pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Karavana bratstva i jedinstva

Eto, jučerašnji povratak u Zagreb, negdje oko 17:15 i impresivan doček na naplatnim kućicama Lučko: uredno postrojeno 20 (ili više) raznoraznih vozila policije (obične i posebne) i gotovo sva ta vozila za zaštitnim mrežama na prozorima. Policajci uredno posloženi uz taj vozni park i još solidna količina uz svaku prometnu traku. A ne nedostaju ni oni sa šljemovima, prslucima, štitovima, katapultima, ovnovima . . .
Terenci puni vrhunskih specijalaca a "marice" prazne i spremne za udomljavanje koga već bude trebalo.

Vau! Mora da je državni udar! Ivo "skinuo" Stipu (ili Stipe Ivu)!
Tako mi treba kad slušam CD a ne HRT!

Nakon prvog šoka shvatio sam svoju zabludu, tu se radi o našem nacionalnom derbiju. Dvoboj klubova iz naših najvećih gradova koji su napokon spojeni nedosanjanim pravim autoputom (skoro), kičmom naše "Lijepe naše". To nam dolaze najdraži gosti u kulturnu razmjenu – revitalizacija "karavane bratstva i jedinstva". Zato i takav svečani doček.

Iako naslov i nema baš puno veze sa politikom, nažalost to baš i nije točno.

Mogu puno pisati o tome kako ustvari nema nikakve logike reći volim Dinamo i onda prijetiti izbacivanjem istog tog kluba iz euro natjecanja sa ubacivanjem 150 baklji. Mogu pisati i o tome kako sam mislio da kako samo nekoliko huligana već skoro 2 desetljeća radi razne gluposti i sramoti našu državu pred cijelom Evropom, pa i svijetom. Ali sada je već teško reći da je to nekoliko huligana, a i teško je reći da su to huligani. Jer ti huligani, jako dobro znaju gdje i što mogu raditi. Jer da su u Linfieldu-u radili incidente, ne bi baš najbolje prošli, tj. ne bi se tako brzo vratili u Zagreb. Slično je bilo i sinoć u Sloveniji, gdje su se suzdržali, i bacili samo jednu baklju u teren. Zato sve to meni lagano liči na organizirani kriminal. Sve je to itekako organizirano, točno znaju što mogu i gdje to mogu, a kod nas to prolazi uglavnom nekažnjeno.

Kome je to u interesu da to dozvoljava? Jer još 2003. je donesen zakon o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, prema kojemu, među puno drugih stvari nije dozvoljeno niti slijedeće:

Hrvati su na žalost vrlo licemjeran i sebičan narod. Kad god treba dignuti glas, oni ostanu pokunjeni i šute, držeći se one dobro poznate „to se mene ne tiče“, osim kad se radi o tome da treba pokazati kako smo jaka nogometna nacija ili kako treba prebiti „pedere“ koji su se odlučili na Trgu bana Jelačića javno deklarirati o svojem rodnom identitetu. To su naime jedina dva događaja gdje su Hrvati izašli na ulice bez da ih je itko organizirao i o čemu su izvještavali svi utjecajni mediji. O svemu ostalome, Hrvati šute ili potiho iskazuju negodovanje, dok utjecajni mediji ponekad i nešto izvijeste, ali više iznimno, nego kao pravilo.

Dok je nacija zanesena pratila dramatična nogometna zbivanja, Bankamagazin mi je uredno isporučivao u moj „Inbox“ ne manje dramatične financijske vijesti.

Bankamagazine - Vijesti dana 20.06.2008 između ostalih su donijeli sljedeće:

Stopa nezaposlenosti pala na 13,2 posto
Stopa nezaposlenosti u svibnju je pala na 13,2 posto, objavio je u petak Državni zavod za statistiku. Stopa je sa 13,9 posto u travnju, pala zbog povećane potražnje za sezonskim radnicima u turizmu, trgovini i prerađivačkoj industriji. ... opširnije

Prosječna neto plaća za travanj 5.036 kuna

VAATRENOO LUDILO KAD KRENE Narodni trg je pun krhotina stakla, razbijeno je staklo na vratima zgrade Nasada, stup ulične rasvjete u Parku Vladimira Nazora leži na podu, u automobil okićen hrvatskim zastavicama lik unosi kamene koje je ukrao sa zida uz more, tamo između bolnice i zgrade elektre, u kafiću rasprave o tome tko je kriv, tko se vuče po terenu, a tko ne zna zabiti gol.

Ludilo je prošlo i sad treba nadoknaditi manjak štete, uvreda, grintanja i razbijanja koje je uzrokovalo ludilo koje nas je na kratko ujedinilo i vratilo optimizam.

Ali ono što me je posebno "oduševilo" je bilo jučerašnje gađanje platna preko kojeg su zadrani pratili utakmicu na trgu.
Naime, jučer su na Narodnom trgu postavljeni projektor i platno za gledanje utakmice, a nakon poraza su počele letjeti stvari prema platnu i projektoru, između ostalog i je doletjelo i par boca.

U zadnja dva tjedna vrlo slabo pratim politiku i općenito dnevna zbivanja u Hrvata i šire. Uzelo me europsko nogometno prvenstvo, dobro se igra, naši su prošli u četvrtfinale i to mi je lajtmotiv interesa, barem ovaj mjesec dana koliko traje. Naravno, shodno drugoj opsesiji, našao sam i nekoliko političkih momenata i poveznica u cijeloj priči oko nogometa.

Čitam komentare na utakmicu Hrvatska-Njemačka i u jednim engleskim novinama naiđem na ovu rečenicu:

If there is a quick remedy for any depressed England fan then it is to see Germany losing. And they did not just lose - they were utterly humiliated in the process.

Od 1. srpnja dogoditi će se neminovno: struja će poskupjeti za najmanje 20%. Doduše, cijena struje trebala je ići gore još početkom godine, zahtjev HEP-a već je bio odobren odmah nakon izbora ali je Sanader stopirao tu odluku zbog rasta cijene benzina. Ispravno je ocjenio da istovremeno povećanje cijene struje i benzina s rastom cijene hrane mogu stvoriti opasno nezadovoljstvo građana. Na cijenu benzina ne može utjecati, ne samo zbog rasta cijena sirove nafte (iako u formuli za „korigiranje“ cijene benzina INA ne koristi cijenu sirove nafte već je ključna cijena benzina na burzi u Genovi) nego i zbog toga što MOL u INI ima ista upravljačka prava kao i Vlada. Sa strujom je drugačije. HEP je u stopostotnom vlasništvu države i tu Vlada može raditi što hoće.

A sad sport i tarapana!

Pa da krenem kratkim uvodom (preambulom kako se sad to nosi):
Vrijeme je nogometa i gotovo je nemoguće izbjeći nešto što nije vezano za nogomet. Svi nude karte za utakmice, treba smo poslati 5 čepova, 7 naljepnica, 8 felgi i 150 SMS-ova ili MMS-ova. Nogomet je "must be" za svakog poštenog Hrvata a pogotovo muškog Hrvata. S ekrana i plakata nas napadaju pivske flaše pune nogometaša beskrajno ozbiljnih lica, vitezovi kožne lopte i baštinici sveukupne hrvatske samobitnosti.
Svugdje nogomet osim na pollitica.com i eto moja je namjera i poslanstvo da ispravim ovaj nedopustivi propust, doduše malo drukčije ali nitko nije savršen.

Dakle, ovaj tekst se ne odnosi na onu igru gdje mi trčimo za loptom, šutiramo istu (a povremeno šutnemo i protivničkog igrača) i gdje kod veteranske klase gotovo redovito završava ispijanjem par piva toliko da se nadoknadi ono što se izgubilo trčeći. Ovaj tekst se odnosi na onaj drugi nogomet gdje oni igraju (besprijekorni profesionalci švicarskih bankovnih računa) i za razliku od onog prvog nogometa ovdje pivo ne ispijamo nakon nego za vrijeme.

Oko HNS-a stalno se prepliću skandali. Čas se radi o neplaćenim porezima, čas o korupciji i prevarama a čas o borbi za vlast nad gomilom novaca koji se okreće u nogometu.

Poneki iz HNS-a pri tome zaborave na sitnice jer su im na pameti samo milijuni. Tako je tajnik HNS-a Zorislav Srebrić priveden od policije jer je "zaboravio" platiti novine i olovke i tko zna što još u trgovini na aerodromu. Srebrić dakako ne zna (ili je opet "zaboravio") da ima policija u svijetu koje su efikasne. Pogotovo prema onima koji "zaboravljaju" platiti.

Slaven Bilić i Zorislav Srebrić

Ovih dana puno se prica o krakovima hobotnice koje su uspjeli presjeci i pokazati dosljednost u borbi protiv koruptivnog drustva. s druge strane jedan od najkoruptivnijih sistema koji se odaziva na ime nogomet stoji po strani neozlijedjen. Borba oko pozicija u tom sportu vodi se bjesomucno i svim sredstvima. No u ovoj borbi nema pravih i krivih jer ne bore se za postenje nego za vlast i raspodijelu moci i u toj moci raspodjele velikog novca. Trenutno s jedne strane imamo notornog Igora Stimca potpomognutog Sinovcicem a s druge strane Vlatka Markovica potpomognutog Mamicem. Kako su u tijeku transferi i spominju se veliki novci koji prolaze mimo drzave i mimo poreznika odmah je bjelodano o cemu se ovdje radi.