Ili su ih kao i u svemu drugom kod nas preglasale budaletine.
Jer koliko vidim „navijanje“ naših „navijača“ se uglavnom svodi na izazivanje nereda i tučnjava.
Sve hrpa iskompleksiranih tipova koje kod kuće zlostavljaju roditelji pa svoje frustracije iskaljuju na drugima. A najbolje je što su užasno hrabri kada su u grupi:
„Ka`e stari? Kuiš ono, `bem ti ma! Dinamo ,šora ! Kae, oš po p...?“, "Ae brale, ča je?? `Ajduk aaaa!!!!"
A da nasamo naiđe na Nevena Ciganovića odmah bi se zavukao u mišju rupu
.
A ta njihova neizmjerna ljubav za voljeni klub? Presmješno.
Oni vole klub više od svega.Vole ga?
Vole instituciju koju prezentiraju 22 muškarca(to mi sve vuče na latentnu homoseksualnost), a vode kojekakvi živopisni likovi (Mamići,Štimci, ovajonaj....) Bitno je da je sve muška ekipa. He,He !
Sigurno kod kuće kriomice natežu miša gledajući u slike igrača ili eventualno klupsku zastavu na zidu. Kakva ljubav! Kakav sex!
Stvarno , takav oblik ljubavi je nevjerovatan. Ako vanzemaljci otimaju pripadnike ljudskog
Sjedim u radnoj sobi i gledam kišu kako polagano plazi prozorom. Mračno je i hladno, a pogled leti po polici s knjigama. Sav hrvatski jezik, sve riječi, skupljene su u tih dvanaestak crvenih knjiga hrvatskoga rječnika. No, tamo definitivno ne postoji riječ koja može dosljedno opisati ono razočaranje u očima jada i bijede kojeg nazivamo novinarstvom nakon što su navijači Dinama u Amsterdamu već više od 24 sata, a nije bilo nikakvih nereda.
Ma ne, ne opravdavam budale kojima je razbijanje struka a tučnjava zamjenjuje kavu za buđenje prije posla. Nisu svi takvi, ma nije ih ni 10%, ali ih ima. Ali tragikomično pokušavam opravdati zaglupljivanje nacije, medijski teror i dvoličnost, sve u sklopu gostujućih utakmica naših klubova. Ne samo Dinama, tužna je realnost da samo Dinamo "igra Europu" i poslije turističke sezone. No, neuspješno. Koja je poanta toga? Prozivam ovdje medije koji krše zakone Republike Hrvatske i svjesno propagandno djeluju, klevetaju i vrijeđaju.
Možda će se nekom učiniti da ovaj dnevnik nije politička tema, nu, obzirom da je u Lijepoj našoj sve politika, nisam se mogao suzdržati, a da se ne referiram na ljudsku glupost, kojoj nisu imuni ni sportski novinari, pa ni tzv. „nogometni stručnjaci“.
U subotu 20.06.2009. godine u Večernjem listu, pa i u nekim drugim novinama, objavljen je članak sportskog novinara koji se potpisuje kao Robert Junaci, pod naslovom: „ Dinamo braniču Cufreu nudio plaću od milijun eura.“
U tom članku, navedeni novinar, bez imalo srama kaže: „Surova hrvatska nogometna stvarnost govori da smo mi za veliki dio svijeta nekakva marginalna zemlja, slabog nogometa, praznih stadiona, nezanimljive lige.“
Povod ovakvoj kvalifikaciji je odbijanje navedenog argentinskog nogometaša plaće od milijun eura godišnje, koji mu je ponudio zagrebački Dinamo. Isti je surfajući internetom, po tvrdnji novinara, pogledao statistike i temeljem toga zaključio da neće u „banana-ligu“. Ma, zamislite, evo i jednog pismenog nogometaša.
Obzirom na to da se „banane“ u Hrvatskoj dijele šakom i kapom, ne mislite li da bi ministar Pankretić morao poraditi na izvozu?
Protekli godinu dana gledamo puno toga što se može svrstati u 'Predizborni sport', isto kao i sa vaterpolistima kada su davali svoju potporu HDZu, pa onda rukometaši isto tako….
Pitamo se kako to da upravo ti vrhunski sportaši nalaze potrebu da reklamiraju HDZ?
Pogledajmo malo uvjete u kojima se nalazimo kao država što se tiće sporta, rezultati nisu samo rezultat dobrog sporta i rada već i uvjeta i podrške 'financijera' što je sasvim normalna formula, 'Više novaca = više rezultata' tako to ide u vrhovnskom sportu u cielome svijetu… možemo zaključiti kako 'novac = dodatna motivacija'.. bez obzira koliko ljubitelja sporta to demantirali, formal drži vodu.
HDZ kao organizacija koja ima dosta sličnosti nekadašnjoj komunističkoj (režimskoj) partiji ponajviše u svom radu i metodologijama a najviše u 'mentalitete' unutar same organizacije je jasno izjasnila kako će podržavati i pomogati sportašima kao i klubovima sa financijama iz državnog proračuna. Normalno HDZu za uzvrat se moraju neki sportaši i klubovi ponašati onako kako oni 'dirigiraju' za potrebe HDZa…. A za sudce nećemo ništa reči jel to nam je jasno kao i bijel dan!
Karavana bratstva i jedinstva
Eto, jučerašnji povratak u Zagreb, negdje oko 17:15 i impresivan doček na naplatnim kućicama Lučko: uredno postrojeno 20 (ili više) raznoraznih vozila policije (obične i posebne) i gotovo sva ta vozila za zaštitnim mrežama na prozorima. Policajci uredno posloženi uz taj vozni park i još solidna količina uz svaku prometnu traku. A ne nedostaju ni oni sa šljemovima, prslucima, štitovima, katapultima, ovnovima . . .
Terenci puni vrhunskih specijalaca a "marice" prazne i spremne za udomljavanje koga već bude trebalo.
Vau! Mora da je državni udar! Ivo "skinuo" Stipu (ili Stipe Ivu)!
Tako mi treba kad slušam CD a ne HRT!
Nakon prvog šoka shvatio sam svoju zabludu, tu se radi o našem nacionalnom derbiju. Dvoboj klubova iz naših najvećih gradova koji su napokon spojeni nedosanjanim pravim autoputom (skoro), kičmom naše "Lijepe naše". To nam dolaze najdraži gosti u kulturnu razmjenu – revitalizacija "karavane bratstva i jedinstva". Zato i takav svečani doček.
Iako naslov i nema baš puno veze sa politikom, nažalost to baš i nije točno.
Mogu puno pisati o tome kako ustvari nema nikakve logike reći volim Dinamo i onda prijetiti izbacivanjem istog tog kluba iz euro natjecanja sa ubacivanjem 150 baklji. Mogu pisati i o tome kako sam mislio da kako samo nekoliko huligana već skoro 2 desetljeća radi razne gluposti i sramoti našu državu pred cijelom Evropom, pa i svijetom. Ali sada je već teško reći da je to nekoliko huligana, a i teško je reći da su to huligani. Jer ti huligani, jako dobro znaju gdje i što mogu raditi. Jer da su u Linfieldu-u radili incidente, ne bi baš najbolje prošli, tj. ne bi se tako brzo vratili u Zagreb. Slično je bilo i sinoć u Sloveniji, gdje su se suzdržali, i bacili samo jednu baklju u teren. Zato sve to meni lagano liči na organizirani kriminal. Sve je to itekako organizirano, točno znaju što mogu i gdje to mogu, a kod nas to prolazi uglavnom nekažnjeno.
Kome je to u interesu da to dozvoljava? Jer još 2003. je donesen zakon o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, prema kojemu, među puno drugih stvari nije dozvoljeno niti slijedeće:
Ime mi je je Maksimir, stadion u Maksimiru. Teško mi je, jer znam što se sve događa oko mene, koliko je ljudima teško, kako teško žive i onda se toliko novaca troši na mene, i tako već godinama, u krug. Iako samo puno koštao, a koštat ću, bojim se, i još puno više, izgledam i osjećam se jako loše. Da nema naše reprezentacije, pitao bih se ima li uopće smisla što postojim, jer jedva me Dinamo napuni jednom godišnje, a to je ono što me najviše veseli.
Hrvati su na žalost vrlo licemjeran i sebičan narod. Kad god treba dignuti glas, oni ostanu pokunjeni i šute, držeći se one dobro poznate „to se mene ne tiče“, osim kad se radi o tome da treba pokazati kako smo jaka nogometna nacija ili kako treba prebiti „pedere“ koji su se odlučili na Trgu bana Jelačića javno deklarirati o svojem rodnom identitetu. To su naime jedina dva događaja gdje su Hrvati izašli na ulice bez da ih je itko organizirao i o čemu su izvještavali svi utjecajni mediji. O svemu ostalome, Hrvati šute ili potiho iskazuju negodovanje, dok utjecajni mediji ponekad i nešto izvijeste, ali više iznimno, nego kao pravilo.
Dok je nacija zanesena pratila dramatična nogometna zbivanja, Bankamagazin mi je uredno isporučivao u moj „Inbox“ ne manje dramatične financijske vijesti.
Bankamagazine - Vijesti dana 20.06.2008 između ostalih su donijeli sljedeće:
Stopa nezaposlenosti pala na 13,2 posto
Stopa nezaposlenosti u svibnju je pala na 13,2 posto, objavio je u petak Državni zavod za statistiku. Stopa je sa 13,9 posto u travnju, pala zbog povećane potražnje za sezonskim radnicima u turizmu, trgovini i prerađivačkoj industriji. ... opširnije
VAATRENOO LUDILO KAD KRENE Narodni trg je pun krhotina stakla, razbijeno je staklo na vratima zgrade Nasada, stup ulične rasvjete u Parku Vladimira Nazora leži na podu, u automobil okićen hrvatskim zastavicama lik unosi kamene koje je ukrao sa zida uz more, tamo između bolnice i zgrade elektre, u kafiću rasprave o tome tko je kriv, tko se vuče po terenu, a tko ne zna zabiti gol.
Ludilo je prošlo i sad treba nadoknaditi manjak štete, uvreda, grintanja i razbijanja koje je uzrokovalo ludilo koje nas je na kratko ujedinilo i vratilo optimizam.
Ali ono što me je posebno "oduševilo" je bilo jučerašnje gađanje platna preko kojeg su zadrani pratili utakmicu na trgu.
Naime, jučer su na Narodnom trgu postavljeni projektor i platno za gledanje utakmice, a nakon poraza su počele letjeti stvari prema platnu i projektoru, između ostalog i je doletjelo i par boca.
Neovisni, ali ne i neutralni