@mrak nema potrebe da mi prijetiš, pogotovo ne onda kada nisi u stanju istim aršinom mjeriti sve članove pollitike.com. Prema tome skini masku i prestani glumiti velikog demokratu.
Mjesecima se praviš gluh i slijep, a svoju nebrigu za sraz pollitike.com opravdavaš zauzetošću. Pogledaj istini u oči i priznaj da prakticiraŠ "pravednost"koja ne razlikuje žrtvu od nasilnika.
Nema nikakvih problema niti je upitno da u tvojoj prćiji možeš raditi što te je volja i zato mi nemoj prijeti, ucijenjivati me i tražiti od mene da se povinujem tvom poimanju pravednosti u kojoj si si uobrazio da si najpametniji.
Nemoj mi prijeti, ucijenjivati me i tražiti od mene da se povinujem tvojim viđenjima i naređenjima kako se ophoditi i komentirati tipove poput Ljube Rubena Weissa. Jesam vjernik, ali nisam od onih koji smatraju da kod pljuske treba ponuditi i drugi obraz, ili da onome tko se nabacuje drvljem i kamenjem, treba odgovoriti kruhom.
U Srbiji se već deset godina vodi sudski spor između Države i obitelji Slobodana Miloševića oko kuće koju je ovaj pod vrlo povoljnim uvjetima otkupio dok je još bio na vlasti. Radi se o kući koja je, istina, bila u lošem stanju ali je u rezidencijalnoj zoni na Dedinju pa već samo zemljište vrijedi mnogo. Uglavnom, tvrdi se da ju je Milošević otkupio za samo oko 9.500,00DEM dok je stvarna tržišna vrijednost bila daleko veća, procjenjuje se oko 10 milijuna €.
U srpskom Ministarstvu pravosuđa smatraju da bi poništenje kupoprodajnog ugovora predstavljalo zadovoljenje Pravde jer je vrijedna nekretnina otkupljena za bagatelu. Za pozdraviti je što se ne opterećuju činjenicom da je kupac bio tada najmoćniji srpski političar.
U Hrvatskoj se tijekom posljednjih dvadesetak godina također zadovoljavalo stambene potrebe (i prohtjeve) političara od kojih su tri slučaja bila pod posebnom paskom javnosti, valjda zato što se također radilo o najmoćnijima.
Usred sezone „kiselih krastavaca“ kad i ozbiljnije medije počinje zanimati tko s kim ljetuje, tko se u koga zaljubljuje, tko s kime prekida dugogodišnju ljubavnu ili bračnu vezu a otvaranje čak i opskurnih „klubova“ u nazočnosti davno ocvalih „manekenki“ postaje ozbiljna vijest, Vlada RH je sklopila nagodbu s SN Holdingom Darka Ostoje kojom ovaj ipak postaje većinski vlasnik Liburnija Rivijera Hotela. Nagodbom bi se trebao završiti dugogodišnji spor oko vlasništva.
Spor je nastao nakon što je Račanova vlada povukla suglasnost kojom je prethodna, HDZ-ova, dala odobrenje Darku Ostoji da u Hrvatskom fondu za privatizaciju svoje manje vrijedne dionice zamijeni za puno vrednije LRH. Spor je dospio pred arbitražno tijelo, a isto je presudilo da država zbog odustajanja od vlastite odluke Ostoji ima isplatiti oko 550 milijuna kuna. Nakon promjene vlasti, Sanaderova vlada ponovo nalaže da se dionice LRH prenesu u vlasništvo SN Holdinga. To je otvorilo aferu, jednu od mnogih iz tog doba, zbog koje je oporba, najviše SDP, tražila saborsku raspravu i čak glasanje o povjerenju tadašnjem potpredsjedniku Vlade Damiru Polančecu koji je u ime Vlade vodio cijelu operaciju. Zbog bijesa javnosti je Sanader odustao od ustupanja dionica pa je Polančec naknadno postigao novu nagodbu s Ostojom ali taj put da država umjesto dionica LRH isplati oko 1.250.000.000,00kn. SDP i Slavko Linić su tada tvrdili da je novom nagodbom državu oštetio za razliku iznosa od presude arbitražnog tijela, odnosno za otprilike 700.000.000,00kn. Nakon burnih saborskih rasprava i medijskih prepucavanja između pozicije i opozicije u kojima je palo mnogo teških riječi, stvar se stišala. Po starom dobrom običaju, i ta afera je pala u zaborav.
Pita me aisha da li se osjećam kao kreten vezano za objavu registra i sada već očigledno slučaj Rakar, odnosno vezano za slabu čitanost mojih aktualnih dnevnika. Odgovorio sam joj:» Ne osjećam se veći dio dana i noći kao kreten, osjećam se kao idiot, a to dođe na isto.» Nisam objasnio da sve više pišem zato da spasim dušu svoju, da eto kažem i "neke stvari koje mislim da je važno reći" i koje bi i drugi možda trebali znati. Naime, moji aktualni dnevnici su reagiranje na psihozu koja je nastala nakon kratkotrajne mogućnosti uvida u registar hrvatskih branitelja. Zapravo, razočaralo me i još me razočarava kako se odnosimo prema ključnom čovjeku ovog portala, njegovu "ocu" Marku Rakaru. Mi pišemo i čitamo zapise, međusobno polemiziramo, ocjenjujemo se, imamo svakodnevno brojne posjetitelje koje zanimaju naši zapisi, među njima, kažu mi, i ugledne političare, novinare, biznismene, diplomate, ljude iz svijeta sporta i estrade, umirovljene i aktivne ljude iz sustava obavještajnih zajednica…
ISKAZATI SOLIDARNOST S MARKOM RAKAROM - MRAKOM
Napomena: Na zamolbu jednog člana SDP-a prenosim tekst komentara Klauškog kao mogući uzorak ranog upozorenja na svu bijedu politike... Nadam se da Mrak isti neće zamračiti !!!
KAKO JE ono govorio Ivo Josipović: "Nisam predsjednik na daljinski upravljač Zorana Milanovića!" Pa je onda za predstojnika Ureda predsjednika postavio čovjeka kojemu je Milanović vjenčani kum.
Kako je ono još govorio: "U pravednoj državi poslovi se neće dobivati preko veze". Pa je njegov novi predstojnik Ureda prije nekoliko godina iskoristio svoj položaj u diplomaciji kako bi zaposlio i svoju suprugu, inače tekstilnu inženjerku.
Kako je ono još pisalo na Josipovićevu Facebook profilu: "U pravednoj državi diplomirani stručnjaci s visokim prosjekom ocjena ne bi čamili na burzi". Pa je za zamjenika predstojnika Ureda postavio čovjeka sa srednjom stručnom spremom. A što bi bilo da sve to radi Bandić?
Jel ovo hereza, za osviještene sve manje. Hrvatska treba katarzu – veoma bolnu katarzu. A boli nema bez zla. Da, Hrvatskoj treba prepoznatljivo zlo koje će biti inicijalni detonator – eksplozije drastičnih promjena bez kojih nema ni buduće države, a bogme ni sada izumirućeg naroda. Jesam li ovom heretičkom tezom otkrio toplu vodu, ne – otkrio sam ledenu santu koju svi vide ali koju nitko osvijestiti ne želi, jer pretpostavlja strah i neizvjesnost, a stado žudi za mirom i sigurnošću. Ali, i sad mora biti taj ali – i ova „demokratska rješenja“ donose još veću količinu straha i neizvjesnosti jer odugovlače i prolongiraju katarzični „pakao“ na puno duže vrijeme. A vrijeme radi protiv države i naroda koji tako voli svoju državu. Voli ju tako posjednički da bi ju najrađe požderao po obrascu – posle mene potop. To se zove domoljublje. I oni kaj šute su također domoljubi – ne bi se šteli miješati u gozbu kanibala iz čiste solidarnosti. Jel situacija zaista takva da je potrebno zazivati primjerenu silu ozdravljenja koja se nameće kao alternativa „parlamentarnoj demokraciji“ i priči o demokratskom rješenju puzajućeg ropstva.
