pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Nekad me zaista fascinira nonšalancija dragih nam susjeda s onu stranu Dunava, posebice njihove ministrice znanosti Ane Pešikan pod čiji resor spada i nuklearni Institut Vinča, koja na informaciju iz medija da je došlo do curenja radijacije iz oštećenih gorivih elemenata u krugu bazena za istrošeno nuklearno gorivo mrtva-hladna izjavi:

Ne znam je li itko primjetio naslovnicu Nacionala s upaljenom svijećom i golemim naslovom "Bez nove nuklearke - HRVATSKA U MRAKU". Uglavnom, odmah da naglasim da se autor gadno zeznuo spominjući slovensku gradnju trećeg bloka nuklearke Krško, jer trenutno Krško ima samo jedan blok, a drugi Slovenci tek planiraju graditi i to neovisno o Hrvatima i Hrvatska iz tog bloka neće dobiti ni kWh. Osim, ako se, naravno hrvatska ne uključi kao investitor u nuklearku, jer Slovenija nije isključila mogućnost uzimanja inozemnog strateškog partnera u gradnji. No, za razliku od prvog bloka za kojeg smo u bivšem sustavu imali povlašteni status partnera pri gradnji, ovdje će strateški partner potencijalno postati onaj koji ponudi najbolje uvjete.

Moram priznati da je već pomalo iritantno prepoznavati jedan te isti novinarski obrazac kojim u nedostatku drugih pitanja posežu za vječnim novinarskim adut-pitanjem: «Hoćemo li graditi nuklearku?». Posljednji u nizu intervjuiranih koji se upecao na to pitanje krajem veljače bio je Damir Polančec. Naravno, intervju je bio podosta interesantan po pitanju sektora energetike, no novinari kao da su jedva dočekali da se dohvate nuklearke. Polančecova izjava: «Možda je došlo vrijeme da eventualna gradnja nuklearne elektrane u Hrvatskoj ne bude bauk.» završila je u naslovu članka protumačena kao: «Damir Polančec: Vrijeme je za nuklearku», na što su naravno skočili svi živi mediji, a posebice portali koji su odmah naskočili na zelene kao pas koji se tjera na nogu od stola, kako bi ih zapitali za mišljenje koje itekako dobro znaju.

Upravo tom rečenicom moglo bi se označiti sukus predavanja “Nuklearna opcija u Hrvatskoj” održanog danas u organizaciji Hrvatskog nuklearnog društva u Europskom domu u Zagrebu. Najintrigantniji i najzanimljiviji dio bila je upravo prezentacija prof. Danila Feretića u kojoj je korak po korak objašnjeno zašto je potrebno graditi nuklearku. Kako sam marljivo bilježio podatke, mogu odmah krenuti s razglabanjem.

Muke po hrvatskoj energetici

Godišnja potrošnja električne energije za 2005. godinu, iako je projecirana ponešto manje iznosi oko 15 TWh (tera = 10 na 12-tu), dok je projecirana godišnja potrošnja za 2020 godinu prema podacima dostupnim Hrvatskom nuklearnom društvu 22 TWh (naknadno ispravljeno od gospode iz HEP-a na 25TWh), što podrazumijeva godišnji rast potrošnje električne energije od 2,5 % (naknadno ispravljeno od gospode iz HEP-a na 3-4%). Kako se obično rast potrošnje električne energije vezuje na rast BDP-a, brojke iz HEP-a odgovaraju planovima Vlade o stopi rasta.