Neovisni, ali ne i neutralni

U godišnjem izvješću ORCO grupe stoje mnoge konstatacije i brojke, koje su našim neukim ušima i očima strane i nespoznatljive, ali je unatoč tome posve jasno da je ORCO u teškim problemima, budući da im je samo unutar jedne godine ukupni prihod pao za cca 18 posto. Sam postotak malo znači, no radi se o padu oko 40 milijuna eura. To što je ORCO u financijskim nevoljama za nas nije toliko interesantno no jesz dio izvješća o Sunčanom Hvaru. Evo što tamo piše:

e. Ugostiteljstvo:
Usprkos nekih poboljšanja u rujnu i relativnom prebačaju Hotela MaMaison hotels ukupni prihod je doživio oštar pad u svim tržišnim pokazateljima radi pada stranih posjetitelja. U objektima Centralne Europe prosječna zauzetost je pala (54.0% prema 61.0% u Rujnu 2008), pa je pala i prosječna cijena po sobi (EUR 93.9 prema EUR126.3).
Što se tiče Sunčanog Hvara u Hrvatskoj, u trećem kvartalu 2009 prihod je pao za 17% n godišnjoj osnovici (9.6 prema 11.7 milijuna EUR) . Prosječna zauzetost na kraju Rujna dostigla je 51% (prema 53% prošle godine) s prosječnom cijenom 116.73 € (prema 115.06 € prošle godine). Bilo kako bilo , u vrijeme najviše sezone (Srpanj i Kolovoz), grupa je ostvarila porast popunjenosti (80.3% prema 76.1% u 2008) i držala prihod po sobi EUR 135.Restrukturiranje provedeno nedavno smanjilo je fiksne troškove i pojačava šanse za buduću profitabilnost.

Želimo li razumjeti temelj problema u svezi SH moramo se vratiti u 1991. kad je na ondašnjem VUR-u, 18. travnja donesen Zakon o pretvorbi, a i još mnogo ranije. Zašto?
Upravo zato jer je tim zakonom Republika Hrvatska postala vlasnik svih dotada društvenih poduzeća.
Ovo naglašavam zbog onih koji tek sad nakon 18 godina, uzaludno i manipulacije radi, raspravljaju o legitimnosti i legalnosti tog zakona.
Temeljem Zakona o privatizaciji od 1. ožujka 1996. Fond za privatizaciju, nakon završenog međunarodnog javnog natječaja, provedenog na zakonit način (suparnici u natječaju se nisu žalili) 18. lipnja 2005. potpisuje ugovor s Orco-m o javno-privatnom partnerstvu.
Da je u tom ugovoru (sporazumu) javno-privatno partnerstvo vrlo dvojbeno, to je valjda svakome jasno.
Ali,postavlja se jedno logično pitanje: Zašto prema hvarskom poduzeću bitno drugačiji odnos nego prema bilo kojem drugom u Hrvatskoj?
Odgovor je vrlo jednostavan. Pravna služba u SH-u je, svojom dugogodišnjom neaktivnošću, dočekala privatizaciju s neraščišćenim imovinsko-pravnim odnosima.

Kada smo prije dvije godine pokrenuli događanja oko afere Sunčani Hvar, mnogi nisu htjeli vjerovati u napisano. Pisali smo o sumnjivom JPP-u između Orco grupe i Vlade RH. Prema objavljenim tajnim ugovorima vidjeli smo da se tu u biti radi o čistoj privatizaciji, a da od JPP-a nema ništa. Nisu nam vjerovali. Govorili su da smo protiv Sunčanog Hvara i da želimo otjerati kompaniju spremnu na ulaganje u Hrvatsku. Sanader, Polančec i Mesić u više navrata podupirali su Orco grupu tvrdeći da se radi o dobrom ulagaču i da afera Sunčani Hvar ne postoji.

Na ovom blogu u više navrata pisali smo o Javnom privatnom partnerstvu Orco-a u Sunčanom Hvaru. Zadnji put bilo je to prije nešto više od godinu dana kad smo objavili i cijeli tekst sporazuma dioničara Sunčanog Hvara gdje smo konstatirali da se radi o katastrofi za Hvar i hvarane. Tada nam mnogi nisu vjerovali, a javili su se i glasovi nekih navodnih zaposlenika Sunčanog Hvara koji su tvrdili da im je Orco osigurao posao i redovne plaće.

Postoji dokument o povisnom dogovoru po osnovi kojeg su Forani bili počašćeni otočkin spasitejima iz širon svimat poznate multinacijonalne kumoanije PORKO. Slavni događaj je fotografski zabilužen na priloženoj sliki. Tute se vididu glavne face koje su Foranima donile priveliku sriću. Najprvo se na sliki vidi tajni agent Polovina (ne Himzo vengo Polančec) – to je oni mulac šta timido virucka iza kantuna (kako to sekrete spodobe obično činidu kad se radi o sekretim stvarima i dogovoriman ispod stola). Na istoj sliki s desne strane se vidi Lazuka (super bosančero), koji je pomaga povisnom dogovoru (u stilu uodanog kooperacijuna balkanskanski mudraca di se ispo stola sve fino i pametno dogovaralo a daleko od očiju ratoborne javnosti). U srid sride ove povisne slike se bećarski razbaškarijo Maršal (Jakov ka prava reinkarnacija pokojnog Joze), s pripoznatljivom kubankom u ruke.

HVARSKI GRADONAČELNIK UŽASNUT SLUČAJEM ‘SUNČANI HVAR’, PORUČUJE URBI ET ORBI - Pjerino Bebić: Neka Orco zna da je ovdje počela Buna pučana!
Orco je ponizio Damira Polančeca i Vladu RH, pokušavajući na lukav način ponuditi skriveni otkaz 20 posto zaposlenih u javno-privatnom partnerstvu. To znači, sve socijalne klauzule i svi dogovori o neotpuštanju radnika možete objesiti mačku o rep. Nismo zaludu upozoravali što se može dogoditi.
I odmah da raščistimo, otpuštanja radnika nemaju baš nikakve veze s recesijom. To je najprozirniji spin koji sam čuo u dugo vremena. A vjerujte, naslušao sam se svega i svačega. Strašno je što se taj užasni scenarij o otpuštanju radnika obistinio puno prije nego je itko, pa i u onim najcrnjim prognozama, mogao zamisliti. Mene u toj priči koja je ružna koliko god može biti, ipak najviše boli stav tih ljudi prema mojim Hvaranima.
Zamislite, Jacquesa Bourgoisa, predsjednik Uprave Sunčanog Hvara, radnicima govori o otkazima i poručuje: “Nisam vam ja drug Tito.“ Osim što ih pokušavaju izbaciti na ulicu, još ih uzimaju za pravo na taj način ponižavati. I ne samo njih.

Današnji business.hr donosi članak pod naslovom Orco bez novca, odlazi iz Hrvatske kojim najavljuju vjerojatno prvu hrvatsku žrtvu svjetskog kraha tržišta nekretnina. Nažalost radi se o već toliko spominjanoj Orco Property Group za koju je sada svima jasno da nije bila najsretnije rješenje za strateško partnerstvo na Hvaru. Budući da je business.hr nedostupan on line onima koji nisu pretplatnici prenosim najzanimljivije dijelove teksta:
Orco Property Group, čini se, odustaje od ambicioznih planova u Hrvatskoj, a splitski je ured već zatvoren. Kako saznajemo, zagrebački će ured Orca raditi samo do kraja sezone, a desetak zaposlenika je već dobilo otkaze.
Od niza najavljivanih projekata, ostaje samo u Sunčanom Hvaru, i to zato što ga veže ugovor s hrvatskom Vladom, no kuloari bruje da će vjerojatno i to prvom prilikom prodati. Zbog nedostatka novca, pitanje je hoće li realizirati u ožujku potpisan ugovor o 100 milijuna eura vrijednom projektu javno-privatnog partnerstva turističkog kompleksa na Obonjanu. Te smo informacije dobili od dobro upućenih izvora bliskih Upravi, koji su inzistirali na anonimnosti.

Kaže Erste Bank, a prenosi business.hr - Erste Bank: Orco zbog novih projekata mora prodati pola milijarde eura vrijednu imovinu. I onda kad se sve to poveže s akvizicjom na Obonjanu - eto ti na što se svodi cijela priča. Došli su na Sunčani Hvar, ušli u navodni JPP, a stvarnu privatizaciju, navodno uložili do 600 mil kuna (iako se vjerojatno radi o nešto nižim ciframa s obzirom na netransparentno izvješćivanje Orco Grupe, koje tolerira i Vlada i burza, kako kod nas, tako i u Češkoj, no zbog čega dionica već dugo uporno tone), da bi dobili dionice koje vrijede bar dva do tri puta više i sada bez svojih novaca hoće istu stvar ponoviti na Obonjanu. No čijim novcima - našim, odnosno investitora u Hrvatskoj. Model je jednostavan - Sunčani Hvar kupi Obonjan, onda radiš dokapitalizaciju Sunčanog Hvara što dobro zvuči. Ti s tom lovom umjesto Hvara gradiš Obonjan i svi na prvi pogled sretni i zadovoljni. Još tim potezom dodatno zakompliciraš JPP da ga nitko ne može raspetljati i opće veselje...

Sunčani Hvar i JPP/privatizacija s ORCO grupom je bila česta tema na pollitici. Kritiziranje, kritiziranje i opet kritiziranje je predvodio CNN bloger koji je čak i neke "afere" otkrio (tj. tutnuo mu je Željko Perić, PR savjetnik gradonačlnika Bebića preko PR agenata dokumente za "otkriti" aferu)... Naravno, pljeskali su svi...

Uglavnom tema kritike je bila da je JPP ugovor s Orco grupom napravljen s ciljem da Orco profitira u svim oblicima a da Hvar (i džrava) od toga neće baš imati koristi.

I naravno, po putu je netko uzeo novac zbog "namještanja" ugovora na korist Orco grupi (vjerojatno Polančec ako povjerujemo Mrakovom opisu kakav je on čovjek u prvom odlomku dnevnikaHrana, struja i brodogradnja)

Pozicija s koje su kritizirali - kafanski nivo. Slika je to njihovog shvaćanja biznisa, turizma specifično, i kako bi to trebalo biti kada bi oni (sve redom samoproglašene poštenjačine i stručnjaci) bili investitor s novcem i/ili znanjem.

Tko se sjeća još Zane Greya i njegove romantične priče s „Wild, Wild West“-a Riders of the Purple Sage ili „Jahači rumene kadulje“, u kojoj se zaljubljeni kauboj bori protiv one čudne mormonske religije. Ta vremena i priča su prošla, i vremenski i geografski su daleko od naše stvarnosti, ali smisleno su tu negdja okolo nas, jer nas slične opasnosti od nekih drugih biljaka (recimo Lavande), od neke druge religije (korupcije) , neke druge apokalipse (tranzicija) i dalje vrebaju. „Mnoge nam pogibli prijete na putu zemaljskoga života“ – tako počinje molitva Svetome Anti (na www.katolici.org ) a mogli bismo je uzeti kao preventivnu mjeru protiv nekih drugih i mnogo opasnijih „Rumenih jahača“.