U Francuskoj se mogu prodavati voodoo lutke sa Sarkozijevim likom. U Hrvatskoj je zabranjeno virtualno okupljanje na Facebooku. Ne mogu zamisliti što bi se dogodilo onome tko bi usred Zagreba prodavao vudu lutke sa likom Onoga Čije Se Ime Ne Smije Izgovoriti. Moram priznati nije ugodno kada ti kao političaru netko napravi vudu lutku, nije ugodno ni kada ti se počnu okupljati ljudi koji su protiv tebe, kada ti se "dogodi narod" zbog nekih tvojih političkih poteza. Sigurno da nije ugodno kada vidiš svoju karikaturu u novinama ili kada ti imputiraju stvari koje nisi napravio…..No političari su javne osobe. Narod ih bira, voli, mrzi, postavlja i miče. U demokraciji snaga slobode mišljenja i govora idu uvijek na račun političara, a posebno onih koji vode zemlju. Kada policija uhićuje ljude ili im pretresa stanove zato što su se virtualno okupili na Facebooku onda smo došli do sumraka demokracije. Promicanje nacističkih simbola je kažnjivo ali kod nas vlada prilično slobodno tumačenje kažnjavanja onih koji promiču naci simbole.Neki se oštro kažnjavaju, a drugi neobjašnjivo prođu nekažnjeno.
Nekako je u sjeni cijele priče s nogometom donekle nezamjećeno prošla vijest i cijela priča koja se vodila oko Irskog odbijanja Lisabonskog ugovora, što je u stvari samo drugi naziv za odbijanje Europskog ustava što su već ranije odradili nizozemci.
Naši političari (svi redom) su odmah krenuli u obranu priče kako je Hrvatska nezaustavljivo na putu prema EU (s čime se slažem), no kako datuma za pristupanje nema (da ne kažemo da 50% pregovora tek treba otvoriti, a da ogromna većina ovoga otvorenog još nije zatvorena) sasvim je izvjesno da će do nekog (dodatnog) kašnjenja doći.
Prvi je istrčao Nicolas Sarkozy, francuski predsjednik koji je jasno rekao da:
...proširenja nema bez ratifikacije. Upitan da li se to konkretno odnosi i na Hrvatsku, odgovorio je kako neke zemlje koje se najviše zalažu za proširenje, najviše koče ratifikaciju Ugovora: „Takodjer, da bi bilo čudno da se prima 28,29,30,31 članica, a da se ne mogu reformirati institucije 27." (business)
Mislim da se nepotrebno raspravlja o potencijalnim vrijednostima ili manjkavostima Milanovića - jer se radi ustvari o potencijalu koji se tek treba dokazati u praksi. Iako sam mislio ovo dati kao komentar na post kolege Mucke pod nazivom „Standardi SDP-a“, dajem ga kao samostalni post, jer će se u izbornoj kampanji gore spomenuti razlozi naveliko zlorabiti: Milanovića ne treba odbacivati niti hvaliti unaprijed nego tražiti. No, da Milanovićava pojava čak i u europskim razmjerima nije nikakav izuzetak treba pogledati biografije nekih nama dobro poznatih suvremenih političara:
Sarkozy je dobio izbore s relativno velikom razlikom. Iako su ga zadnje ankete prije izbora udaljavale od Segolene Royale za samo jedan do dva posto, Sarkozy je uvjerljivo dobio sa šest bodova prednosti. Još u nedjelju navečer, Silvija Luks se javila za Milićev dnevnik iz pobjedničkog stožera, pozivajući se na izlazne ankete koje su pokazale da je već sve rješeno. Dakle, već prije zatvarnja birališta Francuzi su znali tko im je novi vođa.
Rekordni odaziv od 85% u prvom i 75% posto u drugom krugu ukazuju na to da s ovi predsjednički izbori od presudne važnosti za francusku koja se bori sama između sebe. Francuska danas je kotlovnica naroda i narodnosti, ugoržena socijalnim razlikama između bogatih i siromašnih, gdje mladi više ne vide svijetlu budućnost. Postavlja se pitanje što će Sarkozy donijeti Francuzima i Francuskoj te ostatku Europe. Kad bi pitali prosječnog mladog Francuza, pogotov ako nije iz bogate obitelji, rekao bi da je za njega pobjeda Sarkozy-a jedna velika katastrofa.
Prvo je Reuters objavio da su Belgijski mediji RTBF Public Broadcasting predvidjeli pobjedu Sarkozy-a, a potom i službeno izvješće da je Sarkozy osvojio 53% glasova. Francuski zakon zabranjuje medijima objavu rezultata ili pobjednika prije službenog zatvaranja birališta.
Samo se čekalo na predaju Ségolène Royal koja je to učinila odmah nakon zatvaranja birališta u 20h. Sarko je novi predsjednik.
Neovisni, ali ne i neutralni