pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Jeremić i Dodik izrekli su optužbu da je Hrvatska izvela etničko čišćenje Srba i istina je kako su time prekršili pravila dobrog ponašanja u gostima. Odgovorili su im Sanader i Mesić ističući ispravno kako je Hrvatska bila napadnuta i kako je u nametnutom ratu pobijedila. No, dva vješta hrvatska govornika (i vješta lažljivca) zaobišli su odgovor na jedinu izrečenu optužbu.

Budimo jednostavni.
Vlast Franje Tuđmana proganjala je Srbe od prvog do zadnjeg dana.
Tuđman je došao na vlast uvjeren da su Srbi remetilački faktor i da s njima u Hrvatskoj nema dugotrajnog mira. Do kraja njegova desetogodišnjeg mandata Srbi su uglavnom iskorijenjeni. Njihov broj stalno je padao: prije oružanog sukoba, za vrijeme rata i četiri godine poslije rata. Nestali su iz gradova i iz sela, iz pobunjenih područja i nenapadnutih krajeva.
Činjenica da je Hrvatska bila napadnuta i da su hrvatski narod i država bili u izravnoj fizičkoj opasnosti, učinila je da se oko Tuđmanove mračne ideje stvori nacionalni konsenzus. Srbi su potjerani a da nije bilo značajne institucije, stranke ili medija koji bi se progonu usprotivio ili ga do danas uopće nazvao progonom.

Makar potpora javnosti Gotovini ne posustaje, a mnogi građani nastavljaju negirati da je hrvatski narod u ratu bio išta osim žrtve, najveće i najočekivanije suđenje vjerojatno će pomoći zemlji da se suoči sa svojom ulogom u ratu i prihvati sliku rata u boji umjesto crno-bijele simplificirane perspektive te shvati da su zločinci postojali na svim stranama. HTV je najavio javno prenošenje rasprava, što je kopernikanski obrat u odnosu na pažnju koja je posvećivana drugim postupcima (uz iznimku onog Miloševiću) koji bi jedva zaslužili koji izvještaj, čak i kad se sudilo radi zločina nad Hrvatima (npr. Tužitelj protiv Milana Martića, Tužitelj protiv Milana Babića, Tužitelj protiv Rasima Delića, itd). Javni prijenosi pomoći će u suočavanju s prošlošću ali i prvi puta pružiti pravu priliku javnosti da vidi kako uopće izgleda postupak pred međunarodnim sudom. Opterećen pravilima, složenošću materije i obujmom, pravni postupak pred UN-ovim tribunalom nije predstava za javnost u kojoj zamaskirani protagonisti plešu ples prema očekivanjima javnosti nego pravni postupak u kojem je potrebno dokazati svaki navod optužnice van razumne sumnje rigorozno slijedeći detaljna pravila.

Predmet Gotovina i drugi najveći je i jedini predmet za zločine koje su počinili etnički Hrvati u Hrvatskoj koji će provesti Haški tribunal. Dok su zločini srpskih optuženika nad Hrvatima u Hrvatskoj procesuirani u nekoliko postupaka (Martić, Babić, Milošević, Mrkšić i drugi), a u nekima će tek biti (Šešelj, Simatović), jedini drugi postupak protiv etničkih Hrvata prepušten je hrvatskom pravosuđu i odvija se na Županijskom sudu u Zagrebu. Kritike na rad suda koje se temelje na navodnoj disproporcionalnosti etničkog optuživanja i "izjednačavanju krivnje" bivaju nemilosrdno poražene u sukobu sa statistikom i zdravim razumom jer etničkim sastavom optuženika dominiraju osobe srpske nacionalnosti, što i odgovara povijesnoj istini o etničkoj atribuciji ratnih zločina počinjenih na prostoru bivše Jugoslavije. Makar Srbija još nije dožvjela dostatnu razinu otriježnjenja glede njene uloge u ratovima i stradanjima, Hrvatska se nalazi na sličnom putu katarze koji je počeo postupkom tzv. Gospićkoj skupini (Norac i drugi), nastavio se postupkom protiv Branimira Glavaša i kulminirao onim protiv Ademija i Norca.

Je li javnost spremna za novi val triježnjenja od ratne propagande 90-tih postupkom Gotovina i drugi?

O izborima u Srbiji, informiranja radi, pogledao sam web stranicu dnevnih novina Politika, Beograd na politika.co.yu. Osim na ćirilici može se čitati i na latinici. Za one mlađe navodim, a starije podsjećam da je to najstariji dnevni list na Balkanu, prvi broj izašao je 25. siječnja 1904, prvi vlasnik i osnivač bio je Vladislav Ribnikar. Danas vlasništvo dijele popola Politika AD i njemački medijski koncern WAZ (Westdeutsche Allgemeine Zeitung) Medien Gruppe. Slično su kod nas napravili WAZ i EPH.

Raduje me pobjeda g. Borisa Tadića jer će tako Hrvatska imati u svom susjedstvu predsjednika države s kojim će se lakše rješavati otvorena pitanja. G. Boris Tadić je prijatelj našeg g. Zorana Milanovića.

O izborima za predsjednika Srbije je već oko 22,00 sata, dakle manje od 4 sata poslije zatvaranja birališta sa Politike online objavljenog teksta pod naslovom „Tadić proglasio pobedu, Nikolić priznao poraz“ izdvajamo slijedeće dijelove članka:

„...On je čestitao svom protivkandidatu Tomislavu Nikoliću na „veoma teškoj i fer borbi” jer, kako je rekao, broj glasova koje je Nikolić dobio zaslužuju svako poštovanje i uvažavanje.

Čitam novi Globus i intervju s to be potpredsjednikom Vlade za vanjsku politiku - Miloradom Pupovcem i ne mogu vjerovati. Iako me ništa više ne iznenađuje od tog iskusnog predavača političke škole u Kumrovcu, čime se i u razgovoru hvali (pogledajte ranije dnevnike u kojima npr. Pupovac ne zna koji se dan antfašitičke borbe obilježava u Hrvatskoj), frapira me činjenica da nitko ne nalazi potrebe to komentirati, bilo od politike ili medija. Da je slučajno Milanović sastavljao vladu i napravio ove ustupke (a vjerojatno još koji) Sanader bi mu bez puno razmišljanja izveo desnicu na cestu. A o tome koliko će nas to kao porezne obveznike koštati i tko je takve sporazume odobrio i kada, do danas ni riječi. Ali zašto se čudimo, pa ionako nas danima zabavljaju sa zabranom pušenja, 0 promila ili promjenama dokumenata...

Da zaokružimo temu jer je ovo uistinu pogled s druge strane - Tihomir Dujmović u današnjem Večernjaku.
Kad se desetljećima prije svakog svibnja slavio dan pobjede nad fašizmom, je li njemu ili bilo kojem drugom danas pregnantnom borcu za ljudska prava palo na pamet postaviti tezu: ako se na skupovima pobjede nad fašizmom ne budu slale poruke tolerancije, bit će jasno da se slavi pokolj na Bleiburgu? Nije, a logika je ista! To prije što su i Drugi svjetski rat i Domovinski rat vođeni protiv raznih oblika fašizma! Ili netko misli da je Miloševićeva agresija bila nešto drugo? Pupovac je ovih dana bio na proslavi 27. srpnja, nekadašnjeg jugoslavenskog Dana ustanka. Do 1990. taj se dan slavio kao početak antifašističke borbe.

Oluja 1995. (photo by www.vecernji.hr)

Danas je državni praznik. Dan zahvalnosti, dan pobjede. Dan Hrvatske. Moj djed je poginuo za nju, ubili su ga srpski žandari. Moj otac je poginuo za nju, ubili su ga komunistički partizani. Dobar dio svog života aktivno sam rušio Jugoslaviju i stvarao uvjete za slobodnu Hrvatsku.

Zato ja danas slavim i ne zanimaju me uobičajeni prigovori. Da, moglo se državu i bolje osnovati. Sigurno! Pametnije? Možda. No to nije danas, barem ne danas relevantno. Države koje su imale sreće da se osamostale davno prije nas, osnivane su od ubojica, razbojnika, gusara – koji su se nazivali kraljevi, kneževi, prinčevi. I nitko to danas više ne spominje. Ni predbacuje.

Zajednica Srba u RH: Položaj Srba u Hrvatskoj nezadovoljavajući stoji u priopćenju poslanom jučer kojeg danas prenose mediji, a što se sve kao slučajno poklapa s Danom domovinske zahvalnosti, obljetnicom Oluje i intervjuima Milorada Pupovca, te izborima kandidata za saborske zastupnike Srba.
"Legitimnost Oluje ne opravdava zločin. Za vrijeme Oluje razoreno je 1.200 naselja - 24.000 stambenih i 13.000 gospodarskih objekata, a velik broj civila je ubijen ili se vode kao nestali", ističe Zajednica Srba u RH u svom priopćenju, te dodaje da "Oluja" traži "ozbiljan povijesni odgovor, a ne mitski diskurs".

Tesko je biti pametan !
To je cesto koristena uzrecica, obicno to kazemo kad je posrijedi nesto tako slozeno da valoriziranje i moralni sudovi tesko padaju iskrenom i dosljednom promatracu. Kazu da svako promatranje nekog procesa mora teci uporedo s tim procesom, biti dio njega, inace konacan sud nije vjerodostojan. Isto tako, kazu da ukoliko si dio nekog procesa, mijenjas prirodu tog procesa, a ono sto se dogada mijenja i tvoju vlastitu prirodu i prestajes biti neovisni promatrac.
U tom svijetlu jako se cudim zagrizenim teoreticarima i kriticarima koji vlastite istupe temelje na uvidu o cinjenicama iz tude perspektive i onog sto su negdje culi ili procitali. Pitam se uvijek - koliko su relevantne ocjene nastale na informaciji iz druge-trece ruke i jos k tome - sto je neizbjezno - drukcije vizure promatranja kojoj mozemo vjerovati ili ne.

Franjo Tuđman sanjao etnički čistu Hrvatsku je naslov članka u ovosubotnjoj Slobodnoj Dalmaciji koja je izvijestila o završetku rada na međunarodnom istraživanju "RAT U HRVATSKOJ 1991.-1995.”Znanstvenici ističu da je Tuđman ‘preferirao etnički homogenu Hrvatsku’, ali zaključuju da ‘Oluja’ nije bila etničko čišćenje hrvatskih Srba, jer ‘nema dokaza da ih je hrvatska vlada planirala protjerati’.Budući da se rasprava o tezama Milorada Pupovca dotakla i ideje da se znanstveno istraži što se sve događalo, učinilo mi se dobrim otvoriti i tu temu kao posebni dnevnik, prigodno uoči Dana domovinske zahvalnosti.

Ovaj post sam zapravo pocela kao komentar na tekst "Milorad Pupovac ne zna sto slavimo na Dan domovinske zahvalnosti", pa se oduzilo.

Kad je rijec o navedenoj tematici, treba biti posten i dosljedan - i nadasve - realan.

Nitko normalan ne osporava da se u svakom ratu dogadaju stravicne stvari, kad spirala nasilja krene, nitko vise ne izade cistih ruku, takva je priroda ratova. Sto niposto nije opravdanje za cinjenje zlocina i ne amnestira motiv da se sve i svasta moze napraviti u cilju obrane. Legalna obrana svog na svome ne smije i ne moze pravdati nikakav zlocin nad nevinima. Dovoljno je strasno kad dode do kolateralnih zrtava. Nevina zrtva je nevina zrtva, neovisno na kojoj je strani.

U Hrvatskoj još ima glava koje vjeruju u ratne ciljeve kazao je Milorad Pupovac za Index.hr na temu Dana domovinske zahvalnosti. Taj ugledni građanin Hrvatske Srpske nacionalnosti ne zna što se slavi 5. kolovoza:Kada govorimo o slavlju, mislim da bi smo se danas, 12 godine nakon "Oluje", svi skupa trebali zamisliti što zapravo slavimo. Je li to završetak rata s takvim stradanjima i posljedicama, ne samo za Srbe koji su izbjegli nego i za cijelu Hrvatsku. Uz dužno poštovanje prema onima koji obilježavaju taj dan, mislim da je došlo vrijeme da se okrenemo politici koja će promisliti što se zapravo u svemu tome treba slaviti.

U našoj zemlji gotovo ništa ne može proći bez da se umiješa politika, a javnost se pri tom redovito dijeli na one koji su „za“ i one koji su „protiv“. Kako se kompromis rijetko postiže, svi se volimo pozvati na „struku“ koja bi kao Deus ex machina trebala riješiti prijepor. Međutim, što raditi u slučajevima kad se i struka podijeli?
Prijepor oko uvođenja zdravstvenog (seksualnog) odgoja u škole još traje, a struka i javnost se već dijele oko novog problema. Pitanje je časa kad će se morati umiješati i politika.

Radi se o udžbenicima povijesti za osmi razred osnovne škole. Kako je propisano, udžbenike piše i nudi više autora, povjerenstvo Primorčevog ministarstva odabire one koji zadovoljavaju minimalne standarde, a potom se nastavnici odlučuju za jedan od odobrenih. Sustav je jasan i naoko ne bi trebalo biti problema. Ipak, problemi su na pomolu.

“Koga vi sramotite?! Ma, sami sebe. I one kojima vi zapovijedate i za koje odgovarate. A za one naše mrtve, poginule, koji su ginuli za ovo!“ - usporava Gotovina no svejedno ljutito nastavlja dalje:- „Trebate imati malo obraza jer za ovaj Knin se gine od Dinare, od ove zime, desetog mjeseca. A da ne govorim od one zadnje operacije i koliko je njih nastradalo, i koliko je njih još dan-danas u bolnici i onih koji su trajni invalidi. A vi se ponašate tako, zapovjednici!“ (Ante Gotovina na Kninskom sastanku 6. kolovoza 1995. na kojem iznimno oštro proziva zapovjednike zbog opće pljačke i kaosa)

Godine 2007. pisati da su "Srbi pobili" toliko i toliko "ličkih Hrvata početkom devedesetih", da bi se opravdao zločin nakon akcije Medački džep kao što to čini današnji Hrvatski list iz Zadra, čisti je fašizam kojem je redakcija Ivice Marijačića sklona od prvog broja toga tjednika.Ista je to vrsta fašizma koju susrećemo u tzv Republici Srpskoj ili Srbiji gdje pišu da su Hrvati pobili "toliko i toliko" Srba nakon akcije Medački džep ili Oluje.

Smiješni su ti naši novokomponirani fašisti koji se vole predstavljati kao "desnica" ili "konzervativci", a činjenice da je Josip Perković, ozloglašeni šef Udbe i SIS-a, nakon obznanjivanja njemačke tjeralice za njim dao jedini intervju baš Hrvatskom listu, te da taj tjednik nije objavio ni jednu negativnu informaciju o Perkoviću, a zalažu se za lustraciju udbaša, jasno govori u čijoj je kuhinji taj njihov fašizam skuhan.

...ili jasnije: Carla te tuži, Carla ti i sudi!

U svakom sudskom procesu vrijedi pravilo: optuženik je nevin sve dotle dok Sud ne utvrdi drugačije...osim procesa i postupaka po haaškim pravilima koja interpretira isključivo glavna tužiteljica Carla del Ponte, kako god joj se prohtije!

Uzgred, na optuženičkoj klupi ne sjedi nevino optuženi ratni heroj Ante Gotovina nego(-što je bez presedana u pravosudnoj praksi čak i jednog Nuernberškog procesa nacističkim zločincima-) 'hrvatski narod odnosno njegov vojni i politički vrh' s anatemom udruživanja u zločinačku organizaciju s ciljem etničkog čišćenja, rasnog i vjerskog progona....itd.!