pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

osveta ili pravda,
ili ognjen šimić bolji kardiokirurg nego ika šarić sutkinja
imate puno pravo na svoje mišljenje, i osjećaje
ne volim previše moralističkih slojeva na otužnoj realnosti
puno pozivanja na moral ponekad odvede u kakav manji linč
i volio bih barem malo pojasniti svoj stav

korupcija nas je gadno stisla
ali maoizam još i više
mislim da smo se dali u previše moraliziranja
ika šarić, mediji, komentatori na politici
pa evo malo za razmišljanje
prije nego hraknete

osveta ili pravda
kriv je
kažnjen je strogo
ika šarić nije loš sudac, ali je šimić sigurno bolji kardiokirurg,
zašto
nije kažnjen zato što je kriv, nego zato što je
a) bahat
b) nagazio jakog igrača
bahatost ga je koštala svjedočenja, kada se jednom aktivirao uskok
nepoštivanje jakog igrača aktiviralo je uskok
jer se ovdje prevelikim dijelom radi o osveti, da bi se mogli hvaliti pravdom
ono što nije do kraja jasno
1) kako vrednovati prihvatanje svjedočenja ljudi koji su dali mito nakon operacije,
očito ih je uvrijedila bahatost, toliko da su bili spremni na osvetničko svjedočenje
ali ih ta želja za osvetom čini manje uvjerljivima

Vijest o tome da je riječki kirurg Ognjen Šimić osuđen zbog primanja mita na devet godina zatvora me iskreno i posvema razveselila. Osamnaest slučajeva primanja mita, od 1998. do 2006. bili su dovoljni za ovu, za naše uvjete, prilično strogu kaznu. Više informacija ima u članku Jutarnjeg lista.

Očekivao sam, i dalje očekujem, razne komentare na ovu presudu koji su se već i pojavili na stranicama Jutarnjeg ispod dotičnog članka, a koji idu u smjeru "a gdje su krupne ribe?", "ovo je predstava za Bruxelles i Šimić je žrtveno janje", "on je ipak doktor, a gdje su osude za korumpirane političare?" i slično... I moram reći da u svemu tome ima neke poante i istine, ali općenito govoreći, to su promašeni komentari, treba gledati bit ovog slučaja. Zašto mene ova presuda veseli?

Prva stvar koja mi je upala u oko prilikom predstavljanja prijedloga zakona o financiranju političkih stranaka je rečenica koja doslovce kaže “Zakon financiranju političkih stranaka ključni je zakon nacionalnog antikorupcijskog programa”. Molim vas da uočite frazu “ključni je zakon” što bi valjda trebalo značiti kako je politika prožeta korupcijom te kako joj je potrebno temeljito čišćenje, i dok bi još bilo OK da tako nešto napiše neki novinar, bloger ili anonimni komentar na večernjakovom portalu, sasvim je druga težina ako tako nešto direktno u mikrofon (i to namjerno) kaže aktualni nam premijer (op.a. Ivo Sanader) ili ministrica pravde gđa. Ana (go go) Lovrin. Ova cijela strka oko zakona me ugodno iznenadila jer ima svega nekoliko dana kako sam pisao o tome, a vidim da i google moj blog smatra jednim od najrelevantnijih mjesta na internetu, barem kada govorimo o financiranju političkih stranaka. Zanimljivo je da je novopečena ministrica u jednome času naručila istraživanje o percepciji korupcije u društvu, jer je daleko jednostavnije se boriti protiv dojma o tome da li korupcije ima ili nema umjesto da morate uprljati ruke hapseći kriminalce (ovo je netko drugi mudro primjetio, a ja samo bezobrazno kopiram).
Malo sam surfao uokolo proučavajući što to korupcija u stvari je, i google kaže kako riječ korupcija dolazi od latinske riječi corruptus i znači uništiti. Enciklopedija Britannica o korupciji ima malo više za reći i kaže kako je korupcija neprimjereno i najčešće nezakonito ponašanje usmjereno prema stjecanju koristi za sebe ili druge. Forme korupcije su mito, iznuda i zloupotreba informacija. Korupcija postoji u nezainteresiranim društvima i tamo gdje nedostaje zakonska regulativa (eto, mi čini se okidamo obje kategorije).