Čitam večeras Jutarnji list Istraživanje Jutarnjeg lista: SDP uvjerljivo prvi i nešto mi ne štima. Objavljuju istraživanje, ali ne i njegove rezultate... (pa čak ni one ponovljene tjedan dana kasnije)
Precizne pokazatelje iz ovih anketa, odnosno točne postotke svake pojedine stranke, ovaj put ne objavljujemo jer su nastale u specifičnom trenutku i očekujemo njihovu korekciju već sljedećeg mjeseca. Nije nam u interesu da se isticanje tih brojki eventualno iskoristi za kompromitaciju ozbiljnog istraživačkog projekta Jutarnjeg lista i Mediane, čiju su kvalitetu prepoznale i potvrdile vodeće međunarodne istraživačke udruge, i koje je, recimo, u travnju došlo do istih statistika, kao i veliko terensko istraživanje IRI-ja, predstavljeno vodećim
strankama.
Danas na Internetu malo toga ostane tajna, pa je Google pronašao brojke koje nedostaju - 42-28 ili kako ušutkati Jutarnji na www.bezcenzure.com.
Možda se to uopće ne bih pitao da je na jednostavno pitanje koje mu je sinoć postavio Index.hr Zoran Milanović jednostavno i odgovorio s da ili ne, i to je moje pravo. No, odgovor je bio vrlo zanimljiv:
No, na pitanje da potvrdi ili demantira je li se sastao s Ninoslavom Pavićem, s "da ili ne". Milanović odgovara: "Ne želim komentirati tu kolumnu".
Naime tu "trećerazrednu" kolumnu po Milanoviću objavio je danas Nacional, a autor kolumne je Zoran Šimatović, potpredsjednik županijske organizacije SDP-a Ličko-senjske županije i sudionik stvaranja SDP-a kako ga potpisuje tjednik. Komentirajući kandidature Željke Antunović, Zorana Milanovića i Milana Bandića, ustvrdio je da je Antunović svojim kalkuliranjem prema Jurčiću otvorila prostor Milanoviću. Kako prenosi Index:
Ima jedna misao koja me ganja već neko vrijeme, a koju sve do jutros nisam uopće uspio formulirati kako spada. Naime, kroz članke koje povremeno možete pročitati u novinama raščlanjuju se uloge pojedinaca u zbivanjima proteklih godina i morate doista biti slijepac da ne skužite kako se uporno spominju jedna te ista imena, ili pak svi gravitiraju prema istome krugu ljudi.
Primjerice, jutros me u mom RSS čitaču dočekao novi tekst na temu Slobodne dalmacije i njezinog vlasnika Nine Pavića koji pak govori o liku i djelu glavnog urednika Slobodne (bezcenzure je inače blog koji se pojavio dva mjeseca i zasada na njemu ima svega tri teksta koji se bave Slobodnom dalmacijom. Jedan klik dalje, o sličnome govori i Frederik u tekstu Berlusconi in Croazia, gdje se pak spominju čudnovata širenja Pavićevog carstva prvo prema turističkom sektoru a potom prije nekoliko dana u Hypo alpe adria consultants (inače spin-off tvrtku Hypo alpe adria banke, koja se po svemu sudeći, koristila za “pokapanje” čudnovatih plasmana i izbjegavanju detaljnije kontrole što hrvatske narodne banke, što i same austrijske centrale). E kada vam povežu tako nekoliko ljudi i imena, potom je teško zaobići Željka Peratovića koji prečesto da bi to bilo slučajno povezuje nepovezivo na stranicama svog 45lines, tako da nakon njegovog teksta možete samo pretpostaviti kako je matematička teorija “Six degrees of Kevin Bacon” u stvari previše pesimistična jer se u hrvatskim okvirima sve može svesti na svega jedan ili dva koraka, umjesto američkih šest.
... jer onda frederik ne bi pisao eseje o susjednim i našim Berlusconijima. Niti bi se ovih dana uzrujavali oko sudbine HRT-a.
Gornji spot je svojevremeno toliko uzrujao Berlusconija da je tražio preko švedskog ambasadora u Rimu da se reklama skine sa švedske državne televizije SVT-a u sklopu njihove kampanje za javnu televiziju - koju su oni preimenovali u slobodnu FRI televiziju.
Od pjesništva natrag na ozbiljnije teme: Jedan događaj kodnog naziva „Operacija Cherry“ je prošao skoro pa nezapaženo. Ne bih ga ni sam zamijetio da nisam „pretplaćen“ na Briefing, u čijem jutrošnjem mailu sam dobio sljedeći tekst:
Brokerska kuća Auctor pobijedila je na natječaju austrijske Hypo grupe za prodaju nekretnina kojima je upravljao Hypo Consultants. Vrijednost transakcije nije objavljena, a Večernji list raspolaže neslužbenim procjenama kako su nekretnine vrijedne više stotina milijuna eura, pa sumnja da je Auctor i krajnji kupac. Hypo je u međuvremenu iz natječaja izuzeo nekoliko vrijednih posjeda u Istri, a postupak privlači veliku pozornost, zbog brojnih atraktivnih poslovnih i turističkih objekata u vlasništvu Austrijanaca.(VL,10)
Počelo je, počelo. Na adresi bezcenzure.com mozete procitati sve o tome kako je obavljena operacija zvana "Nino Pavić kupuje Slobodnu". Taj jedinstveni shopping doista zaslužuje da cijeli tekst ovdje prenesem, makar ta privatizacija ima itekakvih posljedica ne samo na Slobodnu Dalmaciju", nego i na Jutarnji list, pa i na cijeli medijski prostor. Evo ga:
Kome i na koji račun je uplaćeno 83,45 milijuna kuna za dokapitalizaciju Slobodne Dalmacije koji nikada nisu stigli u matično poduzeće? Zašto Sanader ne želi objaviti ugovor o privatizaciji Slobodne Dalmacije? Kada će Slobodna dobiti novu tiskaru? Zašto se priprema otpuštanje ljudi, kada je privatizacijom zajamčeno zadržavanje svih zaposlenih kroz 5 godina? Zašto se planira kupnja polovne tiskare kreditom za koji bi se zadužila Slobodna Dalmacija? Zna li se tko je uopće vlasnik Slobodne Dalmacije - EPH ili Nino Pavić osobno i ortaci? Za otvaranje portala koji se želi prije svega baviti nepostojećom slobodom medija u Hrvatskoj (za što najviše zasluga ima sadašnja Vlada na čelu s Ivom Sanaderom, ali i „gromoglasna šutnja“ oporbe predvođene Ivicom Račanom) više nego prava pitanja.
Bauk kruži hrvatskim medijskim prostorom, bauk novinske agencije EPH.
Iz čiste pozicije kapitala, naš "najveći nakladnik" odlučio je napraviti racionalizaciju svog poslovanja, na način kao da je riječ o šivanju automobilskih navlaka (svaka čast onima koji ih šivaju), a ne o pisanju u novinama koje pretpostavlja i ponešto autorstva. Ukratko, riječ je o udruživanju svih dopisništava i dopisnika Jutarnjeg lista, Sportskih novosti i Slobodne Dalmacije u nešto što bi u konačnici trebalo predstavljati prvu privatnu novinsku agenciju u Hrvata.
S pozicije kapitala, ponavljam, može se govoriti o tome da je Ninu Paviću nepotrebno trošiti na dopisnike triju novina, kad na događajima može imati samo jednoga. No, s pozicije novinarstva i novinara, zastrašujuć je popis neodgovorenih pitanja, na koja trudbenici u EPH već mjesecima neuspješno pokušavaju dobiti odgovore. Recimo, svi novinari (i fotoreporteri koji ulaze u foto agenciju CROPIX) bit će PRISILNO, odnosno dekretom, preseljeni u novu tvrtku u okviru holdinga. O tome hoće li zadržati stečena prava, ne govori se, jer su ta stečena prava u trima novinama različita, slijedom njihovih kolektivnih ugovora. O tome da, prema mišljenju pojedinih odvjetnika specijaliziranih za radno zakonodavstvo ima štošta spornoga već u samom preseljenju, bez nuđenja alternative, da se i ne govori. Kako to vide u EPH,
