NAPOMENA: s obzirom da je prethodni tekst koji sam poslao izazvao dovoljno interesa čini mi se smislenim poslati i ovaj. naročito jer se bavi nekim stvarima koje onaj balkanizacija europe pretpostavlja...
radi se o tekstu starome nešto više od godinu dana - dakle u nekim stvarima neaktualnom. pošto ga nisam uspio objaviti ostao je u ladici do danas... čini mi se kako ovdje ima ljudi koji bi ga rado pročitali...
POLITIČKE PROMJENE I GLOBALNI IZAZOVI
-kriza neoliberalizma i nove alternative –
plaćoDavac odbija biti skrbnik plaćoPrimca,
a zašto?
plaćoPrimac SVE je manje profitabilan plaćoDavcu,
jer je cijena/plaća plaćoPrimca SVE skuplja,
jer su SVE skuplje porezne i paraPorezne obveze na cijene/plaće plaćoPrimca,
plaćoPrimaca ljudska prava SVE su zahtjevnija (i zbog toga) cijena/plaća plaćoPrimaca SVE su manje profitno isplativa,
plaćoDavac odbija biti skrbnik plaćoPrimaca,
plaćoDavac odbija plaćati troškove nabujalih ljudskih prava plaćoPrimaca,
plaćoDavac je proglasio ljudska prava plaćoPrimca privatnom imovinom plaćoPrimca, pa neka izravno plaćoPrimac plaća troškove svojih ljudskih prava,
a to znači?
ljudska prava su roba pa svatko neka ta ljudska prava sebi kupi, kao što sebi kupuje hranu i odjeću i higijenu i - stan,
a to znači?
tko NEMA novaca NEMA svoja ljudska prava,
tko IMA novaca IMA svoja ljudska prava,
DANAS ovdje i planetarno svugdje
tko NEMA novaca NEMA svoja ljudska prava,
na
hranu i odjeću i higijenu i - stan,
školstvo,
zdravstvo,
mirovinu,
kulturu,
umjetnost,
sport,
zabavu,
kafić,
itd. itd. itd.
pojedinac BEZ novaca
NIJE - još prepoznao da je izgubio pravo na prirodnu smrt,
HSLS i SDP se zalažu za oslobađanje od doprinosa za novozaposlene radnike.
Evo u planu 21 kažu: "...izravni poticaji novom zapošljavanju privremenim oslobađanjem plaćanja doprinosa za svako novo radno mjesto, ..."
http://www.kukuriku.org/plan21/gospodarska-platforma/
Pitanje je hoće li to što bi trebalo pomoći ljudima ustvari ugroziti radnička prava i pogoršati situaciju ili će poboljšati. Kako će se sve to urediti.
Neću sad općenito o tome, već uzeti pojedinačni slučaj pa da vidimo što se sve iz toga može izroditi. Uzeti ću za primjer zaštitarstvo.
Imamo npr. firmu koja unajmljuje usluge zaštitarske firme. Ugovori se obnavljaju sveke godine. I sad, godina dana je prošla i treba obnoviti ugovor. Stara zaštitarska firma koja tu već štiti obekt šalje svoju ponudu, ali sada se pojavljuju nove firme s jeftinijom ponudom jer su oslobođene plaćanja doprinosa za svoje radnike pošto to njima donosi zapošljavanje novih ljudi pa tima i oslobađanje od plaćanja doprinosa..
Stara firma mora plaćati sve doprinose na plaće dok nova ne bi trebala, jer je to njima novo zapošljavanje, širenje posla.
Nikada se među karakteristikama kapitalizma nije nalazio imperativ socijalne ili ti klasne solidarnosti. Kapitalizam je bio barem toliko pošten da to nikada nije ni tvrdio.
Tako da u svojoj suštini on je uvijek bio ekonomsko socijaldarvinističko carstvo bazirano na zoološkim homo homini lupus načelima, a sada, sa ponovnom apoteizacijom laissez faire, laissez passer principa, to carstvo je postalo džungla.
Da je po kapitalizam, inkorporacija faktora humanosti, krajnje destruktivna vidljivo je je po više ili manje izraženom napuštanju kejnzijanskog velfare state eksperimenta i povrataku na pravila 19. vijeka.
U svemu tome posebna priča je politička komponenta neoliberalne paradigme.
Pretvaranje demokratije u iluziju demokratskog procesa nije neoliberalni patent. Povremeno ‘foliranje’ demokratskog procesa već je odavno bilo dio svakidašnjice, no sa neoliberalizmom oni nekadašnji ekcesi postaju oruđe destrukcija demokratije.
Pod težinom dugogodišnjeg uspjeha HDZ državnog variete-a i njihovih prirepaka svaka „nova“ opcija ne može biti gora. Dio građanstva iz raznoraznih razloga primijenit će ovu tezu ne bi li ublažio osjećaj nemoći zbog praktičnog perpetuiranja istih u upravljanju državom. Ovdje namjerno biračko tijelo zamjenjujem sintagmom građanstva jer je suludo i svetogrđe proces „reizbora vlasti“ nazivati izborima predstavnika naroda u parlament. Ponovit će se scenario u kojem nesvjesna manjina građana od 20-25% izašlih da glasuju (od 4.3 mil) daje lažni legitimitet jednom užem dijelu te iste manjine da preotme sinekuru vladanja tuđim životima u idućih nekoliko godina bez da itko zna za programsku liniju istih, bez obzira hoće li u međuvremenu sa neba padati sjekire ili ne...konstelacija utjecaja i međuodnosa političke i akademske elite na jednoj i institucija (koje to nisu) na drugoj strani za rezultat daju upravo takvo stanje sveopćeg beznađa i građana i nacije. Dakle, to je default i tu variable nema te ju stoga neću dalje ni problematizirati jer nije ni najmanji rukavac demokratske inercije.
DANI MRŽNJE
Kad se treba gaziti, ukidati prava nekoj skupini građana naše zemlje onda se organiziraju "dani mržnje" u našim medijima.
Tada se pljuje i gadi ovisno o potrebi, seljake, škverane, radnike općenito, studente, javne službenike, taksiste, umirovljenike, branitelje...
Sve je to naravno u svrhu da se obespravljuje ljude i donese još jedna pobjeda neoliberalnih ljigavaca i odnarođene vlasti.
Svugdje ima problema, ali tekstovi objavljivani tijekom "dana mržnje" nemaju svrhu da se stanje popravi, već da se opravda nečije obespravljivanje.
Problemi i zamjerke koje su često puta i opravdane se ne rješavaju, problemi su i dalje tu da posluže kad se drugi put bude smanjivalo plaće, subvencije, mirovine ili neka druga prava.
Gotovo svakog dana unazad 20 godina slušamo vijesti kako Hrvatska želi uspostaviti povoljno ozračje i okružje za strane ulagače, jer su joj nužno potrebne strane investricije za brži gospodarski oporavak, te da je nužno provesti reforme koje bi omogućile smanjenje investicijskih troškova u praksi. Na početku stranih ulaganja u Hrvatsku, u prvom redu iz zemalja EU-a, prednjačila su ulaganja u bankarski sektor, posebno iz Austrije,Njemačke, i Italije, te iz SAD-a, a ulaskom Hrvatske u EU još će više biti zapadnih stranih ulagača.Na područjima bivše SFRJ,najveći investiticije su porijeklom iz SAD . SAD kontroliraju najveću prijetnju svojoj ekonomiji: put kaspijske nafte jer su amričke naftne tvrtke intenzivno ulagale u naftna postrojanja uz Kaspijsko more nakon bombardiranja Srbije i Kosova….
Vuk i ONI
Vuk je nekada bio potpuno slobodan. Sve prostrane šume, livade, proplanci, ravnice, gudure i planinski visovi bili su njegov slobodan dom. Nitko ga nije progonio, nitko mu nije ograničavao kretanje, način života ni slobodu. Lovio je samo koliko mu je bilo potrebno. Dovoljno za sebe i prehranu potomstva.
Poznato je (i za ovu priču presudno) da su vukovi najbolji lovci na planeti! Love, tisućama godina već, pa sve do nedavno, - organizirano i samo koliko je dostatno i neophodno za njihov „narod“. Ne gomilaju plijen!
Živimo u stvarno zanimljiva vremena. Ja se jasno sjećam događanja i promjena u zadnjih 30-tak godina, i kad ovako pogledam unatrag, fascinantno je što i kako se promijenilo. U svim područjima. Čak su se i ljudi bitno promijenili, pomaknuli su se prosjeci načina razmišljanja, informiranosti, a time i svijesti o događanjima oko nas, (to ćemo, naravno pokušati popraviti, recimo bolonjskom školom), postojanje vanzemaljskog života je postala činjenica... Doduše, glupost je ostala glupost, ali o tome drugom prilikom.
Čitao sam grdilinov post o Vladi Gotovcu, i naravno da su se zaboravljene stvari vratile u trenu, a kako već nekoliko dana premišljam Julijanine kočničare, evo i sinteze.
Stvaranje države, buđenje nacionalne svijesti, i težnja za slobodom. E, baš ta težnja za slobodom je ono čega više nema, i to je najviše promijenilo ljude.
Nacionalne države su bile simboli (naravno, samo simboli) izborenih sloboda. Ako se moja nacija izbori za svoju slobodu, i ja kao njen pripadnik jednostavno moram uživati osobne slobode. To je bila zabluda kojom su pokretane mase u stvaranju nacionalnih država.
Socijalizam je pobijedio, neoliberalizam se povlači na rezervne položaje
o neoliberalizmu ne znam puno
ali, privlači me jedan detalj
obama je spašavao američke banke novcima poreznih obveznika
europski političari su uradili isto
negdje u toj gunguli nestao je pojam
tržišta
tržišta novca, jer i novac je roba,
tržišta duga, jer i dug je roba,
lošeg duga ..., bankrota
(osim na islandu)
manageri koji su posudili novce ljudima/institucijama
investirali u ljude/projekte/derivate/derivate derivata
nisu i ne mogu biti jednaki
rade na tržištu
neki su brži, bolji, pametniji, dobivaju bonuse
neki manje uspješni, preživljavaju
neki baš nesposobni, propadaju
simptom, paradigmatični detaljčić nedavne krize kapitalizma
manageri saniranih banaka/osiguravajućih društava
dijele bonuse i izazivaju moralno politički bijes
ali samo moralno-politički, u smislu to nije u redu
nitko im nije rekao ono što je trebao reći
oprostite, vi ste nesposobni, sporiji ste, gluplji od drugih,
vrijednost vaše banke sada je 50% - 100% manja
izgubili ste novce, zaslužili ste otkaz
a ne bonus
bonus daje tržište
