Neovisni, ali ne i neutralni

Prije nekoliko dana je Hloverka u „Otvorenom“ obrađivala temu propalih vojnih turističkih kapaciteta pod naslovom „Mrtvi kapitali“ . Razlog za otvaranje ove bolne teme je bilo uništavanja hrvatskih potencijala, prosvjedi radnika i prijetnje blokadom poslovanja nekada elitnih vojnih hotela u Baškom polju, na Makarskom primorju. Tom prilikom je spomenuto da u vojnom vlasništvu postoji još ogroman ali neiskorišten gospodarski potencijal, koji nije stavljen u funkciju dobrobiti ovog društva. Tom prilikom se također moglo čuti da tvrtka „Club Adriatic“ (osnovana pri Hrvatskom fondu za privatizaciju radi brige o vojnoj imovini) raspolaže s cca 15.000 postelja, no i mnogo drugih objekata i zemljišta, kojima bi se mogao naći nekakav gospodarski smisao.

Ova tema je rezultat neslaganja teze s jedne druge objave kojom se špekulira mogući savez radnika i malih poduzetnika protiv velikih poduzetnika iliti drugim rijećima onih koji nemaju ništa i onih koji imaju malo protiv onih koji imaju puno. Naravno da je moje protivljenje dočekano na nož osviještenih kapital vjernika kao robovanje izgnanoj Marxovoj nauci i to bez ijednog argumenta.
Ovdje mi ni na kraj pameti nije uvjeravanje nekoga o znanstveno održivoj logici po kojoj je samoupravljanje sudionika u nekom procesu ne samo validno već i superiorno. Uostalom zbog istog je američka ekonomistica Elinor Ostrom i dobila lanjskog Nobela za ekonomiju za rad u području gospodarskog upravljanja jer je pokazala kako zajedničkom imovinom mogu uspješno upravljati njihove korisničke sastavnice.
Ovom prigodom se neću baviti ni primjerima iz prakse koji dokazuju da gospodarski subjekti koji su imali ugrađen sustav radničke participacije u upravljanju daleko bolje posluju nego prije, ja sam odguglao i uvjerio se – tko voli nek izvoli...

Marko Rakar je jedna od osoba koje su ponajviše utjecale na činjenicu da aktivno promišljam o politici, te da svojim (malim) angažmanom pokušavam ponešto i sam učiniti. Upoznao sam ga na inicijalnom sastanku BORNA-e (Blogerskog odbora za referendum o NATO-u) – blogerske inicijative koja je kasnije rezultirala uključivanjem u puno širu akciju "NATO na referendum". Kasnije smo sudjelovali u nekoliko političkih / blogerskih projekata, poput zahtjeva o ocjeni ustavnosti Zakona o izboru zastupnika, ili pak u inicijativi za rasčiščavanje stanja na biračkim popisima. Kroz to vrijeme i zajedničku suradnju uvjerio sam se da se radi o iskrenoj osobi s kojom dijelim mnoge političke stavove, i još važnije – ideale. Zbog toga mi je osobito žao vidjeti kroz što Marko ovih dana prolazi.

Korupcija bolesna pojava u hrvatskom društvu (i u zemljama sličnim Hrvatskoj). Gotovo svakodnevna riječ u mnogim našim medijima, spominju je svi od političara pa nadalje. Mi obični mali ljudi skloni smo optuživati političare, vlast, liječnike, pravosuđe i tako u nedogled za korupciju. Što je sa činjenicom da smo i mi sami jedni od glavnih uzročnika korupcije. Korupcija bez podrške među nama običnim stanovništvom ne bi u konačnici bila moguća niti u vladajućoj strukturi. Zapitamo li se koliko puta smo i sami bili umiješani u nekakav oblik korupcije onako iskreno bez lažnih moralnih propovijedi. Koliko puta smo kada nam je netko od članova obitelji završio u bolnici potplatili liječnika da na bolje pogleda/pregleda nama dragu osobu. Ili mu bar koje kilo pršuta odnijeli. Jučer sam u mesnici ostala bez pršute jer žena ispred mene je pokupovala sav preostali pršut za kako kaže doktore. Normala čak i opravdana pojava nitko se ne uzbuđuje oko toga.

Ne može Sanader odlučivati, a ja da odgovaram
Izbrišite ga!
Sutra je novi dan, rekla bi Scarlet O’Hara... (moja najdraža izreka :)))

Ove tri izjave Jadranke Kosor govore sasvim dovoljno o njenoj odlučnosti da konačno uhvati kormilo i usmjeri pravac prema otvorenom moru..a Sanadera otpremi na pusti otok, zatočeništvo koje si je sam osigurao svojim remekdjelima nekad najboljeg taetrologa i obmanjivača, s posljednjom jučerašnjom najlošijom predstavom ikad viđenom. Publika ga je izviždala, s današnjim HDZ-ovim epilogom: bye, bye Ivo ..
David Copperfield konačno je izgubio svoj plašt ;)

Ovime je Jadranka učvrstila svoju poziciju unutar HDZ-a i vjerojatno osigurala svojoj stranci izglednu budučnost i na slijedećim parlamentarnim izborima.
Vidljivo je da je bez konkurencije na domaćoj političkoj sceni, jer osim što se prihvatila istine, odlučnosti i transparentnosti, izgleda da je upravo ona ta koja kopa, dok drugi samo pljeve..

Prije više od 25 dana dogodila se željeznička nesreća u Rudinama gdje je život izgubilo šest ljudi, a 55 ljudi je ozlijeđeno. Nakon nje je ministar Božidar Kalmeta smijenio članove Upravnog odbora poduzeća HŽ Infrastruktura, predsjednika Uprave Mijata Kurtušića te članova Uprave Stjepana Bestijanića i Bože Cerovečkog. I sam je ministar podnio ostavku, ne i neopozivu koja je odbijena. Uhićeno je i pet osoba od kojih su dvije puštene da se brane sa slobode. Jučer je u spis suda dostavljeno vještačenje "crne kutije" kobnog vlaka, kako su je nazvali novinari, a sam RTL je opet izvalio glupost o zatajenju kočnica na vlaku.

nije sad recentni feniksov post kriv ovome što ću reći (iako me nagnao) jer zadnje vrijeme masovno se pišu gomile varijacija na temu 'jadna li im majka kad narodnu pukne film', ne samo ovdje nego nego po svim drugim sajtovima koji imaju imalo community koda.
iako podržavam da je krajnje vrijeme, priznajem da mi je to iz hrvatske perspektive malo science fiction.

Predstavljajući jasena mesića i koalicijsku listu za Zagreb Sanader je rekao da je Sdp-ova politika pogubna i citiram: “ Koja je htjela izbaciti vjeronauk iz škola..Kome smeta vjeronauk u školama..dame i gospodo, to vas pitam..!”..
Friščić poručuje: “Bandićevski način vođenja grada počeo se širiti hrvatskom snažnije nego gripa”…
I na kraju tek jasen zaključuje: “da u ovom gradu ne možemo trpiti wc-e po 12000 eura kvadrat..”

Dalje Sanader poručuje studentima da ga ne brinu prosvjedi, ali ni oni koji najavljuju radnici. Sa svojim će partnerima, uvjeren je, pobijediti na izborima.O daljnjoj političkoj kuhinji i guljenju krumpira nema potrebe iznositi detalje..

Kratko bi prokometnirala ove izjave Sanadera i Friščića koji lošim spinom obmanjuju narod. Ako je vjeronauk jedini problem ovog grada i države i razlog zbog kojeg se nalazimo u teškoj krizi onda ova vlast mora pod hitno otići, jer vjeronauk ne može i nikad nije bio tema lokalnih izbora, već to može biti samo parlamentarnih. Ako povučemo paralelu sa studentskim prosvjedima, onda bi i to mogao biti razlog više zašto smo zemlja NE znanja.

Kada se u jednim američkim novinama objavila anketa deset najpoznatijih osoba prve polovice 20-og stoljeća, deveto mjesto je zauzela jedna životinja. Bio je to trkaći konj Seabiscuit, odbačeno ždrijebe iz legla poznatog konja Man o´Wara. Zdepast, čudnog načina trčanja promijenio je mnogo trenera koji su ga zlostavljali da bi na kraju vukao zaprežna kola i za mali novac prodan jednom vlasniku autosalona. Vjera vlasnika autosalona u odbačenog konja te trenera i džokeja sa manje od 2 posto pobjeda urodila je inspiracijom za milijune ljudi diljem Amerike pogođenom velikom recesijom. Američka književnica Laura Hillenbrand je na temelju članka napisala knjigu koja je poslužila kao predložak za scenario hollywoodskog filma Seabiscuit iz 2003. godine. Ipak je možda najbolji dokumentarac o toj fenomenalnoj životinji prikazan na Viasat History istoimenog naziva.

Ne mogu vjerovati da sam se na pollitika.com registrirala tjedan dana prije ap-a :-) Naime, autor čije sam tekstove i komentare prve zapazila bio je upravo ap! Ne samo da sam se znala do suza nasmijati stilsko-izražajnim bravurama, nego sam odmah zapazila da se radi o čovjeku i građaninu s osebujnim razumijevanjem političkog zemljopisa ovih naših prostora. Povezavši to s činjenicom da je apova profesija najuže povezana s prostorom (građevinarstvo, arhitektura, urbanizam), bilo mi je jasno da njegovi napisi nude komplementarno (u odnosu na moj društveno-humanistički background) viđenje zbilje, bez kojeg ono sociologijsko i politologijsko ne bi bilo dostatno. Druga nezaobilazna dimenzija je njegovo poznavanje podzemnog, oku prolaznika nevidljivog i zakulisnog dijela ključnih društvenih procesa, koje je stekao obavljajući, kako on sam kaže, iznimno složene poslove iz područja gradnje, prostora i infrastrukture.