U Mračno Vrijeme Komunizma nije bilo lako dobiti dozvolu za oružje, pa čak su i lovci prolazili kroz teške gnjavaže kako bi dokazali da su zavrijedili povjerenje i da mogu nositi duge cijevi. Bilo je to vrijeme kad se nisu, svakih nekoliko tjedana, događale oružane pljačke sa smrtnim ishodima. Represivni aparat je uzimao svoj danak u slobodi pojedinca, ali sigurnost običnog stanovnika bila je puno veća...
Dogodio se rat, postalo je normalno da svi nose oružje, oni lovci i njihovo lovačko oružje pomoglo je u prvim danima obrane.
Vraćanje oružja je išlo malo teže, nakon brojnih akcija stanje se nije promijenilo na bolje. Do oružja nikada nije lakše doći, pubertetlije rješavaju svoje probleme i frustracije povlačenjem obarača. Dvoje mojih susjeda nije dočekalo punoljetnost. Jedan je izgubio u igri ruskog ruleta, drugi si je presudio zbog nesretne ljubavi. Svi su znali da imaju oružje i nitko nije ništa poduzeo. Možda im se koji puta dogodilo da im nisu htjeli prodati alkohol, ali za pištolj ih nitko nije tražio osobnu.