Šaljem ovo sa zakašnjenjem: nekako se dogodilo da sam čitav tjedan odgađao, pa nisam stavio na blog. Prošla nedjelja u Europi je bila obilježena kao Eujropean Wind Day. Uoči toga, bio sam napisao priopćenje za medije u ime Zelene liste, pridružene članice Europske zelene stranke. Medijske su reakcije bile, očekivano, dosta mršave - takve stvari jednostavno nisu dobra tema za medije. Imao sam u nedjelju jedan prilog za Radio Sljeme. Prenosim sada ovdje malo izmjenjeno i dopunjeno. Donosim gotovo isključivo podatke bez komentara, čvrste činjenice i brojke, nikakve fantazije.
Od 1. srpnja dogoditi će se neminovno: struja će poskupjeti za najmanje 20%. Doduše, cijena struje trebala je ići gore još početkom godine, zahtjev HEP-a već je bio odobren odmah nakon izbora ali je Sanader stopirao tu odluku zbog rasta cijene benzina. Ispravno je ocjenio da istovremeno povećanje cijene struje i benzina s rastom cijene hrane mogu stvoriti opasno nezadovoljstvo građana. Na cijenu benzina ne može utjecati, ne samo zbog rasta cijena sirove nafte (iako u formuli za „korigiranje“ cijene benzina INA ne koristi cijenu sirove nafte već je ključna cijena benzina na burzi u Genovi) nego i zbog toga što MOL u INI ima ista upravljačka prava kao i Vlada. Sa strujom je drugačije. HEP je u stopostotnom vlasništvu države i tu Vlada može raditi što hoće.
Već sam jedno tri puta u posljednja tri dana počeo pisati komentar na cross-postanu priču o nuklearkama na pollitici na kojoj se razvila zanimljiva rasprava i u kojoj je i službeno potvrđeno od strane zelenih da sam nuklearni lobist isprana mozga koji priču o nuklearkama gleda potpuno linearno i drži se zastarjelih dosadnih argumenata. Srećom po mene koji zaista nemam više živaca raspravljati i dokazivati stvari ljudima koji ne žele odmaknuti priču od Černobila postoje drugi ljudi upućeni u problematiku nuklearnih elektrana koji katkad puno efikasnije odrade posao. Iskreno, ja pokušavam razumijeti zelene i njihove argumente, no nekad je vrlo teško jer djeluju poput jednoumne sekte odmaknute od realnosti mog pogleda na svijet.
Neovisni, ali ne i neutralni