pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Kada se na Indexu pojavila snimka u kojoj predsjednik Mesić veliča 10. travnja kao jedan od onih datuma u našoj nesretnoj povijesti kojih ne samo da se ne moramo stidjeti nego bi trebali biti i ponosni na njih, nisam ni na trenutak posumnjao u vjerodostojnost snimke. Zašto? Iz vrlo jednostavnog razloga - ova snimka je nastala početkom devedesetih u vrijeme kada su HDZ-ovci pokrenuli akciju "torbarenja" u dijaspori. U to vrijeme nije bilo čovjeka u redovima HDZ-a (i ne samo unutar HDZ-a) koji nije na ovaj ili onaj način veličao ustaški pokret, bilo na privatnim, bilo na javnim okupljanjima. To je bila najnormalnija retorika, a naročito je bilo popularno istupati s njom na, kako Mesić kaže, skupovima s "nabrijanom atmosferom". Pričekao sam da vidim kakva će biti Mesićeva reakcija. Prvog dana, opet očekivano, predsjednik se nije javio. Valjalo je napisati govor obraćanja naciji, a to nije bilo lako. Umjesto njega reagirao je premijer Sanader i skočio u obranu predsjednika srčanije nego ijedan Mesićev politički istomišljenik. I to je bio logičan potez, Sanader je na taj način htio prje svega relativizirati, gurnuti smeće pod tepih, sve one sramne istupe članova HDZ-a od kojih je većina i dan-danas aktivna u političkom i društvenom životu.