Osoba br. 1
Zbog otmice je osuđen na 7 godina zatvora, i da to sve nije bilo toliko medijski praćeno, sada bi imao 60 dana 'godišnjeg odmora'. Srećom, nakon prvog zahtjeva, mediji su imali dovoljno hrabrosti da osude taj zahtjev, te je on odbijen, kao i drugi.
Osoba br. 2
Nakon ubojstva zbog vožnje u alkoholiziranom stanju, odobren je 15-dnevni prekid izdržavanja kazne zbog operacije ramena. Koliko god se trudio, tu ne vidim nikakvu logiku, iz bar 3 razloga:
- kao prvo, ako je stanje s tim ramenom toliko ozbiljno, ne mogu vjerovati da u našem sustavu ne postoji dovoljno dobra briga za zatvorenike kojima je potrebna zdravstvena pomoć
- dodatnu sumnju u moju prošlu rečenicu da ta osoba traži bilo kakav način da prekine bilo kako svoje izdržavanje kazne je slijedeća činjenica od prije par mjeseci:
Kako je navedeno u zahtjevu što ga je u ime Hrvoja Žužića podnio odvjetnik Veljko Miljević, nedugo nakon prometne Žužić je počeo pokazivati znakove napetosti, nemira, tjeskobe, jakog osjećaja krivnje, nesanica, noćnih mora, depresije...