pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Uhićen je novinar Željko Peratović. Željko Peratović je i bloger. Ima svoj blog 45 lines. Uhićen je zbog navodnog odavanja državne tajne. Policiji i tajnim službama je bilo nedovoljno što su ga pritvorili, pa su upali na Nova TV koja je vlasnik blog.hr-a i tražili skidanje nekih Peratovićevih tekstova s bloga. Dokumenti zbog kojih je uhapšen stoje na blogu već šest mjeseci, a objavljeni su i u drugim medijima i bili su dostupni svima zainteresiranima.
Nakon noći provedene u pritvoru, Peratović je pušten da se brani sa slobode.
Peratovićevi tekstovi se, uglavnom, bave obavještajnim podzemljem. Bave se premreženošću obavještajne zajednice, politike i organiziranog kriminala. Bave se počinjenim ratnim zločinima u Lici. Bave se pokušajem rasvjetljavanja ubojstva Milana Levara.
U svojoj borbi Peratović je slobodan strijelac i bije bitku kao pojedinac protiv sustava. Taj sustav mu želi onemogućiti slobodnu riječ u slobodnoj zemlji.

Već su sva sredstva javnog priopćavanja, pa i na ovom blogu, objavila vijest da je uhapšen novinar i bloger Željko Peratović.

Željko Peratović je, rekao bih, gotovo natjeran sudbinom, posvetio svoj rad razotkrivanju svinjarija i svinjarija i svinjarija koje sve uglavnom imaju veze s obavještajnim podzemljem. Bilo da se radilo o slučaju Levar ili o slučaju Milinović bilo o mnogim drugim na vlas istim slučajevima iza kojih su uvijek stajale "državne tajne" , a što su a što nisu državne tajne o tome je odlučivalo obavještajno podzemlje.

I sad je Željko Peratović stao nekom na žulj. Najvjerojatnije su ga zadnji dani, kad se pozabavio svjedočenjima jedne žene o zločinima u Gospiću, stajali zatvora. Imperij uzvraća udarac.

Nemojmo se zavaravati, nekadašnji udbaški kadrovi primljeni su svojedobno objeručke (sjetite se samo Manolića) u novoosnovane tajne, obavještajne službe Republike Hrvatske. To je krdo neobrazovanih glupana i kriminalaca a oni nam već godinama kroje sudbinu jer imaju svoje prste posvud, od prerdsjedničke i premijerove palače do Sabora i DORHA i sudačkih stolica.

Ljeta Gospodnjega 1962 održao se Festival zabavne muzike, poslije kojeg se po svim kantunima lijepe naše i zajedničke pjevušila pjesmica „Andrija, super momak si ti!“ autora glazbe Alfonsa Vučera i teksta Blanke Chudobe. Toliko je bila popularna da je utjecala na mnoga imena u matičnim listovima, a dala je i ime onom grdnom novozagrebačkom stambenom mastodontu nazvanom „Superandrija“. Da li je junak naše priče dobio ime po tom Alfonsovom uratku ili tradicionalnom obiteljskom slijedu zaista ne znam, ali - da se pretvorio u Super Andriju (barem u svojim očima) - što jest jest!

Hvale se u SOA-i da su za 24 sata obavili izvanredni nadzor i nisu ustanovili da su obraživali Vesnu Škare-Ožbolt, Đurđu Adlešić i Milanku Opačić, ali da nisu otkrili ni da li su one postale žrtvama obavještajnog podzemlja.

Pa nije valjda da Karamarko danonoćno nadzire svo obavještajno podzemlje u zemlji bez naloga, pa može reći da nitko od njih nije špijunirao zastupnice? Da dobije nalog za nadzor obavještajnog podzemlja trebala bi mu 24 sata. Dakle, nadzire ih non-stop, al oni su ovaj put dobri. Podrazumijeva se da je SOA-a najbolja, pa se interni nadzor u samoj kući nije ni provodio. zaključno, zastupnicima se ne bave špijuni (ni profesionalni, ni honorarni). One su nečija druga žrtva ili izmišljaju.