Zadnje desetljeće predstavljalo je vrhunac snova za svakog dovoljno beskrupuloznog i povezanoga igrača na svjetskom nivou. Zahvaljujući što korupciji, što općoj nekompetenciji vlasti, bankarski sustav sa partnerima osigurao je oazu opakog bogaćenja.
Deviza je bila – rizik vaš, profit naš.
Zaleđe koje je svakog tko je bio u igri jednostavno tjeralo na pronevjeru tuđeg novca, jer takva je bila igra. Logika je jednostavna. Dat ću lovu koju mi nećeš moći vratiti, ti ćeš je okrenuti par puta da ne mogu naplatiti potraživanja. Ja ću bankrotirati, a država će uletjeti sa lovom poreznih obveznika. (ok, Island je odbio ovu igru)
Naravno, kasnije ćeš mi kompenzirati prema dogovoru. To nećemo napraviti samo nas par, već ćemo rasporediti na cijeli establishment, jer pobogu radi se o najvećoj pljački u povijesti i treba nam ekipa za zataškavanje što košta. Govorimo o 14 trilijuna dolara. Preko 2 000 $ po svakom stanovniku na kugli zemaljskoj. Uključujući naravno i gladnu Afriku što preživljava s 1$ dnevno.
http://www.vecernji.hr/vijesti/u-cavoglavama-proslavi-oluje-kamenom-gada...
Vlada RH bi trebala zatražiti ostavku tj. izvršiti kadrovsku smjenu zbog dugogodišnjeg neodgovornog i nesavjesnog obavljanja dužnosti koji su propisani Zakonom o javnim priredbama,tj. Zakonom o javnom okupljanju Dakle,smjenu Ministra unutrašnjih poslova Tomislava Karamarka,načelnika PU šibensko-kninske Ivice Kostanića, jer se prave svi od reda blesavi na račun poreznih obveznika!!!Ukoliko se Vlada RH ogluši na ovaj apel,biti ću slobodna kontaktirati međunarodne organizacije i međunarodnu javnost da ih obavjestim da živimo u neofašističkom režimu jer se uporno negiraju propisani zakoni.
Po zakonu o javnim priredbama organizator mora snositi posljedice,a vidim i organi izvršne vlasti.
http://www.mup.hr/main.aspx?id=143#zakon%20o%20javnom%20okupljanju
Zakon o javnom okupljanju
Članak 32.
Odredbe članka 16., 17., 18., 19., 20., 21., 22. i 23. ovoga Zakona primjenjuju se i na javne priredbe.
Članak 18.
Prema svim saznjanima opći nered i nerad, javašluk, nepotizam, kriminal (javne nabave) i potpuna neodgovornost na svim razinama glavne su značajke rada i poslovanja HEP-a.
Preplaćivanje HAC-a, "Dalekovoda", Izgradnja HE Ličko Lešće bez lokacijske dozvole ...
HEP se, kao i mnoga druga poduzeća, sustavno razarao kroz potpuno neodgovornu kadrovsku politiku, jer je to javno poduzeće (kao i druga uostalom) poslužilo kao mjesto uhljebljenja vjernih vojnika partije. I dok je u sustavu socijalističkog samoupravljanaj generani direktor morao biti član SK-a, za partijsku opredjeljenost nižeg rukovodnog kadra jedva da je itko pitao, sada je čitava rukovodna vertikala sastavljena od "partijskih" kadrova, gotovo da i nema rukovoditelja koji nije član HDZ-a.
Dok je na vlasti bio SDP bili su oni iz SDP-a. SDP je poslije onog poludebila D. Begovića doveo partijskog poslušnika i "biciklistu" (pognut prema gore, gazi prema dolje) Ivu Čovića, čovjeka koji istinaibog ne zna što o nečemu misli i kakav stav ima, ali zato jako dobro zna što misli i kakve stavove zastupa njegov šef.
Kako izaci iz krize je pitanje koje uglavnom sve asocira na sitiuaciju u drzavnom budjetu, novim porezima, vracanju dugova i sl.
Uz ovo se iz ormara vade vec oglodane kosti i jako "vazna" pitanja fasizma i antifasizma, krizeva po zidovima, u glavama i sl. spinovi. A vrijeme ide i nista se ne mijenja.Kola idu niz brdo....
Moja je teza kako nas primarni problem uz ova dva previse prozirna i sekundarna cak i pitanje duga spada u sekundarne probleme.
Cinjenica je kako je trenutni model prezivljavanja drzave na racun kredita i rasprodaje onog sto se zateklo iz stare drzave dosao do kraja.
Pretvorba?
Najvece su nam tvrtke ustanovljenje izmedju 1945 -1960. Sasvim novo, a ozbiljno - apsolutno nista.
Dakle zastarjelo, i nekonkurentno, a sada privatno se jedino moglo odrzati drzavnim ( partijskim) ispomaganjem i napuhavanjem tecaja kune.Od tog privatnog 70-80% ce biti prodano nekome u inozemstvo jer nasljednici nemaju radne navike, skole i igraju se "zlatne mladezi".A tu ce droge, kockanje, sponzoruse i sl. prastare sheme vec eliminirati zakonom selekcije njih 70%.
Primarni su nam problemi prije svega oni svi ostali mladi:
Pomalo u sjeni Sanaderovog teatralnog bijega od problema i odgovornosti, posljednjih dana prolazi situacija u koalicijskom „junior-partneru“, HSSu. A da materijala ima – ima. Prvo, tu je za primjetiti Friščićev saborski govor o Sanaderu, koji je više podsjećao na opraštanje sa nepogrešivim sinom svih naroda, drugom Titom, nego li na govor o nenadanom odlasku premijera, koji je – Friščića treba podsjetiti – još uvijek živ i zdrav. Komentiranje današnje uloge i aktivnosti Hrvatske seljačke stranke, zahtjeva kratki rezime do sada učinjenog – nešto što Kosoričina vlada, eto, nije napravila na početku svog mandata.
Sanader je napustio mjesto premijera na isti način na koji je i obnašao tu dužnost – neodgovorno, kukavički i bez imalo obzira za interese zemlje. Bez ikakvog suvislog objašnjenja, usred najgore krize i pada BDPa od 1999. kada nam je sličnu ekonomsku situaciju složila još jedna HDZova vlada. Komentiranje ovakvog postupka najbolje je prepustiti „neimenovanim visokim HDZovim dužnosnicima“, koji su po novinama redom poručivali da je odlazak u ovakvom trenutku samoživ, kukavički, neodgovoran, kako prema državi, tako i prema stranci, te da se pozicija ne napušta na pola mandata. Doduše, te su poruke iz stranačkih krugova upućivane Draganu Primorcu kad je prije dva tjedna kroz medije najavio ostavku, no suštinske razlike između Primorčeve i Sanaderove ostavke – nema. Osim što su kod Primorca javnosti poznati razlozi njegovog odlaska.
Zapravo, ako se bolje promotri čitava ova situacija poprilično podsjeća na Tuđmanove zadnje dane. Siguran sam da nam slijedi dva miliona analiza na temu „zašto je Sanader podnio ostavku?“ U biti – baš me briga. Hrvatska se (barem malo) odmaknula od paralizirajućeg sustava izgrađenog oko kulta ličnosti – svojstvenog za Tuđmanovo desetljeće, ali i mnoge komunističke zemlje. I stvarno se ne mislim baviti nagađanjima tipa „što je veliki vođa mislio kad je napravio to i to“. Zanimaju me neposredne posljedice – kako one kratkoročne, tako i dugoročne – te načini da se na njih primjereno odgovori. A jedini primjereni odgovor na današnju situaciju jesu prijevremeni izbori. Evo i zašto:
Posljednjih dana načitali smo se tekstova o nedavnim ubojstvima u Zagrebu, baš kao i tekstova o izvajama vodećih ljudi ove države – u prvom redu predsjednika Mesića i premijera Sanadera. Mesić je, podsjetimo, odmah nakon atentata na Ivu Pukanića objavio kako je „terorizam došao na ulice našeg glavnog grada“, dok je Sanader na pressici izjavio kako „nećemo dopustiti da Hrvatska postane Beirut“. Da bi se dala prava ocjena izjava koje je vodeći dvojac poslao (kako domaćoj tako i svjetskoj) javnosti potrebno je prvo promotriti širi kontekst u kojemu se sve ovo događa.
Dva današnja događaja, o kojima izvještavaju mediji, naoko nemaju puno veze jedan s drugim, ali su ipak itekako povezani i dio su iste priče. Dakle što, osim kišnog neba nad Zagrebom, povezuje prosvjedni sindikalni skup i stanačku skupštinu HSP-a?
Gledajući s Mjeseca, i sindikalni prosvjedi i stranačke skupštine dio su normalnih demokratskih društava, što će reći da je Hrvatska danas normalno, europski i demokratski funkcionirala u oba slučaja. Ali, avaj!
Zaista nauka ima i svoje nepredvidjene pogreske na putu do uspjeha.Ni zloporaba nije iskljucena.Stalno ovih dana vidim neki cudan klon lijenih & glupih. Zale se na poskupljenja. A ovih dana citam po nasim novinama, o tome kako slijedi njihova prava lavina.
Najavljuju je isti oni za koje je velika vecina i glasala.Sasvim je jasno da ce ti isti pod krinkom opravdanih poskupljenja energenata, ugurati i poskupljenja za krpanje rupa, radi love koja je ishlapila njihovom vlastitom nebrigom ili necim jos gorim.No to je sasvim OK kad je vecina i na ovim izborima podrzala nastavak takvog "napretka".
No ti koji su to isto vidjeli i ranije, ali su bili lijeni na izborima glasati drugacije, sada se odjednom bune !
Kao argument usporedjuju nase i place sa zapada u kontekstu nasih i njihovh cijena.Osim sto prikrivaju svoju lijenost radi ponavljanja odabira istih genijalaca na izborima, jos pokazuju i glupost usporedjujuci neusporedivo...
Nase su place naravno bitno manje , ali je i nas rad i pogotovo odgovornost daleko manja od zapadne. Racionalnost i transparentnost su za nas pojmovi iz SF literature....No nije sve ni tamo drugdje jednako.
Ako su neki sumnjali poslije ovih izbora da Vesna Pusic ne moze gore, ja stajem na njenu stranu i porucujem gentlemanski:
Gdja. Pusic moze i svakako hoce jos gore!
Nedavno su se neki smijali Anti Djapicu koji ne pusta sefovsku fotelju HSP-a bez obzira na izbornu katastrofu.Drugi se sjecaju vjecnog, nezamjenjivog i sad nazalost pokojnog lidera SDP-a, koji nikad nije ispustao uzde stranke.Bez obzira sto je stranka pod njegovim vodjenjem dobijala ili gubila vlast.
Neki nervozni likovi u HNS - u izgleda misle da je demokracija i odgovornost o kojoj HNS pocesto drzi lekcije svima u drzavi, nesto sto se podrazumijeva i na samu stranku.Medjutim, varaju se!
Ona poslovica da treba prvo pomesti ispred vlastitog praga za Vesnu Pusic ne vrijedi.
Ona ce dakle nastaviti sa slobodnim padom ratinga stranke.Dok se ne svede na karikaturu ili usamljeno zanovijetalo u Saboru.
Mozda nema odgovornosti niti skormnosti, ali dami svakako ne fali upornosti.
U cemu? Vi odlucite...
