pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Narodu hrvatskom pristoji pravo, da od ustavnoga bana zahtijeva i ustavno vladanje. Ta ono je u zakonima utemeljeno. Grofa Teodora Pejačevića podučilo je iskustvo, da u narodu našem nije nikad malaksala ustavna svijest, da je bivala sve budnija, čim se pritiskom nastojalo potlačiti ju. Ustavno vladanje mora da podnosi ustavnu borbu, dapače da joj zajamči onu slobodu na biralištu i u javnosti bez koje je ustavan život nemoguć, mrtav. Mogu se pomoćju državne vlasti postizavati uspjesi, koji nisu u skladu s javnim mišljenjem i s očitom i jasnom voljom naroda. Ti su uspjesi ipak bolestni, pa im nema trajna života. Borba, koja sama od sebe viče proti takvim uspjesima postaje u narodu samom sve to ljuća, čim su ti bolestni uspjesi na oko sve to sjajniji. i tako nastaje sve to ljući rat između stranke, koja se pomoćju državne vlasti domogla do neprirodne veličine i strankama, koje su pritisnute; a taj rat mora da djeluje na cijeli državni organizam, da ga zapriječi u redovitom tečaju i razvitku. Kani li novi naš ban udariti ustavnom stazom, koja je označena u zakonu, onda je u interesu zemlje, u interesu sustava, da izpita pravu volju naroda na biralištu, da ju izpita u slobodnim izborima. Dakako da je to teško onomu, koji je uvjeren da će ga većina u saboru kakova je danas bezuvjetno podupirati i provađati sve što bude od nje zahtijevao. Ali ustavan ban ne može biti pozvan da izpita samo zahtjeve svoje vlastite volje, pa da ju pod svaku cijenu provađa. Ustavan će ban izpitati volju naroda; ne slaže li se ona s njegovom povući će posljedice, koje su združene s pravim ustavnim životom.

Na rubovima hrvatske političke prakse se pojavljuje novac, povremeno i zbrkano pa zbunjuje i zna izazvati gužvu. Pojava je stogodišnje slična, možda i puno više. Mjenjaju se ljudi i praksa, pa tko da o rubovima brine. I okorjeli su oko toga zato kao nevinost bez zaštite - što više iskustva, znanja i oružja, to više i raznovrsnije pogibelji. Tumači se na stotinu načina.

Prije stotinu godina je navodno poharala lihva. Obzirom da se, kažu, opet javlja, kakva lihva je to bila. Bio je napredak, moderno doba, elektrifikacija i željeznica kao u najboljim djelovima Evrope, škole, glazba i sport, napredak sela i gradova, tehnika, sve što ima krenulo je tada. Kako da baš tada nešto hara? Isti krugovi unutar sebe su morali reagirati, interno sudstvo je počelo kažnjavati interne članove, što je do tada bilo nezamislivo. Očigledno se radilo o nečemu unutar sebe a i kontradikciji, pucanju svega u blistavoj eri, pa se je moralo krpati.