novinarskom društvu
Poštovani,
Protestiram zbog poticanja i podržavanja govora mržnje koje dopuštate da se šire kroz vaš medij "Jutarnji list" (tiskano i elektroničko izdanje), prvenstveno u članku objavljenom 11.02.2010. "Horvatinčić: Neće me spriječiti balvan revolucija" http://www.jutarnji.hr/tomislav-horvatincic--nece-me-sprijeciti-balvan-r...
"Prenoseći" (?) kontroverzan intervju (de facto monolog) kontroverznog poduzetnika Tome Horvatinčića iz vrlo gledane emisije HRT-a "Otvoreno" 10.2.2010., ne samo da se uredništvo nije ogradilo od ovih šovinističkih provokacija, već je urednik u sam naslov, iz njemu znanog razloga, postavio sintagmu koju je lako iščitati kao ksenofobičnu, kao govor mržnje i netolerancije. Riječ je naprosto o nedopustivoj zlouporabi medija.
U naslovu stoji "HORVATINČIĆ: NEĆE ME SPRIJEČITI BALVAN REVOLUCIJA".
Doista, ovdje kao da još samo nedostaje podnaslov "SVI SMO MI HORVATINČIĆ".
Gledala sam upravo "Otvoreno" na nekih par minuta, ali dovoljno da izustim samo jednu riječ: "napokon"!
Napokon nekoga čujem na javnoj televiziji da ulazi u probleme cjelokupne srži hrvatskog propadanja, a da pritom nije cenzuriran. Ma ni ta cenzura nije u ovom slučaju toliko bitna kao sama činjenica da su se neki gosti dotakli bitne teme: Zapošljavanje mladih ljudi u javnim sektorima i probitak mlade snage po pitanju rješavanja bitnih pitanja i problema koji nas prate.
U par rečenica, gosti su iznjeli kratke i jasne zaključke, oko kojih se nerijetko okoliša, a to su:
1. Problem napredovanja mladih kadrova
2. Problem ne mogućnosti zapošljavanja mladih ljudi u javnim službama
3. Politiziranje svega u RH
Krenut ću od treće stavke kao nekog vrhovnog problema a to je politiziranje. Naime, u Hrvatskoj se više ni jedan segmenat života nemože odovjiti od politike. Svaki naš korak, hobby, posao, obrazovni sustav, ili pak osobni razvoj polazi od politike i uvijek završava sa politikom.
U sklopu Zagrebačkog igrokaza mogu se tumačiti i studentski nemiri na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Dok nisam znala o kome se radi, još sam i mislila da su studenti spontano reagirali na nepravdu u svezi naplate školarine, međutim, kad sam večeras u "Otvorenom" vidjela tko su glavni govornici, sve je postalo jasno: svaštar Mato Kapović i svaštar na kvadrat Žarko Puhovski. Naime, kad god su neki prosvjedi u pitanju, evo na televiziji njih dvojice, da tumače što, kako, zašto. Prema tome, ovaj studentski igrokaz mogao bi se podvesti pod zagrebački predizborni igrokaz.
Da je tome tako, svjedoči i totalna nepripremljenost za suvisle komentare o tome što žele, pa se vidi da zapravo žele skupiti predizborne bodove i izazvati nemire. Prije je to bilo protiv NATA, sad protiv naplate školarina na fakultetima, a baš me zanima što će u njihovoj režiji biti sljedeće.
Sinoć se u “Otvorenome” (na HRT-u) ustvari održala još jedna „lakirovka“ kojoj je bio zadatak da barem malo smiri javnost i primiri duhove na razinama unezverene vlasti koju najbolje oslikava naslov u Jutarnjem “Šuker: Hrvatski bankarski sektor najstabilniji u Europi.
Uvod
U dnevniku Lokalni izbori 2009 – istine i zablude sam ukazao na činjenicu da je donošenjem Zakona o izborima općinskih načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika grada Zagreba (NN 109/07) riješeno i postignuto samo to da će građani na dolazećim lokalnim izborima za čelnike svojih općina, gradova i županija moći birati konkretne osobe, a ne kao do sada samo liste političkih stranaka ili neovisne s kojih se kasnije i neovisno o volji birača i političkim dogovorom imenovalo osobe koje će zauzeti čelnu poziciju izvršne vlasti, dok je pitanje međusobnog odnosa izvršne i predstavničke vlasti, obzirom na mogućnost da ne budu iz iste političke opcije, ostalo neriješeno.
U još ranijem Izborna promidžba na lešo sam ukazao na jednu od zamki u koju bi se tijekom predizborne kampanje mogli uloviti nedovoljno oprezni kandidati. Kako ta nije jedina, ovim tekstom želim ukazati na još neke i time možda pomoći nekome od budućih kandidata, posebice onima iza kojih neće stajati stranačka mašinerija.
Nakon sinoćne emisje „Otvoreno“ o zdravstvenoj reformi osjetio sam potrebu da napišem ovaj dnevnik.Osobno reformu zdravstva vidim kao poboljšanje zdravlja građana,jer samo zdrav i zadovoljan građanin daje isto takvo društvo.To bi po meni bio cilj svake reforme zdravstva, pa i ove u RH.
Reći ćete da je to još jedna u nizu demagoških floskula.Ok, za početak i ne očekujem ništa drugo, jer osim tobože“velike misli“ koju sam ovdje iznjedrio, nisam za sada dao nikakav odgovor na ovo.
Želja mi je da Vam na jednostavan način, iz meni dostupnog saznanja o ovom problemu, pokušam prezentirati svoja razmišljanja o ovoj temi. Koliko sam u tome uspio u koliko osjećate potrebu imate priliku da kažete Vi sami svojim komentarima (ne želim Vas zamarati analizama, posebno ne onima koji pružaju selektivni pristup problemu u formi pojedinačnih scenarija).
Krenimo redom:
Nije Jozo ni mislio da će mu taj ponedjeljak biti tako sretan. Što se ono narodski kaže, „posralo“ ga. Dobio je slobodno za Božić, Novu godinu, može na skijanje kad hoće. Dobro će doći lovica od Moire, cijela obitelj će uživat za ove praznike. Urednica Otvorenog DČŠ nije pak imala toliko sreće. Brodski kapetan nije joj stigao u goste, bilo je nekih važnijih tema. Ali s obzirom na dugogodišnju suradnju s Moirom valjda je dogovoren i neki paušal za emisije s gostima neplatišama. Možda neće u Kronplatz, ali do Schladminga bu sigurno skočila.
Epilog je to afere o korupciji na HTV-u. Malo ćete toga još čuti unatoč najavama DORH-a, USKOKA ili glavnog ravnatelja HRT-a Vanje Sutlića jer za ekipu s Prisavlja sve su to amateri. U beskonačnim hodnicima katedrale duha snagu i volju za obračun s nakupljenim ljudskim talogom izgubili bi i američki marinci.
