oporba

zamirzine

I opet, Ivo nam se smije :(

Ali stvarno nisam mislio pisati o ovome, jer sam lagano dosadan sa toliko kritiziranja vlade, pogotovo crkve u zadnje vrijeme.

Prvo sam vidio vijest kako je vlada donirala 330 tisuća kuna za vrata crkve u Virnjanima. I mislim si, ok, ajd da jednu aferu pustim, bez mojih 'zlobnih' komentara.

I onda pročitam kako se na vratima nalazi zahvala premijeru Sanaderu.

I ok, ajde neka i to bude, neću se živcirati, neću.

I sad ne znam, da li da sebe pitam, ili sve vas. Uz toliko afera, nenormalnih rasipanja proračunskih novaca, toliko sam (a bojim se i svi) postali ravnodušni na činjenicu da se za jedna vrata izdvaja 330k kuna.

I ako to nekako probamo 'ignorirati', uz to dolazi činjenica da se na tome zahvaljuju premijeru. Pa mogli su se zahvaliti i Vladi, ali Vlada to nije sama donirala.

Ali evo, novi ja, uspio sam i to nekako pročitati i pustiti na miru. Ali onda, naravno takvim stvarima nikad nema kraja, kaže Glasnogovornica Vlade, Sunčana Glavak:

Oporbeno djelovanje - ludom radovanje

Smisao oporbenog statusa je, ukratko, biti pain in the ass. Vladajuća stranka(e) nešto rade ili ne rade, a ti samo grintaš sa strane i govoriš kako to ne valja. Ne bi trebalo biti previše teško, barem taj dio. U idealnom slučaju, oporbena stranka, a pogotovo najjača bi trebala imati paralelan sustav (Vladu u sjeni) gdje bi razrađivala i smišljala bolje poteze od trenutne vlasti i pripremala se za dolazak na vlast. U nedostatku poluga vlasti, najjači saveznik oporbenih stranaka je javni govor - konferencije za tisak, saborska govornica, televizijske emisije i svi ostali mediji putem kojih bi nas birače oporbenjaci trebali uvjeriti da smo se onomad u studenom grdno prevarili i da ima boljih rješenja od statusa quo.

"Manjinska" kriza vlasti

Tresla se brda, rodio se miš! To bi bio najkraći opis posljednje "krize Vlade", koja zadnjih dana puni novinske stranice. A, sve je počelo kad je premijer izjavio da se (zasad) protivi uvođenju dvostrukog prava glasa za pripadnike nacionalnih manjina. Loptu su (opravdano!) brže-bolje prihvatili "manjinci", zaprijetivši uskraćivanjem potpore Sanaderovu kabinetu. Po starom dobrom običaju, Ivo ih je ponovno izvrtio, pa je - barem tako govore posljednja izvješća - na sastanku s predstavnicima nacionalnih manjina dogovoreno da se na jesen "otvori rasprava o uvođenju dvostrukog prava glasa za pripadnike manjina". Ili, drugim riječima, Sanader je kupio još nekoliko mjeseci mira za svoju Vladu. Čeka li nas na jesen nova kriza Vlade, nitko ne zna!

Institucionalna kriza VII - Trapula za črve!!

Jučer ujutro sam bio na uobičajenom prijateljskom subotnjem okupljanju i potpisao za Referendum za NATO iako sam s obje ruke za ulazak u NATO, jer je to Hrvatskoj potrebno a predstavlja približavanje našem konačnom cilju - ulasku u EU. Naime, osobno imam vrlo jasan stav glede tih dvaju asocijacija (NATO i EU) da jedino one Hrvatskoj mogu istinski pomoći da stasa u pravnu i sređenu modernu državu. Također osobno smatram da je EU pogriješila što nas nije primila preko reda, kao Rumunjsku i Bugarsku, ali i ovako s NATO-om je dobro.
Možda Vam se čini da su moje insistiranje na referendumu za NATO s jedne, i opredjeljenje za ulazak u NATO s druge strane, u suprotnosti – ali nisu. Oba moja opredjeljenja su na jednom te istom pravcu – na putu prema demokratizaciji i stabiliziranju Hrvatske. Pozivnica za NATO je tek opet jedna pozivnica, a mi smo jednu „pozivnicu“ već prokockali (onu za ulazak u EU), radi nesposobnosti i kompromiserstva ove vlasti s korumpiranim strukturama novohrvatskog društva, pa smo s njome uludo potratili najmanje tri-četiri godine, puste milijune Eura, i godina boljeg življenja. Zato se nešto treba mijenjati, i to brzo.

EU ili ZERP i Zapadni Balkan

Europa kojoj težimo i po cijenu ZERP-a po nalazima EK izgleda tako. Svjedoci smo još nedavnog zaklinjanja u ZERP u izbornoj kampanji gdje su mnogi čelnici upravo pitanje ZERP-a postavili kao prioritet kod sastavljanja nove Vlade. Danas, tek par mjeseci nakon izbora spremni su pogaziti izborna obećanja. Da li su trenutne najave novca iz pretpristupnih fondova jedini razlog zašto se leti u EU glavom bez obzira kada s druge strane država niti ne zna s čime raspolaže i koliki joj je miraz?
A onda kada pročitamo ideju o Zapadnom Balkanu pitam se koja je prava uloga Vesne Pusić i koliko je stvaran utjecaj predsjednika Mesića.
Nekoliko važnih i presudnih pitanja drage nam države minoriziraju se, mediji prate tek koliko im urednici dozvoljavaju, kritike nema od nikuda.

Gdje smo sad

Prošlo je skoro 3 mjeseca od izbora, i već mjesec i pol imamo koalicijsku Vladu s obimnim koalicijskim sporazumom. Super. Oporba nikad jača. Par ručica u Saboru ih dijeli od vlasti, gotovo pa savršeno. Hmm..Da.
Kako je formirana Vlada, katastrofična ekonomska predviđanja ne prestaju. Vlada vjeruje da je vrlo moguć takav tijek događaja i poduzima korake, ne bi li to spriječila. Opet bi rekli odlično. Hm.. Ali koje korake?
Demokratske, civilizacijskih dometa, oni LIJEPO MOLE, trgovce, bankare koji su već ostvarili odličan profit od ovog društva, da u cilju spašavanju istog, malo smanje kamate, i tako doprinesu općem oporavku.
Isto tako LIJEPO ZAMOLE tvornicu umjetnog gnojiva u Kutini da ne podiže baš toliko cijene, jer će poljoprivrednici propasti.
Vlada ZABRANI podizanje cijena električne energije i plina, ali opet LIJEPO ZAMOLI INU da više ne podiže cijene svoji goriva.
Od ovolike pristojnosti me je već zaboljela glava. Počelo mi je promicati, da li mi živimo u društvo koje se temelji na tržišnom poslovanju i sličnim stvarima.

Snaga oporbe?

Posljednjih nekoliko dana sve više i više razmišljam o snazi buduće oporbe.

Dakle kako sada stvari stoje u vladi će sasvim sigurno biti HSS i to kao ključni faktor stabilnosti. Iz toga proizlazi da će upravo HSS biti ahilova peta sljedeće vlade.

I tu vidim potencijalni problem (ili priliku ovisno o stajalištu) zato što će oporba uvelike moći vezati ruke vladi. Da pojasnim malo:

Ako uzmemo hipotetsku situaciju gdje oporba predloži povećanje subvencija za poljoprivredne proizvode HSS baš i nema previše manevarskog prostora kod takvih inicijativa, jer ili će podržati inicijativu te natovariti velike financijske probleme vladi ili ako odbije inicijativu izgubiti će veliki broj birača.

Sljedeći primjer i to onaj u skoroj budućnosti je proglašenje ZERP-a. U slučaju da vlada poklekne zahtjevima Slovenije i Italije i poželi odgoditi primjenu ZERP-a oporba ima mogućnost za proglašenje ako pritisne HSS.

Sve u svemu izgleda da će nam se politička realnost približiti zapisanom ustavu, to jest centar moći će se iz vlade preseliti u sabor.

E to ja zovem prava demokracija!

I znaju i ima ih

17.3.2007. objavio sam post Ima ih koji znaju.
U njemu sam htio reći kako SDP prednjači pred ostalim političkim snagama u Hrvatskoj u tom trenutku. Događaji iz zadnjih desetak dana potvrđuju moju tezu.
Tada, u proljeće ove godine, SDP je nametnuo ritam ovogodišnje kampanje. Izišli su sa ciljevima svoje gospodarske strategije. Ostale stranke su, kao uostalom i cijela javnost, tada bile šokirane izlaskom SDP-a sa svojim strategijama. Kao posljedica toga šoka uslijedila je poplava strategija i ostalih stranaka. Svaka stranka koja drži iti malo do sebe je izišla s nekakvim programom. Izuzev HDZ-a. Oni tvrde da svoj program već provode. Građani Hrvatske jako dobro znaju kakav je taj HDZ-ov program.

Vukelić nesposoban u Brodosplitu, lažov u KIM-u

Pljačke, laži, palež hrvatska su svakodnevnica. Ne, nisu to rubrike crnih kronika nego stil ponašanja onih koji su od naroda dobili mandat da upravljaju imovinom države. Od početka devedesetih godina sustavno i sve drskije se pljačka hrvatska imovina preko Hrvatskog fonda za privatizaciju. Državna revizija u svom izvješću saboru utvrdila je nepravilnosti. Sabor i Državno odvjetništvo nisu poduzeli ništa.

U akciji Maestro uhićena je organizirana skupina koja je temeljem svojih ovlasti pljačkala hrvatsku imovinu. U samoj akciji, vrh odgovornih iz Upravnog odbora neopravdano je izostavljen iz istrage. Istraga je tajna kako bi se od javnosti sakrila istina u poslovanju u fondu?

HSS - ima li pilota u avionu?

Gotova je još jedna sezona Piramide. Marijana Petir pridružila se Milanu Bandiću u dvorani slavnih, a Željka Ogresta i Dubravko Merlić imaju razloga za zadovoljstvo. U finalu Piramide (tzv. Super-Piramida) sučelili su se Marijana Petir, Anto Kovačević i g. Glumac čijeg se imena sada ne mogu sjetiti. Oprostite jednom senilnom starcu g. Glumac.

G. Kovačević bio je dosljedan samome sebi i svojoj retorici, tako da na njega neću trošiti puno riječi. G. Glumac se trudio ponuditi jednu drugačiju sliku i način razmišljanja, svojstven liberalima i umjetnicima. Preostaje nam Marijana Petir, članica predsjedništva HSS-a, uvjerljiva pobjednica Piramide i glavna akterica ovog posta.

WriteSomething knjiga
Syndicate content Syndicate content