Stiglo je doba promjena.
A imamo li mi za
velike promjene
još uopće vremena?
Ulice su pune prosjaka,
ljudi nemaju ni posla, ni plaće.
Krediti stigli na naplatu
a u kući žena jauče, dijete plače.
S čim ćemo im kupiti knjige i teke?
Odakle da im damo za prijevoz i hranu?
U kući imamo tek sitnice neke,
a od hrane, brašno šećer i po koju bananu.
Niti možemo mi ovako,
a niti djeca naša živjeti.
Dok god ne isplaćuju plaće
ne isplati se niti raditi.
Da bi na posao otišao
moraš kredit dignuti,
podmiriti prijevoz, gablec
a plaću mjesecima čekati.
Za to vrijeme treba sve plaćati
i krediti su došli već odavno na naplatu
noćima i noćima razbijam glavu
odakle novac za struju, vodu, za ratu.
Htio bih biti pošten čovjek
i učiti djecu jednakom poštenju,
a riječ mi zastaje u grlu
dok gledam u praznu zdjelu.
Gledam po ulicama ljude koji posrcu, s grčem na licu, očiju koje se cakle od suza. Neki posrču od očaja, neki od umora, neki od briga, a poneki od alkohola, ubijajući u njemu svoju tugu i nedostatak povoljnih životnih prilika.
SOCIJALNI PRITISAK
Sredstva socijalnog pritiska možemo podjeliti u dvije velike skupine:
-sredstva uvjeravanja
-sredstva prisile
Sredstva uvjeravanja su:molba,savjet,preporuka.
Sredstva prisile su:obećanje,nagrada,prijetnja,kazna.
Kazne se mogu podjeliti na :fizičke,moralne i materijalne.
Zanimljive su moralne.One se kreću od ismijavanja od drugih članova grupe,preko skidanja s društvenog položaja tj. degradiranja,grupnog bojkota,sve do privremenog i trajnog isključenja iz dotične grupe.
Treba naglasiti da kazna ima veće preventivno djelovanje nego njena oštrina,tj. manje je važno koliko je oštra kazna,a više to da li je vjerovatnost hvatanja i kažnjavanja malena ili velika.
Kolika je snaga i domet socialnog pritiska najbolje će pokazati izvaredan i upravo plastičan eksperiment S.E.Ascha (1955g.) koji je izvršen na nekoliko skupina ispitanika.U svakoj od tih skupina svi ispitanici,osim jednog-nazovimo ga "žrtvom"-bili su u dogovoru s eksperimentatorom,a sam je eksperiment bio zamaskiran kao uobičajeni eksperiment iz psihologije percepcije.
Pogledajmo kako hladno, jednostavno, gotovo kirurški precizno oblikovano, glasi objašnjenje nezaposlenosti, jednog od najdramatičnijih ekonomsko-socijalnih fenomena novije povijesti. Naime, čitajući tu famoznu brojku od 309 000 nezaposlenih danas u Hrvatskoj, o dnevno više od 500 novonezaposlenih, razmišljaljući o mirnoći na licima političara koji nas vode, pogotovo ono dvoje koje se časte komplimentima prije odlaska s dužnosti Stjepana Mesića, pitam se po tko zna koji puta tko je tko u ovom rasporedu na sjedalicama koje treba izmaknuti. Meni, koji se pitam ZAR JE UISTINU SVE TO MOGUĆE, ili njima, koji su nas pored ostalih, doveli i do ovih 309 000 nezaposlenih?
Hoću naglasiti da nezaposlenost je najmanje to što Wikipedija o njoj piše, a naše duše, sve dok se ne dogodi ta tragedija, upravo nama, premalo su osjetljive na ovo pitanje.
Broj 300, vjerojatno najvise poznat po bitci kod termopila gdje je 300 spartanaca pobjedilo mnogo vise perzijanaca. No naravno to nije bas skroz povjesna istina vec filmska fikacija, no ona govori kako se ljudskim duhom, sposobnoscu i domisljatoscu moze pobjediti bilo kojeg neprijatelja.
No na nasu zalost broj 300 predstavlja psiholosku granicu koju je nezaposlenost u zemlji presla u sijecnju 2010.g. - 300 tisuca, da budemo tocni 309 tisuca. Svaki dan u sijecnju je prosjecno ostajalo bez posla preko 500 ljudi. Meni osobno ovaj podatak govori:
1. Dno se ne vidi
2. Vlada je u banani
3. Vlada je u banani
4. Vlada je u banani
.
.
299. Vlast je u banani
300. Da, vlast je u banani
O proporcijama koliko je vlast u banani normalnom je ljudskom mozgu tesko shvatiti. Onom *peep* kojem je vjetar u kosi na Malo Vitra kriza je bila samo dobar vic, sprdnja, a dok su se on i Suker medjusobno cerekali pred kamerama kad su ih novinari pitali i upozoravali na stanje koje nas definitivno ocekuje, izvoznici i proizvodnja je vec lagano pocela osjecati pad narudzbi, slabljenje likvidnosti, solventnosti, a par mjeseci nakon suocili su se i sa otkazima.
Intelektualci ili proizvodi bivšeg režima?
U Hrvatskoj u ne tako davnoj statistici iz 2001 godine koje se ustanovilo i definirali u Popisu stanovništva se pokazalo kako ukupno u RH bez ikakve škole ili sa završenom osnovnom školom ima 1,486,879 punoljetni državljana. A sa završenom srednjom školom po starom i donekle aktualnim sustavom školovanja ima KV i VKV 1,003,052 državljana.
Zajedno ove dvije cifre predstavljaju cca 68% ukupnog broja državljana u RH ili cca 90% punoljetni državljana u RH.
Odnosno ako uzmemo u obzir pravilo „Per Capita“ onda je to jednostavno predstavljeno kao više od 2/3 državljana RH.
Po nekim neslužbenim izvorima dolazimo do mogućeg zaključka kako večina ovi državljana predstavljaju preko 90% nezaposleni u RH. Logika nama govori da mora biti i više od 95% (ali točne podatke nisam uspio nači na netu).
Imali smo prilike slušati kako će RH postati zemlja znanja... ZNA SE tko je tu šuplju predizbornu spiku nama stalno vrtio na priko medija!
Imali smo prilike se naslušati svakakvih obečanja o tome kako će se smanjiti nezaposlenost u RH, opet sa največom koncentracijom takvih obečanja pred samih izbora!
Čudni ljudi…
Čudni su ljudi. Teže nekakvom tobožnjem savršenstvu, često sebe gledaju u najboljem svijetlu - ˝On/ona je đubre, ja to nikad ne bih mogao/mogla˝ - izjave su koje kod takvih ljudi često možete čuti.. Takvi će se vrlo često upustiti i u tobožnju borbu protiv nepravednosti i svojevrsne trulosti sistema. Neki od njih postati će čelnici sindikata, neki će na raznoraznim manifestacijama ponavljati unaprijed naučene parole, neki će samo nešto pisati, neki neće raditi apsolutno ništa ( samo se hvaliti bez realne podloge ), neki će učiniti nešto sasvim drugačije od ovog navedenog. Međutim, što je poanta? Svi ti ljudi ( u većini slučajeva ) su svjesni da nešto nije u redu i da su promjene bitne, ali isto tako ti ljudi ( u većini slučajeva ) nemaju ˝muda˝ te svoje stavove ili ideje braniti od svih i svačeg.
Što se onda događa sa takvim ljudima? Velika većina njih potone u prosječnost = zaborav, neki ostanu na ˝sceni˝, ali vješto ukroćeni, a samo rijetki nastave svoj trnoviti put.
Prosječni :
Što se to događa, samo svakim danom tonemo, hvatamo se za slamku, borimo da ne klonemo, što se to događa? Cijeli život nam se raspada, pomalo gubi smisao, sve propada. Što se to događa? Treba mi smisao da shvatim, da preživim ovo sve, nešto za što se uhvatim. što se to događa? Ima li smisla da se nadam, ja propadam!
Započela sam dnevnik citatom iz pjesme Ante Casha - Što se to događa
http://www.youtube.com/watch?v=Dm4alOIbtLU
Pjesma me ponukala na pisanje dnevnika u smislu da sažmem i da se zajedno prisjetimo grozota koje kao građani trpimo u ovoj zemlji.
Recesija je, ali to prosječnom građaninu RH ništa ne znači. Čini nam se da je recesija već zadnjih 18 godina.
Kakva je perspektiva građana ove zemlje, imaju li je uopće?
Nekako mi se čini da se u posljednjih godina perspektiva većine građana svela na "posao" koji je zapravo i najzastupljeniji u državi - skupljanje povratne ambalaže.
Povratnu ambalažu skupljaju gotovo svi; djeca, nezaposleni, umirovljenici, branitelji, beskućnici pa čak i velika većina zaposlenih.
TENT CITIES (gradovi šatori) nastanjeni beskućnicima koji su u najgoroj ekonomskoj krizi poslije 1933.g. ostali bez posla niču po Americi kao gljive poslije kiše
- Dok Amerikanci žive pod šatorima Vlada USA u Islamabadu (Pakistan) gradi mega-ambasadu od 1 milijarde dolara. Izvanredna pomoć Vlade beskućnicima iznosi 1,5 milijarde dolara a netom odobreni proračun Ministarstvu obrane - 636 milijardi, piše Counter punch, nezavisni američki web news servis.
Reno, Nevada - Prve su šatore podignuli beskućnici nakon zatvaranja zimskog gradskog skloništa u ljetnim mjesecima, a onda su se pojavili i drugi - ljudi koji su ostali bez posla, novopridošli koji su u Reno došli u potrazi za poslom i otkrili kako ga nema. Za nekoliko tjedana u naselju šatora već je živjelo više od 150 ljudi, izvještava Associated press.
U lipnju 2009. registrirano je 56,4 posto novih vozila manje nego u lipnju 2008. U prvih šest mjeseci ove godine broj registriranih novih vozila za 48,6% posto je manji u usporedbi s istim razdobljem 2008.
Bruto domaći proizvod realno je manji za 6,7% u prvom tromjesečju 2009. u odnosu na isto tromjesečje 2008. godine.
U razdoblju od lipnja 2008. do svibnja 2009. ukupna industrijska proizvodnja u usporedbi s istoimenom proizvodnjom iz razdoblja od lipnja 2007. do svibnja 2008. bilježi pad za 3,8%.
Mjesečni obujam industrijske proizvodnje u Republici Hrvatskoj u svibnju 2009. u usporedbi s industrijskom proizvodnjom iz svibnja 2008. bilježi pad za 7,1%.
Gledala sam upravo "Otvoreno" na nekih par minuta, ali dovoljno da izustim samo jednu riječ: "napokon"!
Napokon nekoga čujem na javnoj televiziji da ulazi u probleme cjelokupne srži hrvatskog propadanja, a da pritom nije cenzuriran. Ma ni ta cenzura nije u ovom slučaju toliko bitna kao sama činjenica da su se neki gosti dotakli bitne teme: Zapošljavanje mladih ljudi u javnim sektorima i probitak mlade snage po pitanju rješavanja bitnih pitanja i problema koji nas prate.
U par rečenica, gosti su iznjeli kratke i jasne zaključke, oko kojih se nerijetko okoliša, a to su:
1. Problem napredovanja mladih kadrova
2. Problem ne mogućnosti zapošljavanja mladih ljudi u javnim službama
3. Politiziranje svega u RH
Krenut ću od treće stavke kao nekog vrhovnog problema a to je politiziranje. Naime, u Hrvatskoj se više ni jedan segmenat života nemože odovjiti od politike. Svaki naš korak, hobby, posao, obrazovni sustav, ili pak osobni razvoj polazi od politike i uvijek završava sa politikom.
Neovisni, ali ne i neutralni