dobri moj stari Marko...
svatko, a je li ima svog dobrog starog Marka?
1...
bio sam mladac, a bio je starac dobri moj stari Marko, dragi moj starac Marko, najPrije napisao sam dobri, jer to je meni važnije, a potom dragi, jer je bio meni dobar, obrnuto valjda nije moguće,
2...
slušao sam Marka, ali i mene je Marko čuo, a jer me čuo JA sam bio presretan, čuo je mene, znao je „što je meni u glavi“, čuo sam njega, znao sam „što je njemu u glavi“,
3...
mogli smo se svađati, ali nikad svaditi, bili smo više nego prijatelji, bili smo drugovi,
dobri moj Marko, još dok sam bio vitka stabljika učio je mene, da se NE iskrivim, da se NE podvijem, da se NE unakazim, eto već u djetinjstvu uputio me u prepoznavanje razlika, u odrastanju spremno sam razlikovao,
1... a što je dobro, a što je drago,
2... a koliko je važno slobodno govoriti drugom, a NE zaboraviti slušati drugog,
3... a što je prijateljstvo, a što je drugarstvo,
kasnije prepoznajem... nisam sebe iskrivio, podvio, unakazio, dobri moj Marko uputio je mene u PREPOZNAVANJE RAZLIKA, a JA sam nastavio prepoznavati razlike,