pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

U osvit zore stigli poreznici (za povrat davno preplaćenih poreza).

Mi više nismo mi. Novo nije novo. Mlado nije mlado. Čak ni ja nisam ja, ni ti nisi ti, koji smo bili jučer i koji ćemo biti sutra, ni novac nije novac kakav je bio i kakav će biti. A tek znanje, koje se trži tako da oni koji sve znaju i mogu dolaze po dozu toga kod onih koji ne znaju ništa a mogu još manje, koje se trži ad hoc i prijateljski a najednom obrnuto - sasvim rutinsko i nevažno znanje najednom postaje jako važno i skupo se plaća a mali rutinski, do jučer besplatni, sklopovi znanja postaju fikcija, nedostižna, jer košarice preko interneta nisu proradile kako treba a zgusnute komunikacijske mreže su zakrčene i takvo znanje ne prodire.

Neke stvari se ipak mogu kupiti novcem i to Mastercardom. U duhu novog policijskog zakona o prekršajima pogledajte slijedeći link:
http://www.vjesnik.hr/html/2008/01/04/Clanak.asp?r=tem&c=2
Već smo imali na pollitici kraću raspravu na ovu temu pa ne bi duljio. Interesantno je kako se sve više stvari može kupiti novcem. Ukoliko počiniš prometni prekršaj naši zakonoklepci su dodali stimulativnu opciju da oni koji plate ne ulaze u policijsku evidenciju. Šta onda sa prekršiteljima poput Žužića ili vesele družine iz slijedećeg linka ?
http://www.kronika.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=2177&Ite...
Da li će sinovi tajkuna sa svojim BMW-ima i mercedesima moći divljati i imai čiste evidencije? Sjetimo se Kerumovog slučaja:
http://www.split-online.com/vanka_grada/kerum_jurio_233_km/h.html

Na pamet mi pada novo tumačenje termina "prijatelj suda". Fino dečki će da plate, a sud će im vjerojatno izdati zahvalnicu jer su ih poštedili suvišnog posla koju mogu objesiti na retrovizor ili u nekoj od firmi na koju su registrirane njihove pile.

Uf, imaju Hrvati love! Ja sam iskreno mislio da ima ljudi koji loše žive u Hrvatskoj a kad, gdjegod da se okrenem, peglaju se kartice, kupuje se na veliko. Ispred Plodina se ne može naći slobodno parkirališno mjesto. Da imaju konvencionalne gume na kotačima, kolica u Kauflandu bi se uskoro vozila samo na felgama. 1000 kuna. 2000 kuna. Nema veze, peglaju se kartice.

Ja sam staromodan. Ja volim sa sobom nositi novac. Ako nemam dovoljno, skočim prethodno na bankomat. Ne znam što je minus. Ponekad vidim stvari koje mi se sviđaju i koje si ne mogu priuštiti. Čekam da uštedim i onda ih kupim. U dućan nosim 500 ili 1000 kn. Ili 20. I kupim nešto za taj novac. Nemam American. Nemam Diners. Imam samo karticu tekućeg računa banke u kojoj sam klijent. Ako idem u dućan po WC papir, kupim WC papir. Ako idem u masovni shopping, kupim ono što mi se svidi. Do granice koju sam predvidio. Ja bih to nazvao racionalnim raspolaganjem novcem. Kao što rekoh, ja ne znam što je minus (bez obzira što živim od lijepih primanja, to nije garancija neodlaska u minus).

I u doba novog moderniteta Hrvatska je raskrižje puteva, na kojem se prometuje vjekovima i u tome nešto radi i zarađuje. Na rubnim djelovima prakse, kao i obično, pokušava se kontrola stvari i istovremeno korist i prednosti od prometa koji teče. To izaziva stalne kontradikcije i gužve, takve da je često usijano do nepodnošljivosti. Lokalni šerifi povremeno uvode neki red, ali to je najčeće predah do novog usijanja. Bolji red uvodi cestar, koji povremeno nekog složi na pod. Jedna od rubnih odlika takve prakse, pa i sada, je nedostatak demokratskog potencijala, više nego nedostatak volje. Zna se da su sigurnost, raspodjela novca, uvažavanje različitosti, održavanje putova i nešto reda oko rada glavni problemi. Različita rješenja se nude ali nečeg nedostaje, pa se to uporno izbjegava i prevladava lov u mutnom.

Već desetljećima u Hrvatskoj teku bitke glavnine s novcima i društvenom elitom. Ponekad sukob prelazi u pravi rat, ali bolje se je ne opterećivati pojmovima. Bitke su komplicirane i nemilosrdne. Neke od osobina sukoba su masovnost, primitivne taktike, besprizornost i slično. Po nekim izvorima su bitne impulse dali Nixon i Kissinger ubrizgavanjem novaca 1972. i dalje, ali se zastupnici raznih stavova slažu da je puno toga iznutra i izvana dovelo do sukoba i prije te iznova hrani sukob.

Kako je došlo do čvrste profilacije i zajedništva novca i elite te kako je došlo do duljih sukoba s amorfnom glavninom? Ima boljih teorija i prikaza, ali je dovoljno reći sasvim normalno. Veza novca i elite je nešto neizbježno, sukob sa glavninom logična posljedica a impresivnost je komplicirana priča.

Koliko se ozbiljno pristupilo istrazi oko putova novca za kupovinu oružja početkom devedesetih, zorno pokazuje nestanka Ferdinand Jukića nakon što je u četvrtak navečer u emisiji Otvoreno izjavio da posjeduje svu dokumentaciju o nabavci oružja koju je spreman predati policiji.

Umjesto da ga po završetku emisije dočeka policija ispred studija kako bi dobili te navodne dokumente koji su itekako bitni u cijeloj istrazi, čekalo se da svane jutro kako bi neki birokrat iz državnog odvjetništva uputio dopis u MUP da bi onda oni poslali nekog da nađe Jukića na adresi stanovanja. Naravno Jukića nisu našli.