Neovisni, ali ne i neutralni

U Haagu ili kod Ahtisaria?

Kada sam u svom prethodnom devniku „Lažni čuvari istine“ izrazio sumnju u povezanost demarša EK upućenog Hrvtskoj zbog „topničkih dnevnika“ i posredničke misije Olli Rehna u rješavanju graničnog spora sa Slovenijom, našoj javnosti još nije bio poznati službeni odgovor Sanadera na ponudu o „medijaciji“ Martia Ahtisaria. Konačno je u ponedjeljak, 9.ožujka javnosti je u obliku priopćenja objavljeno da Hrvatska prihvaća „medijaciju“ ako će ona dovesti do međunarodnog suda pravde u Haagu. Tekst očitovanja nije dostavljen medijima!
Dva dana nakon toga ponovno se oglasio Rehn i izjavio da se medijacija mora temeljiti na međunarodnom pravu.
Ova izjava bila je povod mojim daljnim sumnjama. Naime, ako je medijacija samo priprema za izlazak dviju država pred Međunarodni sud pravde u Haagu, čemu ova izjava? Što ona znaći? Ne upučuje li ona na namjeru da posredništvo Ahtisarija zapravo predviđa i konačno odluku o graničnoj crti?

Krenulo je prije nekoliko dana sa tekstom o Rončeviću i njegovoj kupnji novog stana. Iako kupnja sama po sebi ne bi smjela biti sporna, javnosti je zapelo za oko da je ministru odobren kredit koji će isplaćivati do 78 godine života, sa mjesečnom ratom od kojih 11 000 kuna. Tu se već polako postavlja pitanje jednakosti građana, budući je teško vjerovati da bi banka "samo tako" odobrila takav kredit bilo kojem drugom građaninu sa, doduše, visokom plaćom, ali na određeno vrijeme. Kao što je rekao Sanader, na još tri godine i dva mjeseca. A možda mu gale i skrati taj period. :-)

Anyway, o ovom se slučaju već podosta pisalo, pa i na ovim stranicama, no to je samo povod. Novinari su nanjušili zanimljivu temu, te su krenuli kopati i po stanarskim planovima ostalih političara, pa je tako jučer u Jutarnjem listu svjetlo dana ugledao tekst o tome kako Luka Bebić i Zoran Milanović kupuju nove stanove. Ništa čudno, posao političara je javan, baš kao i njihove imovinske kartice, i normalno je da se javnost - i novinari - zanimaju za te teme. Ono što je meni zapelo za oko je urednički tretman tih informacija.

Jutarnja kava, Novi List, rubrika "Otoci"... Naravno, moj najdraži dio Novog, jer kako živim na Lošinju jedini nacin da dodjem do ikakvih informacija je web stranica www.volim-losinj.org ili Novi List...
A kako je 100% vlasnik Volim Lošinj-a prvi informatičar Grada, jedino što mi preostaje je Novi List...
I stvarno, Ira Cupać Marković, novinarka Novog zadužena za otočje Cres-Lošinj, vrlo objektivno i pitko izvještava o Lošinju, no ovaj post nema veze s njom. Nažalost.

Prva stvar koju sam ugledao u rubrici "Otoci" bio je članak "Predstavnici Grada posjetili dom za stare".
I ništa nebi bilo cudno da ispod članka stoji M.K.
Hmmm... M.K.?! M.K. nikad nije izvještavao sa Lošinja...
Jedina 2 novinara koju izvještavaju sa Lošinja su B.P. i I.C.M., a M.K. mi je bila potpuna enigma...

Ali onda pored slike ugledah: M. Krajina!!!

NE, NE, TO NEMOŽE BITI!!!!!!!!!

Martina Krajina?!?!
Otkud ona tamo????

Službenik za informiranje Grada Mali Lošinj je Martina Krajina.

Srpkinja Slavenka Drakulić objavila je prije tjedan dva članak u Guardianu Shadows in the sunshine u kojemu optužuje Hrvatsku da ima dvostruka mjerila i da smo ustvari svi fašisti u duši. Neću namjerno reći da je Slavneka Optužila "svoju domovinu Hrvatsku" jer je Slavenka više puta pokazala da nije ponosna što je državljanka Republike Hrvatske i sigurno bi radije bila državljanka Socijalističke Republike Hrvtske, najsretnija bi vjerojatno bila da je državljanka Republike Srbije (obzirom da je njena omiljena država SFRJ propala - a o njoj nikada nije niti jedno slovo kritike napisala iako je to bila jedna od zadnjih diktatura na europskom kontintentu, država koja je zatvarala neistomišljenike na Goli otok, ubijala bez suđenja nakon rata, zabranjivala bilo kakvu slobodu govora i demokraciju). Čudno, ali eto takva je Slavenka i toliko o njenoj objektivnosti.

Hloverka Novak-Srzić nastavlja proganjati Sanju Mikleušević-Pavić. Nakon što ju je potjerala iz "Otvorenog" zbog intervjua u kojem se razljutio Stipe Mesić, sad ju je nogirala i iz "Hrvatske uživo", jer je, kako nam objašnjava Nacional Ive Pukanića namjeravala raditi razgovor s Vladimirom Zagorcem.

Sanja Mikleušević-Pavić se očito više puta zamjerila predsjedniku Stjepanu Mesiću i njegovu krugu, pa su tvrdnje da Ivo Sanader ima isključivi utjecaj na HTV, promašene.*

Ovi izbori su završili kako je i trebalo - na dan kada su i održani a poslijeizborna sapunica se nastavlja nesmanjenim intenzitetom. Na ovom siteu ima jako puno dobro napisanih i smislenih stvari, dobrih diskusija ali i jedan problem. Ponavljanje, ponavljanje i u komentarima i u dnevnicima, ipak najviše u komentarima. Stoga sam odlučio manje sudjelovati u diskusijama pojedinih dnevnika nego svako par dana, ako me posluži vrijeme i muza (ima li uopće muze za političke tekstove) pokušati dati svoj doprinos u formi svog valstitog dnevnika. Normalno da ću i dalje odgovarati na sve legitimne i logične komentare neovisno od njihovog predznaka ali je moguće da se, ovisno o situaciji odlučim dati jedan skupni odgovor na kraju dana ili razdoblja tako da bi izbjegao ponavljanja i uštedio vrijeme i sebi i drugima.

Prema istraživanju Novog lista (telefon, N=5.000) SDP uvjerljivo pobjeđuje na izborima. Toliko uvjerljivo da gotovi i sami imaju većinu u Saboru. Mandati bi se dijelili ovako:

(74) SDP
(46) HDZ
(9) HSU
(4) HNS
(2) IDS
(2) HSP
(2) HSS-HSLS-PGS
(1) HDSSB

SDP bolje stoji u 7 izbornih jedinica, a HDZ u tri (5., 9. i 10.). Zoranu Milanoviću se više vjeruje nego Ivi Sanaderu u svim izbornim jedinicama osim u Kalmetinoj devetoj. Ne treba ipak zaboraviti da će HDZ osvojiti i par mandata u dijaspori (kako kaže N. Kovač: "I moj brat Robert također").

Zamjetan je pad popularnosti HSP-a, te jačanje HSU-a koji postaje treća politička sila u zemlji.

U odnosu na prethodna istraživanja, u NL kažu da je opao broj onih koji neće izaći na izbore a isto je i s brojem neodlučnih.

A da bi ovo istraživanje moglo dati pravu sliku, pokazuje i intenziviranje HDZ-ove kampanje. Za vikend sam imao osjećaj da se samo njihovi spotovi vrte na televizijama. Na HTV2 je u jednom trenutku išlo 5 njihovih spotova zaredom.

Današnji Novi list donosi zanimljiv nastavak priče oko Sanaderove vile u Kozarčevoj 21. Budući da je pod zaporkom, prenosim ga u cijelosti.

SREĆKO PAPAC I ŽELJKO HRASTAR PODIGLI TUŽBU NA UPRAVNOM SUDU ZA POVRAT STANA U ZGRADI PREMIJEROVE OBITELJI U ZAGREBU
Sanader do stana preko ministrice Lovrin
Bivša ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt predmet nije htjela riješiti pozitivno za predsjednika Vlade. Nakon što je ona smijenjena, u ljeto 2006. Ministarstvo pravosuđa je odlučilo da se žalba Papca i Hrastara – odbija

ZAGREB – Pravosudno ministarstvo lani je u ljeto odbilo žalbu Srećka Papca i Željka Hrastara, vlasnika stana u Kozarčevoj ulici 21 nacionaliziranog 1958. godine, čiji su povrat tražili, a koji je danas na raspolaganju obitelji premijera Ive Sanadera.

Neodgovornost umjesto politike

SDP odbija i zucnuti o poslijeračanovskoj budućnosti, ali zato Milanka Opačić bučno jadikuje da je progone tajne službe. Njezinu graju, u napadu neke falše solidarnosti – navodno feminističke a zapravo politikantski oportunističke – svesrdno potpomažu Đurđa Adlešić i Vesna Škare-Ožbolt...

Boris Pavelić, Novi list, 5.2.2007.

Ne slažem se s komentatorom Novog lista. U aferi Turekova Prezentacija i njegovo se ime spominjalo kao onoga koji širi dezinformacije o boravište odbjegloga Gotovine, a nije se odlučio ni na prijavu Vijeću i Odboru , a nekmoli na tužbu.I njemu je, kao i meni svjedokinja mogla biti Vesna Škare-Ožbolt, koja je nazočila Prezentaciji u državnom vrhu.

U posljednjih nekoliko dana u pojedinim hrvatskim dnevnim listovima pojavilo se više članaka u kojima se u senzacionalističkom tonu provlači teza kako se umirovljeni general Ante Gotovina nalazi u Hrvatskoj te kako zbog manjeg operativnog zahvata koji mu je neophodan uskoro namjerava napustiti zemlju. Tu je vijest prvi objavio riječki «Novi list» u svom broju od 13. listopada, ali je i u sljedeća dva broja autor članka Boris Pavelić istoj tezi posvetio značajniji prostor, pri čemu kao izvor infonmacije navodi neimenovani izvor iz vrha državne vlasti koji nije član Vlade RH. Vijest su potom prenijeli još neki dnevni listovi, primjerice. «Slobodna Dalmacija», «Večernji list» i «Vjesnik»...

Osim toga, POA je kroz dosadašnje protuobavještajno istraživanje kanala kojima se različite informacije i dezinformacije dostavljaju MKSJ-u utvrdila da su diplomatski predstavnici BiH i SiCG u RH posebno zainteresirani za pitanje ratnih zločina i odnose RH s MKSJ-om. Po tom je pitanju potvrđena suradnja između veleposlanika SiCG Milana Simurdića i BiH Zlatka Dizdarevića koji pak održava blisku vezu s glasnogovornicom haškog Tužiteljstva Florence Hartman. U tom kontekstu posebno je zanimljivo da je Dizdarević u prijateljskim odnosima s novinarom Pavelićem, tako da napise u «Novom listu» o «slučaju Gotovina» treba promatrati i u tom kontekstu.

Franjo Turek, POA, 16. 10. 2003.

Uostalom, netko mu je iz redakcije sigurno rekao što se posljednih dana piše na 45 lines. Mogao je doznati pojedinosti o mojoj sudskoj tužbi, ometanju komunikacija sa Škare-Ožbolt, podmetanjima da sam kao suradnik Franje Tureka primao novac, optužbama da u Novom listu radi Pelikan, agent AID-a...

Jedino je Novi list dosljedan u kritici SOA-e, ali i predsjednika Stjepana Mesića vezano za aktualnu aferu sigurnosnih provjera nevladinih aktivista. Feral je iz pera Ivice Đikića nešto razglabao o odgovornosti Tomislava Karamarka, pa i podsjetio da:

Karamarko u isto vrijeme pokazuje daleko manji interes za sigurnosno provjeravanje vlastitih djelatnika koji su, po definiciji svoga posla, u stalnom doticaju s povjerljivim informacijama i dokumentima. Najbolji je primjer Ivan Jurčić, šef gospićkog ureda SOA-e, o čijim kriminalnim poslovima postoji opsežna dokumentaciju koju ravnatelj SOA-e ignorira već dvije godine."