Neke vijesti tijekom prosinca o tome što se događa s fotonaponskim solarnim elektranama u svijetu.
First Large-scale Solar Plants Without Subsidies Seen in Spain
Španjolske tvrtke nastoje izgraditi prvu veliku solarnu fotonaponsku elektranu u Europi bez subvencija, koja bi prodavala elektriku po tržnim cijenama, tj. oko 5,5 do 6 eurocenta po kilovatsatu. Prije samo pet godina, solarne elektrane su kroz garantirane cijene otkupa (FiT) dobivale čak devet puta više nego termoelektrane na fosilna goriva. Početkom ove godine to je ukinuto. Trenutno je u Španjolskoj instalirano 4,2 gigavata solarnih elektrana, koje pokrivaju 2,7% potrošnje, od 100 GW ukupno, uz vršnu potrebu oko 45 GW.
Brzi rast instaliranih kapaciteta za proizvodnju električne energije iz sunca i vjetra, izvora koji su nestalni i neupravljivi, stvara problem raskoraka između proizvodnje i potražnje. U nekim satima, proizvodnja može biti veća od trenutne potražnje. Zato su potrebna skladišta energije. Jedna od tehnologija koje su u razvoju je komprimirani zrak. Zasad postoje ozbiljna tehnološka i komercijalna ograničenja, ali to se s vremenom može promijeniti. (Jedna upotreba je za pogon automobila, hibridno s drugim pogonom. Druga može biti kombinacija s vjetrenjačama, koje ne proizvode električnu energiju nego direktno stlačuju zrak.)
U posljednja dva tjedna, objavio sam prvo dva teksta o energetici (o energiji vjetra i solarno), a zatim dva o ekonomiji (o kooperativama i o porezu na financijske transakcije). Ovaj tekst povezuje oba područja. Također, povezuje ekonomiku sa političkom ekonomijom.
Jedan od standardnih prigovora na obnovljive izvore energije jest da su preskupi. Ali to pitanje nije tako jednostavno, kako izgleda. "Ekonomičnost" sama po sebi ne znači ništa; pitanje je, ekonomično za koga?
U SAD se vodi intenzivni politički rat o produljenju federalnih potpora energiji vjetra; značajno je pitanje i u aktualnoj predsjedničkoj izbornoj kampanji. Potpora je u obliku "produciton tax credit", izraz koji je teško prevesti na hrvatski. Vlada isplaćuje svakom proizvođaču električne energije (elektrike) iz vjetra 2,2 centa po proizvedenom kilovatsatu. Populistički je lako to proglasiti nepotrebnim troškom za porezne obveznike.
Međutim, članak Richarda W. Capertona How Wind Power Helps Lower Electricity Prices uvjerljivo pokazuje gdje je poanta i koji su interesi u igri. Vladina ulaganja vode do pada cijena elektrike na tržištu. (Govorimo o SAD, gdje su i najveće električne "utility" na tržištu, to su kompanije koje vode velike sustave, u Europi većinom nacionalne, kao HEP). To je naravno dobro za potrošače, ali padaju profiti kompanija koje se bave proizvodnjom
Kako je moj prethodni dnevnik, Europa promovira investicije u solarnu energiju, solidno čitan, komentiran i ocjenjen, dozvoljavam sebi da vas zagnjavim prenoseći i novi tekst s bloga Ekološka ekonomija".
European Wind Energy Association - EWEA: EU reaches 100 GW wind power milestone
Europski savez na energiju vjetra (EWEA) objavio je da su instalirani kapaciteti vjetroelektrana u Europskoj uniji premašili međaš od 100 gigavatta. Trebalo je 20 godina da porastu od nula do 10 GW, a 13 godina da se od 10 dođe na 100. Polovica trenutnih kapaciteta bila je instalirana tijekom zadnjih šest godina.
Preneseno sa bloga Ekološka ekonomija.
Zajednički istraživački centar, znanstvena institucija koja je savjetnik Europske komisije, objavila je izvještaj o situaciji i trendovima u fotonaponskoj industriji. Kratki prikaz na engleskom je ovdje. Cjeloviti izvještaj kao pdf možete skinuti na mrežnom sjedištu Europske komisije.
Ukupni instalirani fotonaponski (FN) kapaciteti u Europi iznose 52 gigawata. Oni mogu pokriti 2 posto potrošnje električne energije. Više od trećine toga instalirano je tijekom 2011. godine. Znatno ispred ostalih su Njemačka i Italija, a slijede Španjolska, Češka, Francuska, Belgija i Ujedinjeno Kraljevstvo.
FN industrija u Europi u posljednjih 10 godina rasla je prosječno 40% godišnje. Proizvodni troškovi pali su za oko 60%. U svijetu su investicije u solarnu energiju 2011. godine iznosile 98,5 milijardi eura, od čega 2/3 u Europi.
Prije deset dana, objavili smo tekst Aktualnosti o ekonomici i ekonomiji obnovljivih izvora. Evo sada nekoliko novosti o globalnim kretanjima.
Kao što smo i ranije spominjali, cijene fotopanela na svjetskom tržištu naglo su padale tijekom proteklih nekoliko godina, zahvaljujući proizvođačima iz Kine. Krajem prošle godine cijene su pale ispod jednog dolara po watu vršne snage, a padaju i dalje. Kineski proizvođači su u posljednjih pet godina, polazeći od zanemarivog postotka, preuzeli 80 posto rastućeg europskoga tržišta. Sada su europske i američke tvrtke pokrenule postupak, optužujući ih za damping. Kinezi su odmah uzvratili optužujući Europsku uniju za protekcionizam.
Obzirom na nedavne događaje oko nuklearnih centrala u Japanu svi mi se pitamo (barem ja) koliko je tehnologija sigurna i kakve to posljedice može imati na Hrvatsku kao i na okruženje u kojem živimo. Kako se čini “energetski stručnjaci” i dalje zagovaraju gradnju nukelarne eletkrane u Hrvatskoj.
http://www.dnevno.hr/vijesti/novac/hrvatska_treba_hitno_poceti_graditi_n...
Ukoliko gledamo samu katastrofu u Japanu komunikacija koja je išla prema van je kakva i priliči u krizi. Vlasti šalju smirujuću poruku. Eksplozija u kučištu reaktora nije problem, optuštanje radioaktivne pare nije problem, značajne pukotine na kučištu reaktora nisu problem, rezervari sa vodom koji bi trebali hladiti potrošeno gorivo nisu problem, Černobil se ne može ponoviti, svakodneve eksplozije u reaktorima nisu problem, kontaminacija hrane i vode nije problem, mogući novi potresi nisu problem. Sve se prikazuje samo kao jedna manja neugodnost.
Moja posljednja kolumna, objavljena na portalu h-alter, pod naslovom Zadnja rupa na svirali. Izazvala je i dosta komentara.
Nova predsjednica vlade imala je prvi međunarodni nastup u četvrtak u Dubrovniku, na "Croatia summitu". Tema ovoga skupa su europski strateški interesi: energija, ulaganja, razvoj. Naravno, u tradiciji hrvatske frustracije i autizma, ona nije imala ništa za reći o energetici i drugim temama skupa. Pojam "energija" spomenula je samo u metaforičkom smislu: "energična primjena načela solidarnosti" pa onda poziv na solidarnost sa jadnom Hrvatskom, koju, eto, zločesti Slovenci blokiraju. Eh, Suzana...
Upravo tom rečenicom moglo bi se označiti sukus predavanja “Nuklearna opcija u Hrvatskoj” održanog danas u organizaciji Hrvatskog nuklearnog društva u Europskom domu u Zagrebu. Najintrigantniji i najzanimljiviji dio bila je upravo prezentacija prof. Danila Feretića u kojoj je korak po korak objašnjeno zašto je potrebno graditi nuklearku. Kako sam marljivo bilježio podatke, mogu odmah krenuti s razglabanjem.
Muke po hrvatskoj energetici
Godišnja potrošnja električne energije za 2005. godinu, iako je projecirana ponešto manje iznosi oko 15 TWh (tera = 10 na 12-tu), dok je projecirana godišnja potrošnja za 2020 godinu prema podacima dostupnim Hrvatskom nuklearnom društvu 22 TWh (naknadno ispravljeno od gospode iz HEP-a na 25TWh), što podrazumijeva godišnji rast potrošnje električne energije od 2,5 % (naknadno ispravljeno od gospode iz HEP-a na 3-4%). Kako se obično rast potrošnje električne energije vezuje na rast BDP-a, brojke iz HEP-a odgovaraju planovima Vlade o stopi rasta.
