SRAMOTA !!!
Direktori radnike Vemila zaključali u prodavaonici
Citat Portal 24 sata:
"Inace, Vemil je vodeći hrvatski maloprodajni lanac tehničke robe koji je samo u 2008. godini ostvario 370 milijuna kuna prometa. Time se svrstao na 1. mjesto ljestvice maloprodajnih lanaca tehničke robe ..."
Ta ista tvrtka placa (kad placa) svoje uposlenike 2.100,00 kn + prijevoz, a agonija neisplate placa traje od kolovoza. U uvjetima gdje nas sve manje-vise samo jedna placa dijeli od bankrota - to je prestrasno.
Glede svih ucjena, nepravilnosti i prijave Inspektoratu, Inspektor je bio u posjeti pa se nije ni pocesao. Svaka poslovnica do sad se zatvarala u tisini, Vemil ima na platnom spisku cini se i neke vanjske suradnike. Glasine tvrde da rukovodstvo isisava lovu iz tvrtke i prelijeva sve na Vemil-nekretnine, managerima se dijele 20.000 kuna place.
Prije više od mjesec dana, na adrese svih relevantnih državnih institucija (krim policija, državno odvjetništvo...) poslani su dokumenti, koji nedvosmisleno ukazuju na korupciju, sukob interesa i pranje novca u Županiji! Iako je prošlo već dovoljno vremena, cijela stvar se očigledno zataškava, zbog umješanosti županijskih vlasti u kriminalne aktivnosti!
Prenosim pismo u cijelosti, očekujte nastavak. Borba tek počinje.
Poštovani,
Sukladno Antikorupcijskoj kampanji pokrenutoj od strane Vlade Republike Hrvatske, a kao osoba dubokih moralnih i religijskih načela, osjećam dužnost skrenuti pozornost na uočene teške nepravilnosti u poslovanju Osječko-baranjske Županije, tvrtki u njezinom vlasništvu i nekih privatnih poduzeća.
Skupština Osječko-baranjske županije donijela je na 18. sjednici 28. ožujka 2000. godine odluku o Zavodu za Informatiku Osijek (ZIO) kao krovnoj ustanovi za obavljanje informatičke djelatnosti za potrebe Županije!
U članku 7. Odluke o Zavodu stoji:
Zavod obavlja informatičku djelatnost.
U okviru svoje djelatnosti Zavod obavlja:
- poslove vezane uz korištenje i održavanje informatičkih uređaja (hardware),
Mudri Lucius Annaeus Seneca, ( 4. p. n. e. - 65 n. e ) je jednom davno rekao:
EU u potrazi za izgubljenim konkurentnim društvima odgovornog tržišnog gospodarstva.
U Hrvatskoj čvrstim "za izvrsnost" i drugim krugom lokalnih izbora postignuta 15-a velika pobjeda.
Nakon 34 dana prekinuta je blokada Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom ta 34 dana borbi za besplatno obrazovanje priključilo se svih sedam hrvatskih sveučilišta, a 14 dana blokirana je nastava i na dva osječka fakulteta, Filozofskom i Učiteljskom.
Od početka blockade nastave jasno je artikuliran jedini zahtjev, kojeg su prihvatili studentski plenumi svih fakulteta koji su i u jednom trenutku bili u blokadi. Zahtjev za besplatnim visokim obrazovanjem argumentiran je najčešće na način da nešto nematerijalno, kao što je obrazovanje mislećeg čovjeka, ne može biti ni na koji način kvantificirano, pa tako ni naplaćivano ili prepušteno neredu i kaosu slobodnog tržišta.
Budući je u ponedjeljak, 25. svibnja, u Rektoratu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku održana sjednica Rektorskog zbora visokih učilišta Republike Hrvatske, odlučili smo iskoristiti priliku i na tiskovnoj konferenciji postaviti nekoliko pitanja predsjedniku Rektorskog zbora, prof. dr. sc. Aleksi Bjelišu.
(Ovaj članak posvećujem studentima zagrebačkog Filozofskog fakulteta, i studentima Zagrebačkog sveučilišta, a iz ishodišta priznanja golemog uspjeha kojega su ostvarili u realitetu u kojemu žive.)
Preostalo je još samo 7 dana prije rušenja iluzija zagrebačke nazovi inteligencije, i umne gospode, koja se okupila oko Dekana Pravnog fakulteta i Prodekana Ekonomskog fakulteta, bez dvojbe uglednih, ali akademskih osoba. Riječ je pokušaju da "zagrebačka inteligencija" (intelektualci) sebe potvrdi kao čimbenik civilizacije kojoj "pripadamo" po kulturi, po obrazovanju, po postupcima, po činjenju. A koja i realno, i objektivno ne postoji, i nije nikada ni postojala.
Dalmatinski inteligenti
Izgubila se ta zagrebačka, a preko nje i hrvatska intelektualna civilizacija negdje u prostorima izvan stvarnosti, izvan vremena, izvan i europske, i američke postindustrijske civilizacije. Ali pregažena i transponirana u karikaturu bezizlaznosti, bespomoćja i svoje quazi umnosti predivnih misli, riječi, oracija - i pljeskanja samoj sebi. Naravno, nije u pitanju činjenica što je Kerum s lovom "naguzio" sve oratore i dalmatinske umove s diplomama, doktoratima i ostalim papirnatim odličjima u metropoli dalmatinske kulture - gradu Splitu. I ne samo to. Šamarčina ("triska") do neba prasnula je po uznositim obrazima i uzdignutim nosovima svih onih koji su najvećeg dalmatinskoga, i jednog od najvećih hrvatskih intelektualaca kojega smo uopće imali, i kojega stavljam s razlogom "rame uz rame" jednoga Supeka, a za mene osobno čak i više od Supeka, uočavali i "percepovali" kao zabavljača u svojoj vlastitoj duhovnoj dekadenciji i "intelektualnoj duhovnosti". Pa kada se još uvijek na svijetu, i na ovoj postojećoj "kugli zemaljskoj" čiji epicentar smo mi sami s pogledom u ogledalu kako smo divni i predivni, živi s određenjem koje glasi "život je zabava", tada se prije ili kasnije mora suočiti s činjenicom da je život - Kerum. Jer život je prije svega odgovornost prema životu, i zato život nije zabava. Život jeste lijep, život je prepun ljepote života, kada se živi odgovoran život, prije svega prema sebi samomu, a on je takav samo onda kada postoji odgovornost prema drugima. Stoga je Miljenko Smoje i "njegov Šarko" uporišna institucija onoga što ja određujem Panteonom hrvatske kulture, stožerom intelektualne misli (a to je po definiciji djelatna misao), stožerom znanja, uporištem duhovnosti, ali i crta ispod koje opstoji sivilo obasjano mrakom lucidnosti, ničega. Osim glasnoga smijeha vlastitoj duhovnoj dekadenciji, u njezinoj postojećoj finalnoj materijalizaciji kroz nešto pod nazivom Hrvatska država, kojoj se jednako tako smiju - i brojni drugi.
I Kerum je pokazao prije svega odgovornost prema samomu sebi. I zato su građani Splita njegovu nezavisnu listu nagradili s oko 20.000 glasova u Gradskom vijeću, a izbornu listu njihova sugrađanina Ive Sanadera tj. HDZ - nagradili su s 10.000 glasova. Nasuprot njima "samima, jadnima, i bidnima", četiri ugledne političke stranke pod nazivom "Zajedno", a to su SDP, HNS - Liberalni demokrati (op: narodnjaci pa liberalni demokrati?) i HSU, i nešto pod nazivom Demokratski centar, jedva jedvice, i uz krajnja "davanja, i odricanja od sebe" ostvaruju 17.000 glasova. Naravno da zbog toga stanoviti i samozatajni Ante Sanader, u stanovitom rodjatckom hrvatckom (su)odnosu s Ivom Sanaderom, bastionom hrvatske kulture u materijalizaciji proizvodnje banana i iznutrica, osvaja najveći broj glasova na razini uznosite intelektualne Dalmatinske županije. Samo, i s čijim li to glasovima? Možebitno iz "bratske" Bosne i Hercegovine, što se naravno ne zna, jer to objektivno inteligente duhovnosti Splita ne zanima. Nemaju oni vremena za banalnosti kao što su ljudi, i ono što se naziva krađa ljudskih duša. Jer "mi smo intelektualci", mi smo hrvatska inteligencija, mi smo duhovnost, baš nas brigaju ljudi. A Smoju nije zanimala inteligencija, već ljudi.
Pa se prisjećam jednog javnog razgovora (26.10.2008.) u kojem mi jedan od čelnika dalmatinskog intelektualizma, citiram, odgovara: "Imamo oko 20% sugrađana sa završenom višom školom ili fakultetom (bivši VI. odnosno VII. stupanj)", pa nastavlja i kaže: "Gradski odbor SDP Split (kao najviši organ upravljanja SDP-om u Splitu) u svojim redovima ima 3 dekana (pravnog, filozofskog i ekonomskog fakulteta)... 7 doktora znanosti... 6 magistara znanosti i 10 sveučilišnih nastavnika ...". Odgovorio bih da bi bilo bolje da je u svojim redovima imao, i da ima tri "škovacina", 7 "malih od palube", 6 "poštijera", i 10 "težaka". A koji su "ipak" sve drugo samo nisu "lumpenproletarijat", jer to nisu nikada ni bili, ni po "Marxu", ni po "Isusu Kristu".
Osijek koji se smije
I smijeh od Splita s razlogom se razlijeva sve do Osijeka. Pa se Slavonija i Branja smije samoj sebi, u rasprodanim oranicama i imanjima, "jer nam to ne treba". Doduše, slavonska inteligencija u sastavu tolikih i tolikih doktora, magistara i inženjera, ali i itekako umnih gazda, nema svoga "Smoju i Šarka". No, zato ima oranice prepune kukuruza i drugoga hrvatskog blaga, čiju golemu vrijednosti ne mogu osmisliti, njome upravljati, i razvijati polupismeni hrvatski kmetovi. Zato s razlogom Slavonijom i Baranjom vlada i upravlja tamošnja hrvatska inteligencija. Doduše oni tamo nemaju Smojine libre da mu se smiju, već imaju vlastite knjige. Pa se smiju najvećem slavonskom i baranjskom duhovnom proizvodu oličenom u svojem veleposlaniku u Prištini. Dok izvorni domaći proizvod, ni najmanje smiješan, objavljuje svima na znanje i ravnanje: "Srest ću se ja još s đubretom koje me osudilo!". Stoga se Prvi Domoljub Slavonije i elita slavonske ravni preselila u mnogo produhovljeniju Bosnu i Hercegovinu. Inače u svijetu poznata i priznata po održavanju najviših svjetskih standarda, i koja je uzor Švedskoj, Engleskoj, Švicarskoj, Njemačkoj, Francuskoj, a pogotovo SAD, po najvišim standardima pravne struke i ustroja pravosuđa. Zato je i imao pravo tražiti od nesposobnih i korumpiranih hrvatskih vlasti da se njegov sudski predmet ustupi "neovisnom pravosuđu BiH", kako kaže. Konačno, "jebeš Hrvatsku prema Bosni i Hercegovini", poruka je najvećeg od najvećih umova Slavonije i Baranje. Pa u ime hrvatskih domoljuba, i u ime hrvatskih intelektualaca, saobraća sa svojim Slavoncima i Baranjcima preko Politike, dabome, bratske - beogradske. Stoga poruka građanima Slavonije i Baranje glasi, izaberimo kandidate HDSSB-a, za župana Vladimira Šišljagića, i osječkog gradonačelnika Krešimira Bubala. I stvarno!
Dosadašnji sustav samo upravljanja / samoposluživanja na zajednički a zapravo tuđi račun vlada 40 godina.
Taj sustav se raspada jer ništa ne može biti funkcionalno i održivo ako se ne vodi stručno, ako uopće nije važno koliko se troši te ako je sve otvoreno i snažno opredjeljeno za sve veći nered, trošenje, neplaćanje, pljačku i da ništa nije važno. U upravljanju se ne može svime jednako upravljati, jer tada upravlja krdo sustava i nitko. Demokracija je jedno a u okviru toga složeni projekt može voditi najviše nekoliko osoba a ne tisuće i sav sustav, baš sav sustav ne može rješavati 99 % toga.
Ljudi, zaista, nemojte glasati u nedjelju, ionako nećete ništa promijeniti, sve će biti isto kao i prije tko god dođe na vlast. Stvarne i izmišljene afere ćemo gutati kao i prije, Bandić će pobijediti u Zagrebu, krasti će se i raditi samo pred izbore. Zaista, nemojte glasiti, jer nitko nema plan niti magični štapić da riješi vaše probleme istog trenutka, pa čemu gubiti vrijedne sate sna i dokolice na ispunjavanje listića. Zaista, zar nije ljepše odvući psa u šetnju nego obaviti šetnju do najbližeg glasačkog mjesta. Zaista, zar nije samoubojstveno posvetiti pet minuta vremena da zaokružite one koji ionako neće za vas ni prstom mrdnuti u iduće četiri godine?
U četvrtak je u Santa Cruzu ubijen hrvatski branitelj, pukovnik HV, utemeljitelj Prvog internacionalnog voda pri zapovjedništvu obrane Laslova, prvi inozemni dragovoljac u HV, Eduardo Rozsa Flores - Chico.
Chico je po uvjerenju bio komunista, jer drugo nije ni mogao biti, potjecao je iz obitelji mađarskog židova i španjolke, koji su dom ustanovili u Čileu, a nakon dolaska Pinocheta, obitelj je izbjegla u Švedsku.
Chico u Hrvatsku dolazi u lipnju 1991. godine kao novinski izvjestitelj, iako komunističkih preduvjerenja i indoktriniran crvenim idejama, Chico, je vrlo brzo shvatio da je u Jugoslaviji sve okrenuto naglavačke, da crvena zvijezda sije smrt, zvijezda koja je njemu na kapi Chea predstavljala pojam. U rujnu 1991. stupa dragovoljno u redove ZNG. Borio se u Baranji, sudjelovao u obrani Osijeka i Laslova, bio je tri puta ranjavan, jednom vrlo teško, kada je proveo 7 dana u komi.
Ovim putem želim se oprostiti od hrvatskog časnika, suborca i velikog Hrvata, bez obzira što je rođen u Boliviji.
Protekli godinu dana gledamo puno toga što se može svrstati u 'Predizborni sport', isto kao i sa vaterpolistima kada su davali svoju potporu HDZu, pa onda rukometaši isto tako….
Pitamo se kako to da upravo ti vrhunski sportaši nalaze potrebu da reklamiraju HDZ?
Pogledajmo malo uvjete u kojima se nalazimo kao država što se tiće sporta, rezultati nisu samo rezultat dobrog sporta i rada već i uvjeta i podrške 'financijera' što je sasvim normalna formula, 'Više novaca = više rezultata' tako to ide u vrhovnskom sportu u cielome svijetu… možemo zaključiti kako 'novac = dodatna motivacija'.. bez obzira koliko ljubitelja sporta to demantirali, formal drži vodu.
HDZ kao organizacija koja ima dosta sličnosti nekadašnjoj komunističkoj (režimskoj) partiji ponajviše u svom radu i metodologijama a najviše u 'mentalitete' unutar same organizacije je jasno izjasnila kako će podržavati i pomogati sportašima kao i klubovima sa financijama iz državnog proračuna. Normalno HDZu za uzvrat se moraju neki sportaši i klubovi ponašati onako kako oni 'dirigiraju' za potrebe HDZa…. A za sudce nećemo ništa reči jel to nam je jasno kao i bijel dan!
Neovisni, ali ne i neutralni