pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Jutros u Inboxu dvije vijesti iz Bankamagazina koje zaokružuju svu neurotičnost hrvatskog političkog trenutka:

• Friščić: Hrvati osuđeni na uvoz hrane

Iako imamo prostor koji može prehraniti dvostruko više ljudi nego što ih danas u Hrvatskoj živi, bilance pokazuju tek nekoliko artikala koji su dostatni. Imamo dostatnu proizvodnju pšenice, no ne smije nam se ponovno dogoditi da se odmah po žetvi pola proizvodnje izveze, a potom, kao ove godine, imamo potrebu za interventnim uvozom, kaže Josip Friščić, predsjednik HSS-a i potpredsjednik Hrvatskog sabora u intervjuu u novoj Banci. ...(više pročitajte na linku)

• Konzum: Za dividendu 56,76 milijuna kuna

Od 224,83 milijuna kuna prošlogodišnje dobiti, Konzum će u dividendu isplatiti 56,76 milijuna kuna, odnosno 2,5 kune po dionici, odlučila je Glavna skupština dioničara. Kako je objavljeno na Zagrebačkoj burzi, u zadržanu dobit izdvojit će se 168,07 milijuna kuna. Temeljni kapital Konzuma podijeljen je na 22.702.860 redovnih dionica na ime, a pravo na dividendu imaju dioničari koji su upisani u Registar dionica pri Središnjoj depozitarnoj agenciji na dan 02. srpnja 2008. godine...(više pročitajte na linku)

Vec jedno vrijeme provodim u Italiji radeci na jednom "job shadow" projektu mladih.
Job shadow je otprilike - praksa, te ucenje i uvid u rad kako to radi netko drugi...
Naime, taj projekt je u sklopu EUropskog programa mladih koji je lansirala EU pocetkom 90ih radi razmjene mladih ljudi koji zive unutar EU.
Cilj programa je upoznavanje sa zivotom u Europi, mobilnost, solidarnost, interkulturalni dijalog, razoj potencijala mladih i cijeli spektar pozitivnih stvari za neformalno ucenje.
Ziveci malo u Italiji kao moje prvo iskustvo zivota negdje izvan HR, u meni je proizvelo razlicite efekte.
Od spoznaje nekih bizarnih i banalnih stvari koje se dogadaju izvan granica HR, pak unutar granica EU. O tome se ne pise, ne govori, kao da ne postoje.

Dok je HR zaokupljena prosvjedima, nesposobnosti i beskrupuloznosti i politicara, te neobrazovanih i netehnoloski razvijenih institucija mogao bih postaviti pitanje - dokle?
Evo ujedno i odgovor. Jedino onda kad cijela nacija bude dovoljno obrazovana i ukljucena u rad civilnog drustva i dijaloga izmedu pojedinaca i institucija.
Takav ideal mogao je, hipotetski, jedino uspjeti u doba grckog polisa, no ipak, ne za sve!

Sasvim je dobro sjediti, gledati TV i uživati u izvještajima iz Njemačke gdje se, zamislite molim vas, događaju škandali slični našima, samo što to tamo ne rješavaju novine i internet portali nego policija i državno tužiteljstvo.

Na vrhu piramide novog poreznog lanca prevara nalazi se ni manje ni više nego Klaus Zumwinkel(64) dugogodišnji šef Deutsche Post (njemačke pošte) blizak vladi i član cijelog niza upravnih odbora u kojima država ima suvlasništvo. Za sada mu je dokazano oko 1 milijun eura utaje poreza i samo plaćanje velike kaucije spasilo ga je zatvora.

Njemački tisak se dakako zgraža. Netko tko je legalno zarađivao desetljećima toliko mnogo kao taj, sad već bivši, direktor pošte, je tako pohlepan da ide utajivati porez. Ne poznaju njemački novinari naše tajkune. Recimo Mudrinića?!

Tako već dugo živim u Hrvatskoj (od 1990) da sam pomalo zaboravio kako ima država gdje se poštuju zakoni. Gdje, kad zakon stupi na snagu onda se i primjenjuje. A ne ona floskula "zakon je na snazi ali se ne primjenjuje"

U Njemačkoj je od početka ove godine stupio na snagu Zakon o zabrani pušenja na javnim mjestima. Nisam siguran da se baš tako zove ali svakako to je srž zakona. I taj zakon se provodi. Na tu činjenicu podsjetila me današnja vijest u jednom teletextu njemačke TV. Zbog pušenja na javnom mjestu zaradio je prijavu Helmut Schmidt i njegova supruga Loki.

E sad to ne bi baš bila neka vijest da se ne radi o bivšem predsjedniku njemačke vlade iz 70-tih godina i njegovoj supruzi.

Helmut Schmidt je gotovo legendarna i vrlo štovana osoba u Njemačkoj, vrlo uspješan političar u mnogim kriznim situacijama.. Veliki stručnjak za gospodarstvo. Drži predavanja i rado je viđen gost u mnogim TV raspravama.

Treba tome još nadodati da su oboje Schmita dobro preko 80 godina.

Živio sam dugi niz godina u Njemačkoj. Nisam imao državljanstvo (niti šansu dobiti ga) pa nisam ni mogao birati na saveznim, pokrajinskim ili komunalnim izborima. Ali živio sam tamo, živio među samim Nijemcima i pozorno pratio politička događanja (Der Spiegel, Sueddeutsche Zeitung i Frankfurter Algemeine Zeitung).

Izborne kampanje su u Njemačkoj bile vrlo živahne. Međusobna prepucavanja su bila daleko drastičnija nego kod nas. Plakati i oglasi također.

Danas svi nestrpljivo očekuju utakmicu Hajduk-Dinamo. Nogomet i tako kod nas igra prevažnu ulogu

Budući da se aktualni hrvatski ekspert za terorizam (Pavle Kalinić) upravo bavi specifičnom vrstom hrvatskog terorizma –kulturom, usuđujem se posvetiti nekoliko riječi terorizmu koji nam je pred vratima. Krajem kolovoza proputovao sam od Muenchena do Beča i posjetio naše njemačke i austrijske prijatelje. Terorizam islamskih ekstremista tamo je česta i rado diskutirana tema.

No i moji prijatelji Nijemci, kao i Austrijanci, bili su mišljenja da je taj terorizam nešto tamo daleko, nešto što se događa drugima i da je taj terorizam nešto što imigranti donose u Europu.

Međutim, samo nekoliko dana kasnije, njemačka policija uhvatila je islamsku ekstremističku terorističku grupu u kojoj su po prvi puta vodeći članovi bili pravi, pravcati Nijemci. Koji su spremali bombu velike razorne moći. Uhvatili su ih taman kad su počeli gomilati kemikalije u nekoj garaži.

Ljudi su vani postali robovi trčeći za lovom. Je, reći ćete, i kod nas je to tako došlo. Točno, ali razlika je samo što kod nas uglavnom nisu najbogatiji ljudi oni koji najviše rade, već, baš suprotno, koji najviše sjede i telefoniraju tražeći vezu ovu i onu, radeći zajeb ovaj i onaj. Osim toga u Njemačkoj tijekom tjedna na ulici nema žive duše, tek vikendom zažive trgovi, dok je kod nas obrnuta situacija. Za vrijeme tjedna kafići su prepuni, dok su vikendom uglavnom prazni, jer većina ode na selo.

Da vam budem iskrena, ovih tjedan dana provela sam van lijepe naše. Samo površno pratila sam što se kod nas događalo i to samo zato što mi to poslovne obveze nalažu, a baš bi bilo lipo bar jedan tjedan ne čuti pizdarije iz domovine, tipa sudac Milanović pustio ubojicu iz zatvora jer mu nema tko čuvati kćer, zatim izjavu premijera Sanadera "SDP će i Tita u ustaše" i slično. Ali da nismo jedini po u najmanju ruku čudnovatim izjavama, evo jedne zanimljive izrečene od bivšeg američkog potpredsjednika Quaylea, koji je s obitelji stigao na odmor u Dubrovnik, iznajmivši u tamošnjem hotelu pet soba. Jedan od njegovih bisera, dakle, glasi: "Nedavno sam posjetio latinsku Ameriku i žao mi je što u srednjoj školi nisam naučio više latinskog, pa da budem u stanju razgovarati s tim ljudima".

Njemačka balansira sve složenije i u nijansama. Francuska u grču promjena. Italija puzi po tankoj žici - i mali lahori ugrožavaju stvar. Slovenija i Danska na mukama. Pax americana na jugoistoku Evrope markiran, prikrpano Evropi i NATO paktu, čak i Turska, ide se dalje, vremena više nema. Iskusna Hrvatska pliva u svim smjerovima.

Suvremeni hrvatski uspjesi i razvoj demokracije kontinuirano puze u nove pobjede pa nema sumnje da će tako biti i dalje. Nakon izbora uvijek slijedi postizborna drama, očekivanje rezultata i potom zabava uspjeha i razočaranja. Probajmo sagledati trenutke nakon idućih izbora koristeći iskustva dosadašnjih i nagađanja.

Obirom da je za sadašnje izbore naglasak na uspjehu, red je podsjetiti da su uspješne sedamdesete godine prošlog stoljeća jedan od bitnih zadaha u sadašnjem i budućem prostoru i vremenu. Nešto kao ugrađene norme. Nakon izvjesnih gužvi šezdesetih slijedio je obrat i obrat obrata u vidu velikog plimnog vala te povratak vala natrag, koji povratak još traje. Uspjesi na dnevnom redu su kao šala prema sedamdesetima. Akteri su slični pa nije jasna tolika skromnost, možda se tek zadnjih dana to malo popravlja. Krenulo je stidljivo i neprimjetno, kao mnoge impresivne stvari. Tik prije kraja je bilo nezaustavljivo, obarani su skoro svi svjetski rekordi. Kineski bum danas je sličan, samo blijeda kopija tih godina, vjerojatno preslikan s nedostacima (nakon strašne kineske revolucije jedna od samo dvije grupe stručnjaka je bila upućena u Zagreb). Rast svega je bio bar po pet puta veći nego što se sada obećava. Standard, zaposlenost, turizam, novac, razvoj gradova, stanovi, industrija i svekoliko gospodarstvo, tehnika, znanje i držanje, samoupravljanje i razne slične kerefeke su išle kao od šale i naglasak je bio na bitno značajnijim pitanjima s onu stranu toga. Povratak vala je bio apstraktan, kao da ga nije bilo. Zato su nastale vrtnje i krećemo se u svim smjerovima, pa i natrag.

Zabava nakon ovih izbora će se morati pojačati, jer kao da su završeni. Em rezultati em dnevni red ukazuju na bitno ambiciozniju igru od dosadašnjih igri i sadašnjih obećanja. Taj ponor će nakon izbora biti teško premostiti i, karikirano, doći će neke vrste velike koalicije. To i onako u biti jeste, samo ova nakon izbora će prerasti u dramu. Jadran nepovratno kuha. Ponor između neizmjernih količina raznovrsnih kapitala i začepljenja također. Vrtnje po beskrajnim pravcima i bespućima su iscrpljene, traže opredjeljenja. Sve to ne ide bez minimalnog konsenzusa oko minimalnog, što je nemoguće. Obzirom da smo sredina između Njemačke i Srbije, u grubo je očekivati i sredinu postizborne drame. Iako izgleda ključno, nebitan je točan odnos koalicije, sastav Vlade i tko će biti premijer. Jer biti će slično.

U egzaktnoj varijanti će frajer iz treće stranke biti premijer jer se bez njegove stranke neće moći formirati Vlada. Sporedno je da li će to biti sa SDP-om ili HDZ-om. Obzirom na stalne promjene smjerova, što se možda ne vidi najbolje ali se uklapa u global, Vlada neće imati problema s programom i početnom realizacijom. Uskuhati će na sve strane. Logika je već sada nebitna.

U neizvjesnoj varijanti će kuhati statična drama. Sve će izdavati strpljenje, jer će se već iscrpiti. Karikirano, kad Rubikon bude prijeđen možda će se morati uporabiti Jeremije (npr. Milka Planinc, Manolić, Valentić ...). Slijedi isto.

Ono što je bitno jeste da slijede obrati. Bit obrata će biti još veća zbrka, jer minimum reda nije ni projektiran niti pripremljen pa kako bi bio izveden. Svi će dobiti na većoj važnosti, pa na neki način ne trebaju brinuti. Više pažnje treba obratiti na sparinu, umor, iscrpljenja i slične pojave. Politika će se brzo prvi put naći pod neizdržljivim pritiskom, kao u Bugarskoj prije desetak godina.

Bit predviđanja počiva na egzaktnim činjenicama da su svi podaci, koncepcije i sudionici nepouzdani te da je raskorak na svim frontovima učvršćen. U takvoj situaciji nije moguće izbjeći klizanje.