pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Kad sa se 1990.god. vratio u Hrvatsku Zagreb je slovio kao siguran grad. Nije bilo mjesta u gradu gdje sam se osjećao nesigurno. U razdoblju rata kad smo se spuštali u podrume zbog uzbuna, to je bilo nešto drugo. Ali odmah nakon rata u Zagrebu se počela mjenjati sigurnosna situacija. I od onda do danas sve je gora, pa ma što izjavljivali tzv. stručnjaci.

Tako danas Zagreb svakodnevno slaže jedan dio musake. Red pljački banaka, pa onda na to pucnjava pred narodnjačkim kafičima, pa onda serija ubojstava, pa malo bacanja bombi u dvorišta ili pod vozila, pa red napada na zaštitarska vozila, red provala u stanove i kuće itd.itd. Tko bi sve to nabrojio.

I nakon svakog takvog kriminalnog događaja policija sa ili bez tužilaštva održava konferencije za za tisak, objašnjava i najavljuje akcije. Akcije koje Zagrebčani i te kako svakog časa osjećaju na vlastitoj koži, poput današnjih blokada grada i silnih kolona automobila koje su bile posljedica.

Ne sumnjam da policija zna što treba raditi i ne sumnjam da osjećaju kako javnosti, nakon većih kriminalnih događaja, treba objasniti što i kako policija radi.

vlada je saboru predložila zakon o sustavu informacijske sigurnosti, a sabor ga je jučer i raspravio u prvom čitanju. po svemu sudeći, nakon drugog čitanja, zakon će biti i usvojen.
rasprava nije zabilježena u medijima, a jedne novine, umjesto bilo kakvog izvješća o radu sabora, kao najvažniju novost iz parlamenta, donose tek vijest o bizarnoj inicijativi slavena letice koji kaže kako će tražiti da se sucima ustavnog suda zabrani ulazak u saborski restoran.
a zašto ja sada gnjavim čitaoce ovoga posta tim zakonom koji se zove tako činovnički dosadno i izgleda potpuno nevažno?