Specifičnosti ključnih društvenih subjekata
Oprosti mi Sveti Oče što te nisam dočekala. Oprosti mi Sveti Oče što nisam bila na misi na hipodromu. Oprosti i što te nisam ispratila. Ništa od navedenoga nisam bila u stanju naravi zbog silnog politikanstva oko Tvoga boravka u Hrvatskoj. Politikanstvo se je vidjelo i dočeku. Poslije cijele svite onih koji umjesto da se bave politikom za opće dobro misle na svoju vlastitu korist i korist rođaka, Tebe su ubacili u blindirani mercedes koji je sa svih strana bio opkoljen. Vjernici su te u Tvojem papamobilu (koji je sigurniji od blindiranog auta) mogli vidjeti tek kasno popodne kad su se svi mogući političari koji se bave politikanstvom izredalo Tobom.
opazimo sukob dijagnoza
a... moramo državu (Hrvatsku) čuvati
... trebamo skrbništvo NE roditeljske €U-ropske unije
b... zanemarimo obitelj (Hrvatsku) čuvati
... od NE roditeljske €U-ropske unije
sjetimo se...
roditeljska obitelj - ukorijenila je rod - prije države
zaDrugarstvo obitelji - ukorijenilo je pleme - prije države
prije države
roditeljska obitelj i zaDrugarstvo obitelji
... imali su - autonomiju svaki dan, iz dana u dan
... imali su - biračku SLOBODU hoću/neću svaki dan, iz dana u dan
(organizam - od rođenja je birač - jer NE jede sve - jer mora hranu jesti po svom jelovniku)
a potom?
roditeljska obitelj i zaDrugarstvo obitelji
... izgubili su - autonomiju svaki dan, iz dana u dan
... izgubili su biračku SLOBODU hoću/neću svaki dan, iz dana u dan
a zašto?
roditeljska obitelj i zaDrugarstvo obitelji - dobili su
... protiv svoje roditeljske obitelji i zaDrugarstva obitelji
... NE roditeljsko državno nasilje skrbništva
... NE roditeljsko državno nasilje skrbnika - naredboDavaca diktatora
... NE roditeljsko državno nasilje kralja - države - porezoPrimaca - poreznog nasilja
sve do danas
Dobriša Cesarić
Skrivena bol
Netko sa svojim bolom ide
Ko sa otkritom ranom: svi neka vide.
Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi
I ne da mu prijeći u suze i riječi.
Radje ga skriva i tvrdo zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadršće, zadršće u njoj kadikad,
Ali u riječi se ne javi nikad.
Duša ga use povuče i smjesti
Na svoje dno: ko more kamen
U njega bačen. More ga prima
Dnom, da ga nikad ne izbaci plima.
Od presude generalima sve više vidim patriotizmom nabijenih riječi, pogleda i srca oko sebe. Zamijetio sam to najprije u svom ocu. On je prvi kojega smo sestra i ja nazvali nakon presude. Takva je valjda sudbina pomoraca; dijete im se rodi - telefonski poziv; majka im umre - telefonski poziv; njihovi se generali osude za udruženi zločinački poduhvat - telefonski poziv.
"Tata, žao mi je."
Nedjelja je dan obitelji, a posebno su to svečane adventske nedjelje
Slijep, slab i zavezan, doveden u hram kako bi se izrugivali njegovoj lakovjernosti i naivnosti, stavi on svoje ruke na dva stupa hrama, zazove Boga i vraćenom nadljudskom snagom uništi svoje neprijatelje, pa i samoga sebe.
Prekrasna biblijska priča koju sam slušala prvi puta od svojih časnih sestara na vjeronauku koji se održavao srijedom i petkom za djevojčice, a utorkom i četvrtkom za dječake, u Župnoj crkvi.
Bila sam sklonija sretnim završecima priča, pa me ova zaokupljala svojim tragičnim krajem. Smetalo me i rastužilo što se u zadnji trenutak nije izmaknuo i vratio svome narodu kao junak.
Noseći stupovi važni su u raznim područjima ljudskih stvaranja: u arhitekturi, u gospodarstvu, u društvu. Treba ih pametno koristiti, a već izgrađene znati čuvati. Ne smiju ostati ogoljeli, bez pametnoga nadzora i lako dostupni neprijateljima, ali ni lakovjernom vlastitom stadu čiji ih neželjeni, ali potajno usmjereni stampedo može urušiti.
O genocidu:
Zločin, koji se vrši nad nositeljima stanarskog prava i njihovim obiteljima, po svom je sadržaju praktički jednak genocidu.
Naše obitelji kroz tih petnaestak (i više) godina stalno žive pod ogromnim stresom, nanose im se teške duševne boli i druge patnje, diskriminirane su, neke obitelji su već i izbačene iz svojih domova, uništava ih se na taj način što je mlađoj generaciji onemogućeno ili otežano stupanje u brak i rađanje djece, budući da im se oduzima dom, sigurnost, imovina, koja je stečena pošteno i zakonito, itd. Sve se to radi uporno, kroz mnogo godina, sa neskrivenom namjerom da se od nas preotmu naši stanovi - t.j. naši domovi, imovina i vlasništvo (u smislu Europske konvencije o ljudskim pravima). Time se ubrzava naša smrt, a naše obitelji ostaju bez potomstva. Spomenute karakteristike toga zločina u potpunosti odgovaraju pojmu genocida (a i drugih zločina).
U Rezoluciji 96 (I) Generalne skupštine Ujedinjenih naroda, od 11. XII. 1946. godine, piše ovo: "Genocid je uskraćivanje prava postojanja čitavim ljudskim grupama, kao što je ubojstvo uskraćivanje prava na život pojedinim ljudskim bićima". http://www.armenian-genocide.org/Affirmation.227/current_category.6/affi...
Dok se ubojstvom uvijek usmrćuje neki pojedinac, kod genocida se ne mora raditi u direktnom ubijanju pojedinaca. Generalna skupština UN je naknadno, svojom Rezolucijom 260 (III) A od 9. XII. 1948., prihvatila Konvenciju o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida http://www.fordham.edu/halsall/mod/UN-GENO.html
Prema toj Konvenciji genocid postoji ne samo u slučaju ubijanja članova neke grupe, nego (između ostaloga) i u slučaju kad im se nanose teške duševne patnje (šteta) odnosno uvjeti života sračunati na postizanje djelomičnog (ili potpunog) uništenja grupe, kad se poduzimaju mjere kojima se nastoji spriječiti rađanje unutar grupe, itd. Sve je to upravo ono, što trpimo mi i naše obitelji.
baš tako bi poneki nazvali presudu i izvršenje punomoćne sudske odluke kod nas. Kako nam je poznato, u Republici Hrvatskoj nema smrtne kazne ni za jedno nedjelo, zločin ili antidržavnu aktivnost; ama baš za ništa?
Poprimili smo tzv. civilizaciju Zapada pa sada srljamo skupa s njima u moralnu, gospodarsku i svaku drugu provaliju. Neobično su mi smiješni likovi koji se ponose upravo time kako smo mi eto „in“ i u „trendu“ demokracija par exelans pa smo ukinuli smrtnu kaznu. :):):) I mi to, sitnozubani – „popili“?
Kao katolik i kršćanin trebao bih biti i jesam protiv oduzimanja ljudskog života. I jesam, ali Savršenstvo, je samo ON, a ovdje „dolje“, na zemlji samo budale „jesu savršene“. Eto, nisam savršen.
Što me, na kraju Uskrsa (Kristove pobjede života nad smrti), tjera da pišem o smrtnoj kazni?
Remetinec i oni koji su izvan njega a trebali bi biti ili će biti u njemu i to samo s jednog jedinog povoda i „naslova“:
Dugo me več muči misao dal to napisat ko dnevnik ili poslat nekima prelo poruke.
Kak mi je preveč posla pisat poruke, sam se odlučil na dnevnik jel bu on ipak došel do večine.
Riječi nisu moje, jel sam ih samo prevel i to onak kak sam naj bolje znal.
Ko je napisal original mi je ne poznato, no on preporučuje te stvari poslat drugima.
Danas imamo visoke zgrade i širje ulice, ali nisko raspoloženje i uža gledišta,
trošimo više, ali manje uživamo,
imamo veče kuče, ali nam je obitelj manja,
moramo prihvačat više nagodbi,jel imamo manje vremena,
imamo više znanja, ali manju moč rasuđivanja,
imamo više medicine, ali manje zdravlja.
više posjedujemo, ali smo vrijednost smanjili,
pričamo puno, volimo samo malo, i mrzimo previše,
sletjeli smo na mjesec i došli natrag, no teško nam pada preči ulicu i naše susjede posjetit,
osvojili smo vanjski univerzum, ali ne našu unutrašnjost,
imamo veča primanja, ali manji moral,
imamo više vremena i slobode, ali manje radosti,
imamo puno više za jesti, ali slabu ishranu.
Danas je Badnji dan, pa bih prije svega želio uputiti Božićne čestitke svima. To je već par tisuća godina svetački dan rađanja novog života, obitelji, uže i šire zajednice. Zato je upravo ovo vrijeme kad se treba jasno sagledati vlastite prilike i ukupnu društvenu situaciju kroz one najstarije vrijednosti, koje moraju biti ugrađene u svaku obitelj, u svaku društvenu organizaciju, u svaku državu a to je onih deset zapovijedi Božjih . Zaboravimo na tren sve tako zvane Ustave, Zakone, pod-zakone i propise, a vratimo se ovim elementarnim Zakonima ljudskog postojanja, kojima se ni nakon skoro 4 tisuće godina ( od Mojsija do danas ) nema što dodati i oduzeti. Kad njih uzmete kao kriterij ljudskih odnosa i filter društvene promocije, lako ćete raspoznati ljude „nazbilj“ i ljude „nahvao“ kako ih je razlikovao Marin Držić:
Dakako da bih kao primjer obitelji koja je savršeno funkcionirala, najradije, naveo moju obitelj. No, ja osobno, sam u životu prolazio kroz toliko rizika i neprilika, toliko puta su me „sredili“ moćnici da to nema smisla.
A na razmišljanje o politici prema obitelji me je navela jedna mlada žena jednim komentarom na pollitika.com.
Moram još napomenuti da nisam proučavao stranačke programe i tražio mjesta gdje kažu nešto na tu temo. Nije mi se dalo. A iako katolik, nisam baš ni u tijeku rasprava i preporuka koje eventualno daje Crkva.
Država bi prema obitelji morala stvoriti zakonski okvir koji bi osiguravao (ne omogućavao) maksimalnu dobrovoljnost. Mladi dakle da mogu slobodno stvarati zajednice kakve njima odgovaraju. A država da im osigura da te zajednice pred zakonom imaju sasvim jasne i određene forme. S jedne strane dovoljno široke da bi bila osigurana dobrovoljnost a s druge strane da bi maksimalno štitio partnere od svih nedaća koje se događaju u zajednici ali i nakon što se zajednica razvrgne. Neka pravila igre ipak moraju postojati i treba ih se pridržavati.
