Tagovi

Hoće li se HDZ uskoro odreći i trećeg predsjednika stranke?

Ultimatum kojeg je Božo Petrov uputio Karamarku, da sam odstupi s položaja prvog potpredsjednika vlade ili će podržati prijedlog za njegov opoziv, do krajnjih je granica zaoštrio odnose na svim frontama. Ne radi se više samo o sukobu HDZ-a i MOST-a, neki partneri unutar Domoljubne koalicije također dvoje o tome trebaju li do kraja ostati s Karamarkom na kapetanskom mostu broda već dobrano izbušenog trupa. Najveća hrvatska politička stranka je do sada čvrsto stajala iza svog predsjednika, takve su barem bile službene izjave koje su dolazile u javnost, no i tu je izgleda došlo do nekih promjena. Da se naslutiti iz načina na koji je Milijan Brkić odgovorio na pitanje kako će se o aferi očitovati HDZ. Rekao je samo kako vjeruje da će Povjerenstvo za sukob interesa donijeti „pravednu i pravičnu odluku“, a stranka da će se očitovati tek nakon toga. Prije je, sjećamo se, bilo u sličnim prilikama nemoguće čuti išta drugo osim bezrezervne potpore i to ne samo od Brkića u vezi Karamarka nego i ranije, kad su članovi HDZ-a komentirali druge vođe (Ivu Sanadera, Jadranku Kosor) – dok ih se nisu odrekli. U tom bi smislu Brkićeva izjava mogla biti vrlo znakovita.

Nastavi li ga Karamarko javno ponižavati, Orešković može jedino dati ostavku

Dok je mjesecima nakon izbora obilazio lokalne stranačke organizacije uvjeravajući članstvo kako je HDZ pokraden za pet do šest mandata, Tomislavu Karamarku nije ni nakraj pameti bilo gospodarstvo. O investicijama, osim u jednom navratu kad se pohvalio osobnim razgovorima s investitorima, nije govorio ni kad se trsio objasniti javnosti zašto su Milijan Brkić, Mijo Crnoja i još neki HDZ-ovi kadrovi najbolji izbor za ministre. Nije mu to bila ključna tema ni dok je putem medija poučavao ministra Vlahu Orepića da je za svoj resor odgovoran i njemu kao potpredsjedniku vlade zaduženom za domovinsku sigurnost. Ali su gospodarstvo i investicije odjednom postali bitni nakon što je premijer Tihomir Orešković odlučio još jednom iskoristiti svoju ovlast i ne poslušati tko zna koju po redu Karamarkovu sugestiju o kadrovima u obavještajno-sigurnosnom sektoru. Ako to znači da će i HDZ u središte svog zanimanja ubuduće stavljati gospodarstvo, da će HDZ-ov ministar Tolušić i MOST-ov Panenić idućih mjeseci biti zatrpani korisnim prijedlozima i inicijativama iz te stranke, Tihomir Orešković je presijecanjem trakavice s imenovanjem čelnih ljudi u obavještajno-sigurnosnom sektoru napravio još jedan za Hrvatsku višestruko koristan posao.

Za smjenu spreman: Koliko će Oreškoviću trebati da se riješi nepotrebnog utega?

Taman što se riješio jedne nagazne mine, Tihomir Orešković je svjesno ili nesvjesno počeo plesati oko druge. Prije bismo rekli kako nije svjestan opasnosti kada izjavljuje za ministra Zlatka Hasanbegovića da je „uvjereni antifašist“. Naime, isti dan kad je to rekao, u medijima se pojavila informacija o mladenačkim aktivnostima ministra koji bi mu ozbiljno mogao narušiti ugled. Slikao se Hasanbegović 1996.godine s crnom kapom koja neodoljivo podsjeća na ustašku, a doznalo se i da je tih godina bio autor i urednik u časopisu „Nezavisna država Hrvatska“ kojeg je vodio Srećko Pšeničnik, a osnovala ga organizacija Hrvatski oslobodilački pokret (HOP), ustvari nastavnica stranke koju je osnovao čelnik kvislinške tvorevine istog naziva kao i časopis. I dok je relativno moguće osporavati kroj kape i pogotovo grb koji ju krasi, slika je nejasna pa nema dovoljno detalja za točno prepoznavanje, u vezi Hasanbegovićevih napisa o ustašama nema nikakvih dvojbi:

Slučaj Crnoja: Hoće li Orešković primijeniti zapadni demokratski standard?

Tek što je Tihomir Orešković u svom prvom velikom televizijskom nastupu uspio donekle smanjiti tenzije koje su nastale imenovanjem ministara kulture i branitelja, potonji se već pobrinuo za nastavak. Prema pisanju medija, a moglo se i vidjeti na internetskim stranicama Sabora dok nije naglo uklonjeno, Mijo Crnoja ima prijavljeno prebivalište u samoborskoj Gradni 85/G. Ne bi to bilo nimalo čudno da se na navedenoj adresi ne nalazi drvena baraka, sličnija kakvoj vrtnoj kućici za alat, u kojoj zasigurno ne postoje uvjeti za normalan život.Idući tragom logičnog pitanja da gdje onda doista živi Crnoja s obitelji, novinari su otkrili stan u zagrebačkom naselju Podsused. Slučaj vjerojatno ne bi ni privukao pažnju javnosti da nije ogromne razlike u prirezu. U Zagrebu je on 18%, dok ga u Samoboru nema. Nebitno je za priču o novoimenovanim ministrima i Vladi koliko dugo već traje ovakvo stanje, veća primanja donose i veću „uštedu“ na razlici u porezu pa će nadležni vjerojatno reagirati ako tu ima posla za DORH (slučaj Dragičević), ali je važno kako će reagirati Premijer koji dolazi iz zemlje u kojoj se odnos građana i naročito političara prema porezu nikako ne može zanemariti.

Što nas čeka na Kolindinu putu?

Uvodna napomena: Ovaj dnevnik napisan je sinoć, 12. 01. 2015. Ne osporavajući izbor Kolinde Grabar Kitarović pitam što je kolegicama i kolegama novinarima: navalili na Kolindu pitanjima kao da je INAUGURIRANA predsjednica! A i ona, već piše tajniku UN u vezi Šešelja!? Požuruju li je novinari ili se požuruje sama? Baš me zanima, hoće li pisati i upravi zatvora u Mostaru i tražiti da se odmah pusti na slobodu - onaj za kojeg je DOKAZANO da je sipao solnu kiselinu u ždrijelo čovjeku -osumnjičeniku odnosno da se pusti iz zatvora žestoki bojovnik koji je naredio ubojstvo bar desetak osječkih Srba čije leševe je odnijela Drava! Poslove predsjednika RH obavlja dr. Ivo Josipović do 18. veljače 2015., do ponoći! Zato, draga gospođo Kolinda GK, razumijem Vašu želju da odmah "idete delat", ali čemu tolika žurba?)
---------------------------------------

Neoustaše - ma dajte, dosta je tog zakašnjelog paljenja ili Milanović treba uzeti šešir

Mnogima se neće svidjeti ove rečenice, ali mi uvelike moramo još vježbati demokraciju, ako pak ne želimo ponovni RUSVAJ na jugoistoku Evrope. Postavlja se i pitanje ne samo ovog neuralgičnog geopolitičkog prostora, nego i cijele Evrope, koja se i uzburkala kao divlje more, i gdje zamalo u svakoj zemlji čuči manje ili više glasna DESNICA, bilo organizirana u neke zore, frontove, bilo u političke stranke koje često koketiraju s naci-fašizmom,ili pak stranke demokršćanske provinijencije. Najčešće se te problematične grupacije pojavljuju u bivšoj Istočnoj Evropi, plus ex-Yu, jer je sada sve očitije da su te zemlje uglavnom omašile u tranziciji i demokraciju nakon pada jednoumlja pretvorile u nacional-diktature. S druge strane, oformila se birokratska nomenklatura u Bruxellesu, bez vizija, bez radikalnih rješenja za ekonomiju Evrope koja gubi primat u svijetu.

Greškom u odori policije RH ili namjerno izazivanje kaosa

I da se razuman čovjek tisuću puta zapita nikada ne bi mogao pronaći suvisao odgovor na pitanje zašto se dogodio fizički napad policajca na osobu koja je pokušala skinuti dvojezičnu ploču sa zgrade PP u Vukovaru, a posebno ako se u tom slučaju radi o bivšem maloljetnom branitelju Darku Pajčiću, kojeg zacijelo u Vukovaru svi dobro poznaju, i koji je uz strahote ratnog Vukovara prošao i pakao srbijanskih logora.

Naprosto ne možemo vjerovati da u glavama onih koji brinu o javnom redu i miru nije bilo dovoljno mudrosti ili pameti da se u tjednu pred obilježavanje godišnjice vukovarske tragedije poduzme doslovno sve kako bi se ovakvi ili slični incidenti izbjegli, i to opet doslovno pod svaku cijenu. Ovo posljednje posebno jer su emocije i strasti u svezi (po članku 8. Ustavnog Zakona….) neustavnog postavljanja dvojezičnih ploča u Vukovaru posljednjih tjedana već toliko eskalirale da je za „požar“ sa nesagledivim posljedicama dovoljna i samo jedna jednina iskra.

Svakom se to može dogoditi

Iznenadna vijest - nekome očekivana, nekome neočekivana, no u svakom slučaju za Katalin Liptak ipak neki pozitivan pomak u sankcioniranju vinovnika njene osobne nesreće - Čačić mora u zatvor minimalno 11 mjeseci.

Na stranu da li je to malo, puno, dovoljno ili nedovoljno - više je od onoga što je predviđala prvostupanjska presuda, pa čak i za one koji smatraju da je 11 mjeseci zatvora prefeftina cijena za dva života, ova presuda znači pozitivan pomak.

No, nije ovo dnevnik o Čačiću i njegovom slučaju. O tom se puno pisalo, puno govorilo a u krajnjem sud je taj koji je trebao, morao a na koncu i donio ključnu odluku kojoj smo danas svjedoci.

Ono što mene osobno motivira na reakciju je rečenica koju su danas izgovorili svi koji su se o tom slučaju oglasili, a sa kojom se ja osobno ne mogu složiti, jer ista relativizira cijeli slučaj, trpajući sve ljude u isti koš i što je najgore, poistovjećujući ponašanje u prometu sebe s Čačićem, pa i svih vozača.

Svakom se to moze dogoditi!

Ok, svakome tko vozi može se dogoditi prometni udes sa smrtnim posljedicama. Čak i na seoskom putu, čak i pri brzini od 40 km/h.

Kako nakon Milanovi?evog izbora u stranci „ništa nije ostalo isto“, a bilo bi bolje da je - koliko mu još treba do ostavke?

Prije nekog vremena sam obe?ao Aleksandru i još nekima da pripremam za mene završni dnevnik o SDP-u u kojem bih sintetizirao sve moje dosadašnje dnevnike i komentare na temu te stranke i u?inaka vladavine Zorana Milanovi?a. Po?eo sam ga i pisati ali bi ispao preduga?ak jer sve svoje zaklju?ke i teze volim potkrijepiti argumentima. Na moje veliko zadovoljstvo, kao da mi je ?itala misli, danas je u svojoj kolumni teze i zaklju?ke oblikovala novinarka Jasmina Popovi?. Budu?i bih mogao „potpisati“ svako njezino slovo, izdvojit ?u neke važnije dijelove i pridodati vlastiti komentar a u eventualnoj raspravi sam svaki komentar, i moj i njen, spreman dodatno argumentirati.

SDP je u prili?no shizofrenoj situaciji. S jedne strane glumi stranku koja tek što nije dobila izbore, a s druge se i sami se ?lanovi hvataju za glavu kada vide situaciju u stranci. Dio ljudi u SDP-u pani?no traži da se dogovori neki sadržaj, nešto s ?im se doista može iza?i pred gra?ane, jer su svjesni da SDP u javnosti nema posebnu specifi?nu težinu, da je postao jedna od politi?kih stranaka i da na sebe ne veže nikakva stvarna o?ekivanja gra?ana željnih promjene.

Traži se ostavka Vlade!

Zbog obmana i laži koje sadašnja Premijerka plasira u javnost, zajedno sa ministrima u izvršnoj vlasti koji nisu dorasli kriznim vremenima u kojem živimo i zadatcima koji se pred njih postavljaju, traži se ostavka ove nesposobne i nedgovorne Vlade.
Ve? na spomen samo jedne to?ke i ne rješavanja goru?ih problema i lažnih iskaza dovoljno je u svakoj demokratskoj državi zatražiti ostavku vlade, ili je podnijeti iz moralnih i odgovornih razloga;
Obzirom da ne treba o?ekivati da ?e itko od njih podnijeti ostavku i preuzeti odgovornost za katastrofalnu situaciju u gospodarstvu, kao i društvu op?enito, razlozi za zahtjev mogu se sažeti u tri to?ke:

Prvi razlog je sporazum sa slovencima koji se želi potpisati pod svaku cijenu, jer je to uvjet deblokade pregovora za ulazak u EU, a ravno je veleizdaji naroda;

Drugi je razlog Podravka koji se ne rješava na transparentan na?in, ne smjenjuje se nadzorni i upravni odbor nego se stvari i dalje bacaju pod tepih, a glavni akteri skrivaju negdje u sjeni Markova trga;

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci