Manipulacije medija
Svakodnevno smo svjedoci brojnih medijskih manipulacija vezanih uz aktualne događaje.
Najviše je ovakvih primjera vezano uz navodno javnu televiziju; no ni novine, niti novinari nisu imuni od toga.
Sad možemo mi ponoviti kako nema nezavisnih medija, osim na internetu.
Nije mi namjera sada lamentirati tko je tome i zašto kriv; o tome su već pisali drugi autori.
Htjela bih govoriti o nama gledateljima i čitateljima takvih vijesti; te o reakcijama koje su njima izazvane.
Zašto većina od nas takve frizirane vijesti prihvaća "zdravo za gotovo"; prihvaća ih kao istinu te o njima kritički ne razmišlja; teško je dokučiti.
Mnogi od nas su odrasli i obrazovani u "mraku", kada se je znalo da slobode medija nema.
Sada, kada barem na internetu možemo doći do informacija; zašto manipulacije događajima ne analiziramo?
Zašto se ne zapitamo je li to što nam se servira baš tako?
Zašto prihvaćamo spinove vlasti ili oporbe kao istinu?
Koliko nas se zapravo zapita s kojim se to ciljem objavljuje i tko stoji iza toga?
Na ta pitanja nije lako naći odgovore.
Kolika je u tome krivnja same publike teško je odgovoriti.
Vjerujete li političarima? Vjerujete li da danas postoji ikakva istinska demokracija? Mnogi SDP-ovci, HDZ-ovci, i drugi, rekli su (ali još nisu ostvarili), da se nama - nositeljima stanarskog prava u tzv. privatnim neuseljivim i drugim stanovima - moraju vratiti naša oteta prava, da moramo dobiti pravo na otkup svog stana. Jeste li čuli da je Milanović to ikada ponovio, otkada je došao na čelo SDP-a? (Za razliku od njega, Jadranka Kosor je to još davno rekla, i nedavno je ponovila. Sad još samo preostaje da se to i ostvari).
Ne bi bilo dovoljno da Milanović to jednom kaže, nego on i mnogi drugi moraju to stalno ponavljati, i stalno činiti sve da se to ostvari. Ako oni to ne čine, što se može odatle zaključiti, osim da je strankama i stranačkim političarima stalo samo do njihovih osobnih interesa, i spremni su ignorirati i prekršiti svačija prava, svoja vlastita obećanja, pravdu, i sve ostalo? Nismo uopće zadovoljni ni s pojedincima iz HSS-a, HNS-a, i još nekima....
Nije nam jasno, kako to da su sve odgovorne osobe još uvijek na slobodi. Zašto se ne istraži, tko su glavni krivci, i zašto bar po koji od njih, koji je sve to zamislio i organizirao, nije već u (doživotnom) zatvoru? (Naime, mislimo da bi doživotni zatvor bio upravo adekvatna kazna za zločin koji se vrši nad nositeljima stanarskog prava i njihovim obiteljima, a koji se, po našem shvaćanju, može usporediti s nekom vrstom genocida. Pri tome treba naročito uzeti u obzir upornost kojom se krši Ustav, međunarodni ugovori, i naša neupitna prava, a što traje 14 odnosno 19 godina - od donošenja Zakona o najmu odnosno Zakona o prodaji stanova).
Postoji li ikakva istinska demokracija kod nas i u Europi, ili je to samo jedna velika obmana i predstava za naivni narod? Stranke su, izgleda, složne u svemu što ide u njihovu korist, i nije im važno ako to ide na štetu naroda. Ne radi se, jasno, samo o našim stanarskim pravima, nego i o pravima radnika, o otkazima, radu bez plaće, mirovinama, zaduživanju države, prevelikim plaćama političara i mnogih drugih, itd. U kapitalizmu se smatra normalnim da se može mnogo zaraditi na principu ponude i potražnje (na pr., neki poduzetnik, trgovac, zubar, nogometaš, pjevačica, filmska glumica....), ali za djelima političara (i još nekih) uopće nema potražnje, nego oni jednostavno grabe sami za sebe koliko hoće iz proračuna!
Kako se može nešto promijeniti, poboljšati?
Neophodno je, između ostaloga, promijeniti način izbora, tako da se biraju pojedinci a ne stranke. - Vidi: Jutarnji list od 09. 08. 2008., "Don Ivo Grubišić: Sit sam papirnatog i trona i oltara".
http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2008,8,9,,129334.jl
Evo citata:
"Kod nas je i demokracija 'papirnata'. Piše, naime, u Ustavu da je Hrvatska, među ostalim, i demokratska država. Najobičnija analiza ukazuje da se kod nas od demokracije nije dogodilo ništa, da smo 17 godina potrošili a da se nismo makli dalje od početka. Čak se može postaviti pitanje: koliko su institucije države legalne i legitimne ako narod ne predlaže i ne bira izravno svoje zastupnike, nego mora zaokruživati stranačke liste, a stranke određuju prioritete po političkoj podobnosti a ne po sposobnosti. Mi trpimo već 17 godina tiraniju podobnih nad sposobnima"
Nezavisni srpski tjednik "Novosti" izlazi već desetak godina. Uvijek je bilo zanimljivih tekstova pa sam ga povremeno pročitao. Posljednjih je mjeseci pak postao zanimljiva i značajna pojava u hrvatskom medijskom prostoru. Počeo se distribuirati na redovan način na kioscima, uz one primjereke koji idu besplatno ili pretplati. Gotovo da i nema oglasa, ali dobiva, zahvaljujući tome što je list nacionalne manjine, solidne dotacije iz državnoga proračuna. Neželjena, za državni vrh, jest činjenica da istvoremeno može osigurati uređivačku samostalnost.
Više je sada "hrvatski" nego specifično "srpski", s mnogo tekstova posvećenih stanju u zemlji, zanimljivih svakom građaninu. Srećko Pulig piše o nacionalizmu:
ZNA SE da reklame koje gledamo i slušamo na neki način pokušavaju nama svima poslati neku poruku. Te da večina reklama koje su komercijalne doslovce pokušavaju nas natjerati na to da nešto kupimo, da trošimo novce!
Kako oni to mogu, pa valjda svi mi ZNAmo točno što želimo.
Večina ti komercijalni reklama imaju neku skrivenu poruku u sebi, ZNA SE da večina nas imamo neke strahove od nepoznatog ili smo u onoj masi koja smatra neke stvare neprihvatljive u društvu poput debljine ili rak pluća itd itd!
Koliko nas ovdje se u ovom trenutku sjetilo neke reklame u kojoj prodaju neku spravu za gubljenje kila? Ili neke reklame ili još bolji primjer koliko nas se sjetilo „cigarete“?
Sada recite sami sebi koje političke stranke ste se sjetili kada ste vidjeli ZNA SE ili ZNA u velikim slovima!
ZNA SE o kojoj stranci (partiji) pišem!
Pranje mozga se može provesti u bilo kojem segmentu društva. Možda najekstremnije pranje mozga se odvija u vrijeme rata kada se doslovce:
Napada i ruši osobni indentitet.
Danas je u jutarnjem objavljen zanimljiv članak. U tom članku reporterka Forbesa govori o različitim aktualnostima za vrijeme krize u SAD-u i Hrvatskoj, investicijskom bankarstvu, komparira itd. Sve je to toliko površno napisano da sam odlučio reagirati jer ovim se javnosti (namjerno ili nenamjerno) plasira određeno mišljenje koje baš nema previše veze sa realnošću...
Osjećam sram!
Osjećam sram radi sveg što i kako proživljava moj narod po medijima - kako mediji prezentiraju i tretiraju. Ideale nekog društva najbolje ćete prosuditi po reklamama.
Samo površan pogled na internetske subtvorevine medija u hrvata natjerava vas zapitati se: da li smo mi zaista bili na istom mjestu i u isto vrijeme? Što je to što je nagnalo tkzv. novinara da piše drugačije o onomu što je očito 4000 ljudi doživjelo drugačije? Tko s njime upravlja i zašto (nisam toliko naivan;))?
Ne želim ovdje navoditi linkove za razne članke, portale ili on-line tiskovine, zasigurno ih i sami posjećujete na dnevnoj bazi. U nedostatku vijesti (ako je to uopće moguće u današnje vrijeme) urednici medija (tiskovnih i elektroničkih) imaju pričuvu koja će klijenteli/čitačima osigurati kontinuitet praćenja kroz analize, prosudbe, nagovještaje, razmišljanja i sl. Tako to rade oni koji znaju. Oni koji se pretjerano bave malim stvarima često postaju nesposobni za velike.
Stara je istina kako su kod nas TV, pa zatim radio i novine, najvazniji izvori "znanja".Obzirom da se blize i ti famozni lokalni izvori, a stvarnost bas nije sjajna izgleda da je u toku tzv. Velika cistka.
Osim slucaja otkaza Vedrani Rudan, koji je posljedica pritiska vlasnika Nove, drugi su slucajevi po svoj prilici u skladu sa planom za crtanje, glancanje i obranu Lika & djela prepametne nam politike.
Iz ovog se namece samo jedan zakljucak, a to je cinjenica da internet ostaje jedini nekontrolirani medij za razmijenu misljenja i iznosenje vlastitih.Iako sumnjam da bi vecina od ovih sto su dobili prignodne predizborne vritnjake pristala ispisati koje slovo na Pollitici ( vecina zivi od novinarenja), predlazem Mraku, da ih pokusa kontaktirati i pozvati da ponesto napisu.
Ako su to ljudi spremni cuti kritiku i eventualno ignorirati poneki nekorektan komentar, vjerujem da ce se neki i odazvati.A ako se radi o €, ili o nekim klauzulama na koje su prisegnuli sutjeti, onda nismo puno ni izgubili.
Evo vratih se, čitam dnevnike i komentare.
Oduševljavaju me sukobi Hrvatske ljevice i desnice, vladini (čitaj Sanaderovi) spinovi, poigravanje i umjetno iskazivanje financijske krize, globalne "deja vu" operacije tipa Bliskoistočna kriza i povratak Rusa na globalnu scenu.....Istovremeno, djecu vraćam na na fakultetX1, srednju školuX3, osnovnu školuX2 i jedno sami čuvamo- sebi za gušt, zasada.
Ono što me je u brzinskoj analizi mreže potreslo, vis a vis mlađeg naraštaja, je sljedeće:
http://www.jutarnji.hr/vijesti/clanak/art-2009,1,13,sarajevo_video,14820...
Nakon pregleda tih i sličnih "vijesti" nameću mi se pitanja tipa:
a) zar ovakvih radnji/zločina nije bilo i prije,
b) zašto moja i vaša djeca moraju u tiskovinama gledati i čitati vijesti tipa: ubio, silovao, ukrao, mučio, bogaćenje bez muke i truda,......uz sve vrste izopačenosti koje idu uz to. Zar toga nije bilo i prije?
c) koja je poruka "novinara" tj. "glavnog urednika" ili vlasnika tiskovine koju nam žele poslati
s time
- zlo, zlo i samo zlo;
-sotona je medju nama;
-nemam drugih vijesti;
Zamislite da litra milijeka u godinu dana poskupi 30% (možda u međuvremenu i bude - 1. kolovoza otkupna cijena ide još gore nešto više od 6%)? Mogu zamisliti naslovnice novina koje vrište - cjenovni udar na potrošače, sramota itd. Povjerenstvo za cijene premijera Iva Sanader bi se hitno sastalo i razmatralo najnoviju situaciju (poput ovog danas - U kolovozu se nastavlja nadzor nad cijenama). Pogledajte samo ovaj detalj koji je iznio Šuker dok Vlada i dalje saziva sastanke povjerenstva, a ne radi ništa konkretno da obuzda podivljale cijene:
Cijena jabuka prosječno je porasla za 71 posto, biljnog ulja za 47 posto, špageta za 41 posto, brašna za 38 posto, peciva za 30 posto, polubijelog kruha za 25 posto, puretine za 18 posto, mlijeka za 15 posto, a piletine za 14 posto.I to kaže ministar financija i ta vlada još stoji - to može jedino u Hrvatskoj!
No vratimo se temi - sutra nećete uz novu cijenu dnevnih novina vidjet i naslovnice koje vrište - Skandalozno - dnevnici u godinu dana poskupili 30%.
Iako se radi o vječno zahvalnoj temi i iako se o njoj već dosta pisalo (Kako se slizati s novinama - smanjenjem PDVa i Sanader kupio novinske izdavače) mislim da vrijedi prenijeti dio saznanja koje danas donosi business.hr - Novinski izdavači odjednom profitabilni.
Nakon loše 2006. godine, u kojoj su od svih velikih izdavača jedino Novi list i NCL media grupa ostvarili dobit, lani je pozitivno poslovalo čak osam od deset najvećih, pa i kronični gubitaši Vjesnik i Slobodna Dalmacija.
U dobitnike su lani prešle ukupno tri tvrtke u suvlasništvu WAZ-a i Ninoslava Pavića, dobit je ostvario Styrijin Večernji list, ali i tvrtka Adria media, koja izdaje desetak revija. Jedini gubitaši u prošloj godini ostali su Styrijina 24 sata te splitska Kultura i rasvjeta, izdavač Feral tribuna.
