Danas ja TRANSPARENCY INTERNATIONAL HRVATSKA izdao priopćenje povodom objave Globalnog korupcijskog izvještaja 2007 – pravosuđe. O problemu korupcije puno se govori i piše a gotovo ništa protiv nje ne poduzima. Metastaze korupcije najviše razaraju pravosuđe i zdravstvo. Pa pogledajmo.
„Samo je Bog iznad Sabora“ uzviknuo je zastupnik Šime Đodan prije petnaestak godina. I propustio dodati: „ I pokoji Hrvat“.
Povijest i političke prilike u Hrvatskoj pobrinule su se da svih ovih 17 godina, uz Boga, iznad Sabora postoji i pokoji Hrvat. U protekle tri i pol godine čak dvojica: Sanader i Šeks. Udruženim snagama provode opstrukciju i destrukciju rada oporbe u parlamentu. Uz pomoć nejasnog, nedorečenog i nepreciznog Poslovnika o radu Sabora.
Kako se približavaju izbori Poslovnik se tumači sve ekstenzivnije a rad Sabora je sve nepredvidljiviji.
Ova, 25. sjednica, započela je 21. ožujka ove godine. Najavljeno je da će trajati do 27. travnja. No toga dana predsjednik Sabora Šeks najavljuje NASTAVAK 25. sjednice 16. svibnja pa do 1. lipnja. Kontinuirano trajanje sjednice od 21. ožujka pa do 1. lipnja. Zašto? Prvo, da se izbjegne aktualno prijepodne i neugodna pitanja Sanaderu i njegovim ministrima. Drugo, otvaranje mogućnosti NEUVRŠTAVANJA oporbenih prijedloga u dnevni red. Naime, poslovnik predsjedniku omogućuje neuvrštavanja oporbenih prijedloga u dnevni red u toku trajanja sjednice. Poslovnik predviđa obavezu predsjednika da u dnevni red uvrsti prijedloge oporbe dobivene trideset dana prije SAZIVANJA sjednice. Ako nema sazivanja nove sjednice, rok od trideset dana produžuje se i prebacuje na iščekivanje nove sjednice.
Nesretno zdravstveno stanje Ivice Račana samo je potvrdilo teoriju da je jedini bitni faktor političkih promjena, u posljednjih pedeset godina, na našoj političkoj sceni – biologija.
Izbori se bliže, a medijima je danas bilo zanimljivo saznati što oporba misli da bi SPD trebao poduzeti glede Račanove nemogućnosti obnašanja vođe oporbe. Izjave HNS-a, HSS-a i HSP-a, kao, recimo, najznačajnijih predstavnika te oporbe, mogu se sažeti pod jedno; ne talasaj. Ne zaboravimo, SDP ih apsolutno podržava u tome.
Mogu prihvatiti kako prilikom inicijalnog odlaska Račana na liječenje nitko nije niti mogao pretpostaviti koliko je njegovo zdravstveno stanje loše. Logično je tada bilo Antunovićku postaviti kao namjesnicu stranke, kao najmanje zlo. Međutim, u međuvremenu se štogod toga dogodilo; SDP je krenuo u predstavljanje svoga programa na dosad neviđen način na ovim prostorima, ali, vjerojatno i njima samima, neobično uspješan. Jurčić, mic-po-mic, gradi svoju reputaciju kao čovjeka koji bi, uistinu, mogao uspješno voditi ovu zemlju iz premijerske stolice, a SPD nikako da počne i na njemu skupljati formalne političke bodove. Ostaje mogućnost da je ovo nećkanje samo takticiranje te će ove bodove poentirati tek kada bude vrijeme za to.
U Slavonskom Brodu je, napokon, lijepo biti SDPovac. I to po mogućnosti s mandatom u u Gradskom vijeću. Konačno se ne moraju sramiti svoje stranačke pripadnosti. Nakon toliko godina omalovažavanja najveće lijeve političke opcije, svima kojima je srce na lijevoj strani mogu biti više nego zadovoljni. Jer izborni im rezultati otvaraju mogućnost da, iako su prošli prilično loše za tako urbanu sredinu, sudjeluju u vlasti. Čak su na stolu neke ponude o preslagivanju vlasti na županijskom nivou. I mogućnost da SDP, bez izbora, dobije župana u Slavoniji. Što, sa sadašnjim načinom razmišljanja građana u toj regiji, ne bi bila mala stvar. Niti malo!
U svim razvijenim demokracijama građani znaju tko je i njihovoj državi vlast a tko oporba.
Hrvatska je čak i u tome izuzetak. Građani Hrvatske nikada ne mogu biti sigurni koje stranke u Saboru čine vladajuću večinu a koje oporbenu manjinu.
Jedan od razloga svakako je i u tome što je Sanader prilikom sastavljanja vlade 2003. godine okupio šaroliko društvo sa još šarolikijem koalicijskim odnosima. S nekim strankama je potpisao koalicijske ugovore, s nekim ugovore o suradnji, trećima je bilo dovoljno dati pet-šet funkcija državnih tajnika a nekim pobjeguljama iz stranka dao je naknadu od milijun kuna u mandatu da bi se ovi proglasili nezavisnim zastupnicima iako su u Sabor ušli na stranačkim listama. (Ivo Ločar, Slaven Letica i Ivo Banac)
