Kad sam već popratio komentarom referendum u Dubrovniku, ne zaboravimo ni onaj u Fužinama!
Dva tjedna prije referenduma u Dubrovniku (na dan izbora za EP), na području općine Fužine bio je održan referendum s pitanjem "Slažete li se da na prostoru označenom u Prostornom Planu Općine Fužine kao IS11 zona vjetroparka Zvirjak bude smještena vjetroelektrana Fužine?" Iako je od onih koji su na referendum izašli 82% bilo protiv, po zakonu referendum nije uspio jer je izašlo samo 46,6% od 1415 upisanih birača. U samom mjestu Lič, u neposrednoj blizini sporne lokacije, izašlo je više od pola, ali ipak tek 58% upisanih birača. Zanimljivo je, da je na referendumu manje ljudi glasovalo protiv projekta, nego je potpisalo peticiju dva mjeseca ranije.
Preneseno s bloga Ekološka ekonomija.
Članak objavljen u New York Timesu prava je bomba za sve one koji se bave klimatologijom: jedan od ključnih svjetskih klimatskih skeptika R. A. Muller objavljuje svoje preobraćenje!
»Nazovite me preobraćenim skeptikom. Prije tri godine uočio sam probleme u prethodnim klimatskim studijama koje su, po mom mišljenju, dovodile u sumnju da uopće postoji globalno zagrijavanje. Prošle godine, kao rezultat intenzivnog istraživačkog napora u kojem je sudjelovalo desetak znanstvenika, zaključio sam da je globalno zagrijavanje realnost i da su prethodne procjene stupnja zagrijavanja bile korektne. Sad idem i korak dalje: uzrok su gotovo u potpunosti ljudi.«
Kao što smo objavili prekjučer, u Riju je usaglašen prijedlog završne deklaracije, a civilno društvo je razočarano. Navodimo nekoliko poveznica u vezi s ovom temom.
Nobelovka za ekonomiju Elinor Ostrom umrla je prije desetak dana. Nedugo prije smrti, govorila je o prestojećem skupu Rio+20. Ostrom je dobila Nobelovu zangradu za svoja istraživanja o upravljanju zajedničkim dobrima ("commons", što u ekonomiji treba razlikovati od "opće dobro"). Ona je teorijski pobijala zaključak iz teorije igara o "tragedy of the commons", po kojem je jedini učinkovit način upravljanja zajedničkim dobrima da se ona podijele privatnicima, te također praktički, navodeći brojne primjere uspješnog zajedničkog upravljanja u svijetu. (Doduše, za nas u Hrvatskoj, koji smo posve odbacili pojam solidarnosti, to ne vrijedi. Mi imamo crony capitalism u čistom obliku. Ni najradikalniji radnici ne traže radničko upravljanje, nego "dobre" kumove (cronies) koji će im biti gazde i zaštitnici.)
Konferencija je cijelo vrijeme pripremana i očekivana bez entuzijazma i elana, koji je pratio one iz 1972. u Stocholmu i 1992. u Rio de Janeiru.
Prenosim s portala ZelenaPolitika.Info.
Dajemo prijevod bitnih dijelova članka, objavljenog na portalu sciencedaily.com.
Članak sažeto i precizno opisuje znanstveni uvid u međuodnose tehnologije, ekonomije, društva i politike, koji stvaraju prijetnje dugoročnih neodrživosti.
Nažalost, mnogi znanstvenici slijede prirodnoznanstveno-tehnološki redukcionizam, zanemarujući širi društveni kontekst i utjecaj svojeg rada. Osobito je to prisutno kod genetskih inženjera, koji hvale Brazil zbog uvođenja genetski modificiranih organizama u poljoprivredi (soja i kukuruz).
Društveni i politički razvoj u Brazilu u posljednjih desetak godina ipak ide u pravcu koji ulijeva nadu. Vlada uspijeva unaprijediti ekonomiju i socijalnu pravdu, a pritom očuvati pluralističke demokratske institucije. Zabrinutost naroda zbog ekoloških problema pokazala se na posljednjim predsjedničkim izborima, kad je kandidatkinja zelenih dobila 20 posto glasova.
Prenosim tekst objavljen na mrežnom sjedištu ZelenaPolitika.info. Još jedan proizvod mojeg "radnog odmora". :)
Hrvatski Zakon o vodama, donesen 2009., u skladu s Okvirnom konvencijom o vodama EU, zabranjuje komercijalno iskapanje šljunka iz korita rijeka. Određene količine smiju se vaditi samo u okviru regulacijskih radova. Ekolozi i okolišari (stručnjaci i aktivisti za okoliš) niz godina upozoravali su na štetnost prekomjernog šljunčarenja.
Duga Resu potresa afera vezana uz spalionicu otpada. Građanska inicijativa Duga Rese u osnivanju poslala je 24. lipnja na sve moguće službene adrese, od ureda Predsjednika RH naniže, obavijest o peticiji "Želimo čist zrak i rijeku Mrežnicu", koju je potpisalo 4,900 građana. U srijedu 5. srpnja održan je javni prosvjed ispred ulaza u tvornicu, na kojem je sudjelovalo 500 građana.
Akcija je pokrenuta zbog opravdane sumnje i činjenica da se u prostoru nekadašnje Pamučne industrije, danas u vlasništvu tvrtke T7 VIS, spaljuje opasan kancerogen otpad.
Posjetite i stavite u svoje favorite blog "Zelena politika" na wordpress.com! Uskoro i mrežno sjedište zelenapolitika.info!
Predsjednica Vlade Jadranka Kosor jučer je u radio emisiji najavila povlačenje iz saborske procedure prijedloga izmjena Zakona o vodama i Zakona o financijranju vodnoga gospodarstva, kojima se otvarao prostor za privatizaciju jednog od najdragocjenijih hrvatskih prirodnih resursa.. Tu je odluku donijela nakon konzultacija, između ostalih, sa sisačkim biskuom Vladom Košićem.
Otvoreno prosvjedno pismo predsjednici Vlade prije nekoliko dana su uputili zajednički Zelena akcija, Franjevački svjetovni red i Franjevački institut za kulturu mira. U njemu se između ostaloga kaže:
Još u 1980-ih, počela je praksa da kamenolomi i šljunčare rade kršeći propise. Nakon osamostaljenja Hrvatske, to se strelovito povećalo. Cijela ta djelatnost radi 90% mimo propisa. Dobiju, recimo, koncesiju za istraživačke radove na nekoj lokaciji, a onda umjesto par tisuća kubika iskopaju milijune kubika kamena i nikome ništa. Mnogo se puta bunilo stanovništvo u bliskoj okolini, zbog buke, vibracija, teških kamiona koji prolaze cestama koje za to nisu predviđene, ali ima ih premalo da nešto postignu. O tome sam kao novinar u jednom malotiražnom tjedniku pisao prije 12-13 godina.
Pljačka vrijedna 140 milijuna kuna
Prašina ugušila Ivanec
Zelena lista
Gradska organizacija Zagreb
21. rujna 2010.
PRIOPĆENJE ZA JAVNOST
Kako javljaju mediji, do danas nije jasan uzrok smrti dvojice radnika na zagrebačkom Jankomiru ove subote.
Zelena lista, pridružena članica Europske zelene stranke, upozorava da se vrlo vjerojatno radi o posljedici dvije ekološke katastrofe, koje traju desetljećima: ilegalnog iskapanja šljunka i odlaganja opasnog otpada.
Poznato je iz brojnih primjera da se uz Savu, kao i uz Dravu, još od 1990-ih godina masovno ilegalno iskapaju milijuni kubika šljunka.
Povremeni prosvjedi lokalnog stanovništva (najogorčeniji u Mičevcu; vidi: mrežno sjedište Zelene akcije Mičevec, Završno izvješće monitoring 2006. godina i ranije) ostajali su bez gotovo ikakvog učinka.
Prije petnaestak godina mi je brak bio u ozbiljnoj krizi; nitko nije švrljao sa strane (bar koliko znam :) ali je bilo stvarno loše. Kao ozbiljni ljudi svjesni težine trenutka i odluka koje dolaze, odlučimo posjetiti bračnog savjetnika. I čovjek nam spasi brak. Ne svojom sposobnošću, jer tip baš nije bio nešto preblistav, nego time što smo došli napokon do jednog konsenzusa - da je on totalno promašen na tom mjestu (bar za nas) i da mi to sami sigurno možemo bolje.
Međutim, od njega sam dobio još jednu stvar zbog koje ću mu biti doživotno zahvalan. Dio nekog razgovora je mogao ići ovako:
- Stvarno mi ide na živce s tim svojim ostavljanjem čarapa po podu.
- Ne'š ti problema! Pa stajat će na podu dok se ne pokupe.
- Dobro, gospođo, a što ste vi napravili da se to više ne događa?
- Ne znam koliko puta sam mu rekla da ne ostavlja stvari za sobom!
- Super da ste mu to rekli, ali što ste napravili da to ne bude tako?
- Pa ne znam, evo i sad ću mu pred vama još jednom ponoviti: MIČI TE ČARAPE S PODA!
- Dobro je za početak, ali što ćete napraviti ako se to nastavi?
...
